Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
hfl_<strong>56</strong>-q6.qxp <strong>2008</strong>-12-18 15:22 Page 146<br />
an|elima zapo~ete jo{ s debijem Mala<br />
Noche u kojoj je veli~anstvena opsesija<br />
prema buntovnom Johnnnyju bila i<br />
neka vrsta eksploatacije, dok mu je srce<br />
udaralo »pompadipom« kad bi ga ugledao.<br />
A kad »gringo« ponudi momcima<br />
novac za seks, Johnny ga nazove »puto«<br />
(»peder«). Jer Van Santov gotovo<br />
cjelokupni opus u isti mah je i `udnja<br />
za homoerotskim dodirom, i pulsiranje<br />
tijela, i oniri~ni feti{izam. Njegova fascinacija<br />
momcima koji hodaju divljom<br />
stranom ulice u potrazi za obe}anom<br />
zemljom nije imuna na poetski ushit<br />
~ak i kad bi promatrao njihova be`ivotna<br />
(kasnije i narkolepti~na) tijela kako<br />
le`e na vla`nom plo~niku tisu}u kilometara<br />
od ku}e. Sve to samo dokazuje<br />
koliko se izme|u `udnje za fizi~kim<br />
kontaktom Walta i Johnnyja (Mala Noche)<br />
i opro{tajnog poljupca Erica i Alexa<br />
ispod tu{a (Slon) ali i slu~ajnog pari{kog<br />
susreta Gasparda i Eliasa u Van<br />
Santovu segmentu omnibusa Pariz, volim<br />
te malo toga promijenilo. Zato njegov<br />
prosede i nije ni{ta drugo nego<br />
vje~na izmjena prisutnosti i odsutnosti,<br />
ali i poku{aj da se zanosom tijela dopre<br />
do najdubljih podru~ja intime.<br />
Takvu nepromjenjivu strategiju rabi i<br />
Paranoid Park, taj veliki ljubavni pjev o<br />
skejterima i skejtu kao umjetnosti namijenjen<br />
(skejterskoj) publici koja misli,<br />
iako su se oni ve} ukazivali u autorovim<br />
ranijim filmovima (Blues kaubojki).<br />
Nakon {to je njihova kultura<br />
pre{la u sferu mainstreama tamo negdje<br />
kad je Avril Lavigne snimila videospot<br />
»sk8ter boi«, a Testinov momak<br />
uletio u salon pari{kog Ritza i pridru`io<br />
se Chanelovu modelu na stranicama<br />
Voguea, Van Sant kre}e u potragu za<br />
njegovim izgubljenim vremenom, kad<br />
se skejterska kultura povezivala s amaterskim<br />
videom i formatom Super 8<br />
koji }e svoj virtualni habitat kasnije razotkriti<br />
u ozra~ju YouTubea. Uz Van<br />
Santa, nemali obol toj kulturi dao je i<br />
Larry Clark (Wassup Rockers) koji promatra<br />
skejterski univerzum o~ima napaljena<br />
pohotnika kojeg njihove pool<br />
akrobacije (seksualno) uzbu|uju.<br />
No dok Clarka vi{e zanima kako se<br />
njegovi skejteri posprdno nazvani<br />
»meksi~kim Ramonesima« (zapravo rije~<br />
je o momcima gvatemalskih korijena)<br />
postepeno transformiraju u objekte<br />
potro{a~ke ma{inerije dok napu{taju<br />
146<br />
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (<strong>2008</strong>), br. <strong>56</strong>, str. 136 do 155 Novi filmovi – kinorepertoar<br />
siroma{ni South Central i odlaze na<br />
Beverly Hills u potrazi za idealnom lokacijom,<br />
u Van Santa se ultimativna<br />
skejterska lokacija krije u naslovu filma,<br />
premda njegov Alex sa zavi{}u<br />
promatra njihove akrobacije jer je jo{<br />
preslab da bi se s njima suo~io. Ali Van<br />
Santu je oduvijek bilo va`nije »iskustvo«<br />
promatranja nego zna~enje onog<br />
{to se promatra, koje nas tjera da razotkrijemo<br />
povr{ine ispod povr{ina i legitimnu<br />
enigmu koju krije la`ni misterij.<br />
On ne igra na moralnu paniku (sjetimo<br />
se Slona koji je u Francuskoj osvojio<br />
Nacionalnu obrazovnu nagradu nakon<br />
{to je u{ao kao obvezatno filmsko {tivo<br />
u srednjo{kolske u~ionice kroz program<br />
medijske kulture!). On promatra,<br />
ali se odbija pona{ati poput socijalnog<br />
komentatora. Za njega i njegova direktora<br />
fotografije Chrisa Doylea medij<br />
skejterskog filma je ograni~en na Super<br />
8 format i amaterski video, pri ~emu<br />
nanovo rabi ona ista »slonovska« usporenja<br />
