Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
hfl_<strong>56</strong>-q6.qxp <strong>2008</strong>-12-18 15:21 Page 41<br />
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (<strong>2008</strong>), br. <strong>56</strong>, str. 37 do 43 Paulus, I.: Glazba u filmovima Stanleyja Kubricka nakon 2001: Odiseje u svemiru (III): Isijavanje<br />
brick kao definitivan znak negacije vremena upotrebljava<br />
pjesme iz dvadesetih i tridesetih godina 20. stolje}a. Kao {to<br />
je Dave Bowman »zapeo« u vremenskom limbu u Sobi iz 18.<br />
stolje}a (koju, me|utim, ne prati glazba iz 18. stolje}a), tako<br />
u Isijavanju Jack »zapinje« u Zlatnoj sobi hotela Overlook,<br />
gdje se odvija zabava i gdje gosti (koji tako|er pripadaju<br />
pro{losti) slu{aju stare hitove iz pro{losti.<br />
»Vje~ne« melodije ujedno su i jedina prizorna glazba u filmu.<br />
To su: instrumentalni fragment Maskerade (Masquerade, autor:<br />
Jack Hilton, izvedba: Jacka Hiltona i njegov orkestar);<br />
pjesma Pono}, zvijezde i ti (Midnight, the Stars and You, autori:<br />
Jimmy Campbell, Reg Connelly i Harry Woods, pjeva:<br />
Al Bowly, izvedba: Ray Noble i njegov orkestar), Sve je sada<br />
zaboravljeno (It’s All Forgotten Now, autor: Ray Noble, pjeva:<br />
Al Bowly, izvedba: Ray Noble i njegov orkestar); i Dom<br />
(Home, autori: Peter van Steeden, Harry Clarkson i Jeff<br />
Clarkson, izvedba: Henry Hall i Gleangles Hotel Band).<br />
Pjesme iz Zlatne sobe<br />
Premda je Kubrick od monta`era Gordona Stainfortha tra`io<br />
da »samo pusti glazbu svirati«, pjesme u Isijavanju ipak<br />
nisu upotrijebljene »samo« kao pjesme. Kao u Dr. Strangeloveu,<br />
Kubrick pri izboru nije pazio isklju~ivo na vrijeme nastanka<br />
pjesama (koje se ~ak ni ne podudara u potpunosti s<br />
nazna~enim vremenom radnje — pjesme Pono}, zvijezde i ti<br />
te Sve je zaboravljeno nastale su 1932. godine i nisu se mogle<br />
izvoditi na zabavi iz 1921.), nego je pazio i na sadr`aj<br />
pjevanog teksta. Tekst pjesama, naime, gotovo funkcionira<br />
kao tre}i lik, kao narator kojega u ovom Kubrickovu filmu<br />
(zanimljivo!) nema. 13 Tako Maskerada, od koje se ~uje samo<br />
instrumentalni fragment, upravo naslovom a ne glazbenim<br />
materijalom, odra`ava ono {to vidimo: ljutitog Jacka koji se<br />
polako smiruje zami~u}i u novi hotelski hodnik gdje zamje-<br />
}uje ostatke zabave — balone i konfete razbacane po podu.<br />
Pjesma Pono}, zvijezde i ti svira dok Jack, ulaze}i na zabavu<br />
iz pro{losti, pozdravlja svog »starog prijatelja«, barmena<br />
Lloyda (me|u gostima odjevenim po posljednjoj modi iz<br />
dvadesetih godina, Jack svojim likom i pona{anjem odudara<br />
kao Drugi, premda je situacija obrnuta). »Dobro je do}i natrag.<br />
Bio sam odsutan, ali sada sam se vratio«, govori Lloydu<br />
upravo kada mu{ki glas po~inje pjevati pjesmu o ljubavi,<br />
prepu{tanju i sje}anju (»Tvoje o~i nose nje`nu poruku / Govore<br />
Predajem ti svu svoju ljubav / Pono} nam je donijela<br />
slatku romancu / Znam, cijeli moj `ivot / Sje}at }u te se —<br />
Your eyes held a message tender, / Saying I surrender all my<br />
love to you / Midnight brought us sweet romance, / I know,<br />
all my whole life through, / I’ll be remembering you«) / Nelson,<br />
1982: 225/. Osim {to potvr|uje Jackov déjà vu (Jack je<br />
ranije rekao Wendy da se osje}a kao da je ve} bio u tom hotelu)<br />
i zbiljsku realizaciju pro{losti u staroj fotografiji (ista<br />
pjesma prati zavr{ni kadar fotografije bala s proslave Dana<br />
nezavisnosti, 4. srpnja 1921), pjesma Pono}, zvijezde i ti svojom<br />
romantikom jo{ vi{e uvla~i Jacka u fantaziju i imaginaciju<br />
koju su sugerirale fantasti~ne pasa`e iz Bartókove Glazbe<br />
za guda~e, udaraljke i ~elestu te ostala, »soni~na« djela Ligetija<br />
i Pendereckog.<br />
Na setu Isijavanja<br />
Na isti na~in, i ostale pjesme ponavljaju sadr`aj dijaloga izme|u<br />
Gradyja i Jacka u kupaonici. Grady tvrdi da se ne sje-<br />
}a da je bio ~uvar i da je ubio `enu i djecu, ali isto se tako ni<br />
Jack ne sje}a da je cijelog `ivota bio ~uvar hotela, kao {to mu<br />
tvrdi Grady (»Sve je zaboravljeno«, ka`e pjesma). No pod<br />
Gradyjevim utjecajem Jack }e se prisjetiti »starog« sebe, Jacka<br />
iz 1921, te }e po~eti razmi{ljati da »zlo~estog« sina i `enu<br />
koju ne mo`e podnijeti — »ispravi«, ba{ kao {to je u~inio<br />
Grady sa svojom obitelji (pjesma koja prati taj dio razgovora<br />
zove se Dom).<br />
[to je tradicionalno u Isijavanju?<br />
Na po~etku je re~eno da je Isijavanje tip filma koji se prema<br />
glazbi odnosi tradicijski. U njemu ~itamo mnoge kli{eje `anra<br />
strave, naro~ito onaj u kojemu glazba slu`i za »pla{enje«<br />
publike, kao i onaj da glazba mora biti kontrastna prizoru jer<br />
}e jedino tako obi~ne, svakodnevne snimke pretvoriti u<br />
»stra{ne« (to se naro~ito odnosi na uvodni prizor prekrasno<br />
snimljenih Rocky Mountains gdje Dies Irae, poput odjeka<br />
uvoda u Paklenoj naran~i, nagovje{tava da ta ljepota nosi<br />
stravi~nu, neljudsku tajnu). Kli{e zahva}a i glazbene snimke:<br />
pjesmama je dodana jeka, odjek (to je naro~ito va`no za Pono},<br />
zvijezde i ti koja jedina jasno svira u Zlatnoj sobi —<br />
ostale, Maskerade, Sve je zaboravljeno i Dom, ~uju se »muklo«<br />
ali ponovno s odre|enim odjekom, jer ih likovi naziru<br />
iz susjednih prostorija — iz hodnika, odnosno iz kupaonice).<br />
Jeka bi se mogla tuma~iti i realnim odjekom koji je normalan<br />
u tako velikim prostorijama kao {to je Zlatna soba, ali<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>56</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
41