Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez

hfl_56-q6.qxp 2008-12-18 15:21 Page 19
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 56, str. 12 do 21 Turkovi}, H.: Pitanje medija i razgrani~enje filma
Sredstvenost »medija« — funkcionalisti~ki
pristup
^ini mi se da je trajno utjecajan razlog za i umjetnikovo i teoretikovo
pozivanje na »medij« bio u svijesti kako su sami
do`ivljajni temelji filma, a onda i brojne do`ivljajne nijanse
koje pru`aju filmovi, uvjetovani upravo o~iglednim artefaktualnim,
izra|iva~kim, temeljem filmske slike, uvjetovani
uo~ljivom ~injenicom da se u umjetnoj, tehnolo{ki postignutoj
projekciji — dvodimenzionalnoj, crno-bijeloj, svjetlosno
krhkoj — dadu prepoznavati »`ivi prizori« a na temelju na-
{ih najsvakodnevnijih prepoznavala~kih sposobnosti, te da
ovakve ili onakve uporabe dane »proizvodne tehnologije«,
njezinih »oru|a« i »tvari« otkrivaju ovakve ili onakve predod`bene
i osjetilne mogu}nosti, na ovakav ili onakav dojmljiv
na~in, te da ovakve ili onakve preinake u tehnolo{kom
procesu izravno utje~u na ovakve ili onakve do`ivljajne efekte
i mogu}nosti za postizanje odre|enih do`ivljajnih nijansi.
Drugim rije~ima, upravo je tvarno-izra|iva~ka osnovica filma
ona koja omogu}ava svojevrsno istra`ivanje i razradu
do`ivljajnih kapaciteta ~ovjeka (gledatelja) — oko ~ega se
vrte sva kreativna nastojanja i dostignu}a, pa i razvojni izgledi
filma.
Ova »do`ivljajna funkcionalnost« izra|iva~ke tehnologije i
izra|iva~kih tvari bila ona koja je tu tehnologiju ~inila toliko
do`ivljajno va`nom, pa onda — kad se taj do`ivljaj po~eo
tuma~iti kao estetski do`ivljaj16 — i estetski va`nom.
Pojam »medija« bio je pogodan jer je s jedne strane upu}ivao
na ovu va`nu ovisnost do`ivljajnih efekata filma o tehnolo{kim
i tvarnim temeljima filma, odnosno {to je tu tvarnotehnolo{ku
stranu prikazivao kao sredstvo za postizanje izdiferenciranih
do`ivljajnih ciljeva. Pojam »medija« ukazivao je
na tu fakti~ku — »sredstvenu« — ovisnost izme|u uporabe
»obilje`ja medija« kako bi se dobila specifi~na »obilje`ja do-
`ivljaja«.
Teorijska je dvojba bila samo u tome {to }e se protuma~iti
kao »prvo« i »determinativno« (»koko{ ili jaje«): je li proi-
zvodno-tvarna osnovica filma ta koja je »dana« te unaprijed
uvjetuje (i naravno ograni~ava) do`ivljajne mogu}nosti i dostignu}a,
ili su do`ivljajni ciljevi (~itaj: stilski ciljevi) ti koji
uvjetuju samo izumijevanje tehnologije i tvari, njezinu stalnu
promjenu, evoluciju, specijalizacijsko variranje-grananje,
te njezinu raznoliko specijaliziranu (dakle do`ivljajno i kulturalno
multifunkcionalnu i razno-funkcionalnu) uporabu.
Tvrdnje da je »bit« filma uvjetovana medijem jest htjeli-nehtjeli
ograni~avaju}a (normativno ograni~avaju}a), jer unaprijed
odre|uje {to se s medijem »mo`e« i {to se »smije« ukoliko
ho}e{ biti »vjeran mediju« (usp. kritiku esencijalizma u
Carroll, 2003a; odnosno analizu uloge normativnosti u Turkovi},
2000: 81-84), utoliko te`i biti i ~istunska (puristi~ka)
i ekskluzivisti~ka, isklju~iva, te isklju~ivati sve one »izume«,
»novitete« ili »varijetete« koji ne ulaze u »definiciju medija«
i/ili se kose s danome »definicijom medija« (usp. Turkovi},
1982; Turkovi}, 1984; Turkovi}, 1988a).
Nasuprot tome, funkcionalisti~ki pristup, onaj koji tehnologiju
i tvari dr`i tek prigodnim sredstvom za postizanje ovakvih
ili onakvih do`ivljajnih ciljeva, nagla{ava prvo razvojnu
otvorenost tehnologije i tvari (povijesno potvr|enu), a potom,
va`nije, do`ivljajnu otvorenost (dakle i normativnostilsku
razvojnu otvorenost) cijelog filmskog podru~ja, te ~injenicu
da se tehnologiju mijenja i prilago|ava prema »do-
`ivljajnim vizijama« i »potrebama« filma{a, te prema (suvremeno
i povijesno) raznolikoj i promjenjivoj do`ivljajnoj »receptivnosti«
publike. U skladu s uzetim do`ivljajnim ciljevima
ili naslu}ajima, tra`it }e se prikladne tvari, prikladni instrumenti
i obra|iva~ki postupci (tj. prilago|avati i prepravljati
postoje}e, izumijevati nove) kako bi se ti ciljevi ostvarili,
naslu}aji izbistrili. Nema tog, dr`e funkcionalisti, »medijskog
ograni~enja« (tehnolo{kog ograni~enja, ili »zakona«,
»pravila« deriviranog iz »biti medija«; usp. Carroll, 2003a)
koje povijesno nije bilo »izazvano«, tj. »prekr{eno«, »nadi|eno«
ili »zamijenjeno drugim«, a sve s prihvatljivim, odnosno
kona~no dru{tveno prihva}enim do`ivljajnim (stilskim) konzekvencama.
