Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
hfl_<strong>56</strong>-q6.qxp <strong>2008</strong>-12-18 15:22 Page 152<br />
Novo ostvarenje Woodyja Allena, romanti~nu<br />
komediju katalo{kog naslova<br />
Vicky Cristina Barcelona, promicao je<br />
moto »Life is the ultimate work of art«<br />
(Najve}e umjetni~ko djelo je `ivot), zavode}i<br />
gledateljstvo obe}anjem autenti~nosti<br />
i `ivotnosti, koja, sugerirano je,<br />
u kona~nici nadilazi bilo koju umjetni~ku<br />
formu/praksu. To, dakako, nije<br />
bilo jedino ~ime je film mamio u kina<br />
— mjesecima unaprijed znalo se da }e<br />
Scarlett Johansson i Penélope Cruz za<br />
potrebe filmske radnje biti prisiljene<br />
na}i se u erotskom klin~u, {to je gledateljski<br />
izazov kojem }e te{ko odoljeti<br />
bilo koji mu{karac ili `ena, bez obzira<br />
na seksualno ili, nedajbo`e, politi~ko<br />
opredjeljenje. Film je progla{avan Allenovim<br />
seksualno najprovokativnijim<br />
ostvarenjem, a zastupnica L’Oréala na<br />
sve~anoj zagreba~koj premijeri u Avenue<br />
Mallu hrabro ga je imenovala »najkontroverznijim<br />
filmom godine«. Crvenilo<br />
obraza izazvano uzbudljivom<br />
najavom gledatelji su mogli prikriti najkvalitetnijim<br />
teku}im puderom, poklonom<br />
dare`ljivih sponzora, hlade}i pritom<br />
zajapureno lice ~vrstim, sjajnim<br />
letkom u koji je isti bio ukusno upakiran.<br />
Ekolo{ki osvje{tenije gledateljice<br />
sarkasti~ne su primjedbe zadr`ale za<br />
sebe, raduju}i se besplatnoj projekciji i<br />
obe}anoj zakusci koja joj je trebala uslijediti.<br />
Radnja filma po~inje dolaskom dviju<br />
mladih Amerikanki, Vicky i Cristine,<br />
na teritorij [panjolske, a vodi~ kroz<br />
radnju nevidljivi je i bezimeni heterogeni,<br />
ekstradijegeti~ki pripovjeda~ (po<br />
naglasku zaklju~ujemo: Amerikanac).<br />
Od njega saznajemo da su Vicky i Cristina<br />
najbolje prijateljice, iznimno bliske,<br />
no s radikalno suprotnim stavom<br />
prema `ivotu i ljubavi. Dok je Vicky<br />
utjelovljenje razuma i du`nosti (zaru~e-<br />
152<br />
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (<strong>2008</strong>), br. <strong>56</strong>, str. 136 do 155 Novi filmovi – kinorepertoar<br />
VICKY CRISTINA BARCELONA<br />
(Woody Allen, <strong>2008</strong>)<br />
na za pouzdanog no dosadnog Douga),<br />
Cristinom upravljaju nagoni i emocije,<br />
izrazito je senzualna i otvorena za sve<br />
opcije. Karakterni se jaz izme|u djevojaka,<br />
dakako, odra`ava i u njihovu odnosu<br />
prema umjetnosti, koja je (sjetimo<br />
se samo filmskog mota) druga klju~na<br />
tema filma. Iako Vicky umjetnost obo-<br />
`ava — upravo ju je ljubav prema<br />
Gaudíjevu opusu i dovela u [panjolsku<br />
— sama, predvidljivo, nije kreativna.<br />
Njezin odnos prema umjetnosti, kao i<br />
prema `ivotu, promatra~ki je i analiti~ki<br />
(pi{e magisterij o katalonskom identitetu).<br />
Cristina je, suprotno tomu, sva<br />
uronjena u umjetnost — uz to {to je<br />
ve} na po~etku filma upoznajemo kao<br />
redateljicu, seksualno oslobo|enje u<br />
njoj budi i zavidan fotografski talent,<br />
pa se mo`e re}i da su za Cristinu<br />