iz {kolskih hodnika koja podvla-<br />
~e i/ili odga|aju pokret.<br />
Ali ono po ~emu se Paranoid Park razlikuje<br />
od autorove eksperimentalne trilogije<br />
jest u tome da njegova pri~a neo~ekivano<br />
meandrira u smjeru policiera<br />
s motivom traganja za idealnim alibijem.<br />
Kad ~uvar ran`irnog kolodvora<br />
padne pod vlak nakon {to ga je Alex<br />
udario skejtom kako bi se obranio, Van<br />
Santov vje~ni uzor Bela Tarr (filmska<br />
forma) dobiva neo~ekivanog sparing<br />
partnera u inspektoru Columbu (filmska<br />
pri~a). A prepolovljeno ~uvarevo<br />
tijelo nalik na ~ovjeka crva iz Browningovih<br />
Nakaza i ironi~na uporaba partitura<br />
Nina Rotte iz Giuliette i duhova<br />
koje su ~itavom slu~aju dale prizvuk<br />
cirkuske parade, funkcioniraju kao nemali<br />
obol motivu filmske citatnosti kojem<br />
je bio posve}en paralelni program<br />
zagreba~kog One Take Film Festivala,<br />
iako mu je Van Santov komad prethodio<br />
kao neka vrsta humanitarnog preludija<br />
da bi nakon dva tjedna prikazivanja<br />
u kinu Europa netragom ispario<br />
iz Lijepe na{e u maniri Alexova loopa.<br />
Ali Alex je previ{e paranoidan da bi<br />
ispri~ao curi {to mu se dogodilo jer mu<br />
ionako ne bi nitko povjerovao da se radilo<br />
o nekoj vrsti nesretnog slu~aja. Kakvu<br />
dakle ulogu mo`e odigrati dru{tvena<br />
grupa kao nadomjestak za obitelj?<br />
^ak se i murjak obra}a junaku kao pri-<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>56</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
padniku »skejterske komune«. A famozni<br />
Paranoid Park i nije drugo nego poligon<br />
na divljoj strani portlandske ulice,<br />
one iste kojom su neko} gluvarili<br />
Walt i Johnny (Mala Noche) koji su izgradili<br />
klinci za klince jer se jedino na<br />
skejtu mogu osje}ati slobodno. Naravno,<br />
Van Sant nije politi~ki sineast kao<br />
{to ni njegovi klinci nisu politi~ki osvije{teni,<br />
iako su njegove suptilne reference<br />
na Irak puno okrutnije i udaraju<br />
nas u prepone sna`nije od sve one hrpe<br />
politi~ki anga`iranih hollywoodskih<br />
filma{a koji su se pozabavili postrujanskim<br />
temama. Zato Van Santa puno<br />
vi{e od politike zanimaju poveznice<br />
njegovih junaka s pop-kulturom danas.<br />
Tako }e nam Alexov brat opisati omiljenu<br />
mu sekvencu Napoleon Dynamitea<br />
(evo nam jo{ jednog citata), iako je<br />
Alexova stvarnost pone{to druk~ija.<br />
Alex }e okon~ati s portlandskom aktivisticom<br />
~ija prisutnost raste paralelno<br />
s nelinearno{}u filmske pri~e. To je<br />
ujedno i jedan od klju~nih elemenata u<br />
formiranju Alexa kao zrele i odrasle<br />
osobe. Drugim rije~ima, da su dru{tveni<br />
uvjeti bili druk~iji, Paranoid Park je<br />
mogao biti drugi naziv za Raj. Onaj isti<br />
Raj koji promatraju akteri Van Santova<br />
segmenta omnibusa Chacun son cinema<br />
(It’s a Dream) u kojem njegov teen<br />
junak ulazi u filmsko platno i pridru`uje<br />
se prelijepoj djevojci u krajoliku nalik<br />
na onaj iz Plave lagune.<br />
Ali umjesto uranjanja u azurnoplavu lagunu,<br />
Alex uranja pod tu{. Dakako, to<br />
vi{e nije ono isto ritualno homoerotsko<br />
tu{iranje ubojica iz Slona koji obo`avaju<br />
Beethovena i brutalne videoigrice.<br />
To je neka vrsta ritualnog pro~i{}avanja.<br />
Voda ispire sve. Zato Van Sant ne<br />
`eli igrati na moralnu kartu koliko god<br />
se Chris Doyle tijekom na{eg zagreba~kog<br />
susreta prije dvije godine trudio<br />
opisati Paranoid Park kao »Dostojevskog<br />
na skejtu«. Zlo~in i unutarnje borbe<br />
Raskoljnikova ipak stanuju negdje<br />
drugdje. Zato Alexu ne preostaje ni{ta<br />
drugo nego da u melankoliji slow motiona<br />
krene prema novoj slobodi, nakon<br />
{to mu se dogodio kraj svih nevinosti.<br />
Dragan Rube{a