17 Modernizam je osobito nagla{avao, pa i for-
16 Do`ivljaj koji se gradi na temelju filma nije se odmah tuma~io kao ba{ estetski. Naime, do`ivljaj koji pru`a film tuma~io se isprva kao izrazito spoznajni
(pru`anje novih ili/i neo~ekivano raspolo`ivih obavijesti o dotad nepoznatu svijetu na dotad nepoznat na~in), potom i obrazovni (pomo} u stjecanju
civilizacijskog standarda znanja), a potom odmah i kao zabavni (sredstvo za zaokupljanje na{ih zami{ljajnih, imaginativnih, sklonosti i za njihovu
razradu). Sve su te polazne funkcije ostale implicite (iako ponekad »kritizirane«) i kad se u teoriji razmahala trka u inicijaciji filma u »umjetnost«, a
specijalisti~ki su se razra|ivale u potonjim sna`nim, iako pokrajnjim, disciplinama (rodovima): u dokumentarnim filmovima i filmskim `urnalima, u
obrazovnim filmovima, te u »eksploatacijskim« — zabavlja~ki opredijeljenim — igranim (fikcionalnim) filmovima.
17 Zapravo, funkcionalisti~ki pristup obilje`ava osobit empirijski stav i osobit anticipacijski stav. Zanimaju ga, prvo, stvarne, ostvarene mogu}nosti, jer
ono {to je u filmu zanimljivo ({to ga »definira« kao uspje{no podru~je) jesu njegove stvarne mogu}nosti u artikuliranju do`ivljaja — pa }e, zato, te`iti
uzeti u razmatranje ne samo vrhunska djela koja se po stilskim sklonostima izdvajaju kao umjetni~ki uzorna, i ne}e uzimati u obzir samo podru~je
»umjetnosti«, nego sve evidentirane varijante filma jer ono SVE {to je ostvareno ujedno ukazuje na to {to je SVE mogu}e. Primijenimo li modu procjena
»politi~ke korektnosti« na ovaj metodolo{ko-teorijski plan, mogli bismo re}i da funkcionalisti~ki pristupismo nastoji prakticirati maksimalnu »empirijsku
korektnost«, dok je esencijalisti~ki i normativisti~ki stav programatski opredijeljen za »empirijsku nekorektnost«. S druge strane, funkcionalisti
se dr`e ideje istra`iva~ke otvorenosti, tj. kako dr`e da uvid u do`ivljajne mogu}nosti nekog stvarala~kog podru~ja nije unaprijed dan nego se tek
naporno artikulira, stje~e tijekom samog rada, samog stvarala{tva, i preko samih ostvarenja , to se podrazumijeva »otvorenost« jo{ nedohva}enim, pa
i nenaslu}enim budu}im mogu}nostima. K tome, funkcionalisti~ki pristup — oslanjaju}i se na empirijske potvrde — podrazumijeva da nema tih mogu}nosti
koje bi bile »isklju~ivo« svojstvene danoj umjetnosti, nego da postoje samo stvari koje je polazno lak{e i koje je polazno te`e ostvariti u danome
sustavu. Iako, opet, ponekad upravo »te`ina ostvarivosti« mo`e biti itekakav stvarala~ki izazov. Recimo, filmu je lak{e »vizualizirati« prizore, jer je
u temelju vizualan ({to knji`evnost nije, jer njezin »vizualni« temelj — pismena — nemaju nikakve veze s vizualno{}u prizora koji se jezi~no opisuje),
dok je, na drugoj strani, dr`i se, knji`evnosti lako predo~avati misli junaka i pisca jer postoji tzv. unutarnji govor koji se samo treba ispisati, {to je filmu,
vezanom uz vizualnu, i govornu, vanjsku pojavnost prizora puno te`e. Ali, ono {to je te`e ne zna~i da je »nemogu}e« posti}i, a jo{ manje zna~i da
je neprikladno danoj umjetnosti. Knji`evnost se itekako trudi oko »slikovnosti« (»vizualizacije«) ma koliko joj to ne bilo polazno lako (deskripcijama,
figurativnim, do~aravaju}im jezikom — oslanjaju}i se na ~injenicu da se i jezikom mogu aktivirati »protoperceptivne« predod`be — tzv. imaginacija;
usp. Turkovi}, 1984; Turkovi}, 1988a), kao {to se je i u filmu itekako trudilo da se nekako do~araju misli junaka (bilo tzv. umecima »zami{ljenih prizora«,
bilo, u zvu~nom filmu, introspektivnom naracijom u prvome licu {to prati prizore koje gledamo i dr.), ma koliko to ne bilo polazno lako i ne
uvijek do`ivljajno najuspjelije. Zapravo nema te progla{ene nemogu}nosti u nekom stvarala~kom podru~ju, koju nije neki umjetnik poku{ao ostvariti,
19
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 56/2008.