umjetnost i `ivot istozna~nice. Obje se<br />
ubrzo o`ivotvoruju u liku strastvenog<br />
slikara Juana Antonija (Javier Bardem),<br />
koji djevojkama neuvijeno nudi svoje<br />
dru{tvo i postelju... Djevojke }e, svaka<br />
za sebe, uistinu i pokleknuti pred slikarovim<br />
neodoljivim {armom, no Vicky<br />
}e se vrlo brzo vratiti u ulogu promatra~ice<br />
i u sigurnost braka, dok }e Cristina<br />
hrabro nastaviti {iriti emocionalno-seksualne<br />
horizonte jo{ dublje uranjaju}i<br />
u plodne umjetni~ke vode, zasnivaju}i<br />
ljubavni trokut, tj. piramidu, s<br />
Juanom Antonijem i njegovom mahnitom<br />
biv{om partnericom Marijom Elenom<br />
(Penélope Cruz). Nakon {to se<br />
umjetni~ko-seksualni naboj ove strukture<br />
iscrpi, Cristina napu{ta {panjolski<br />
par i nastavlja slijediti srce, ne znaju}i<br />
jo{ uvijek {to `eli, no ne{to bolje znaju-<br />
}i {to ne `eli.<br />
I povr{nija analiza sadr`aja filma daje<br />
naslutiti da L’Oréalovo sponzorstvo filma<br />
nipo{to ne mo`e biti tek slu~ajnost,<br />
a osobno ga nalazim iznimno umje-<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>56</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
snim. Vicky Cristina Barcelona celuloidni<br />
je ekvivalent glatkom i blje{tavom<br />
reklamnom L’Oréalovu letku koji vri{ti<br />
jednu rije~: »fantazija«, gdje rasko{no<br />
pakiranje krije tek minijaturni tester s<br />
korektorom koji }e prikriti nesavr{enstvo<br />
na celuloidnom licu, no dostatno<br />
jedva za jedno gledanje. Bacimo li pogled<br />
na Allenov bogati opus, zamijetit<br />
}emo da od fantasti~nih elemenata nikad<br />
nije zazirao i upletao ih je u najrazli~itije<br />
`anrove: od ~istih komedija s<br />
po~etka karijere kakvi su bili Povampireni<br />
Miles (Sleeper) ili Ljubav i smrt, do<br />
`anrovskih hibrida s fantasti~nim zapletom,<br />
poput Purpurne ru`e Kaira,<br />
Alice ili recentnijeg Prokletstva {korpiona...<br />
Me|utim, fantazija kojoj se Allen<br />
priklanja posljednjih godina — a<br />
ovdje }u se posebice osvrnuti na dva<br />
filma u kojima je uposlio Scarlett Johansson<br />
— radikalno je druga~ije vrste,<br />
i se`e u interpretativno-kontekstualnu<br />
sferu, radije no da je gradivni element<br />
same radnje. Objasnit }u.<br />
Zavr{ni udarac i Vicky Cristina Barcelona<br />
dva su klju~na filma kojima je Allen<br />
povratio naklonost kritike i publike, a<br />
snimao ih je daleko od svoje ultimativne<br />
geografske muze, Manhattana/New<br />
Yorka. Izmje{taju}i se iz poznatog prostora,<br />
Allen je bio primoran osloniti se<br />
na svoje fantazmatsko, radije no domoroda~ko<br />
iskustvo, odnosno vi|enje novoga<br />
prostora, oslikavaju}i u prvome<br />
filmu aristokratsku Englesku u bizarnoj<br />
simulaciji Jamesa Ivoryja — ultimativnog<br />
ameri~kog fantasta britanskog visokog<br />
dru{tva. Izma{tavanje (novog)<br />
prostora temeljeno na mitu uspostavljenom<br />
kroz umjetnost(i) Allen je do<br />
vrhunca pak doveo u posljednjem, {panjolskom<br />
projektu; Barcelona u Allenovu<br />
filmu postaje mitski epicentar<br />
strasti/seksualnosti, genijalnog slikar-