Untitled - Provincia di Rimini

Sarajevski zijafet
∏imbur πorba (sarajevska, begova), dolmljeni tukac
(†evap sa tiritom), sarajevska baklava (đunlari), bamja,
pita zeljanica, burek pita, almasija, sarma, kadaif, jedan
od mesnih pilava (dodatak kiselo mlijeko), paluza
(sutlija, zerde, hošaf, višnjab) kahva, nargila ili πibuci.
Ašπinica
Kao posebne objekte Sarajevo je imalo ašπinice krajem
15. i poπetkom 16. vijeka. Poznato je da je 1462. godine
bila ašπinica u Sarajevu a 1600. godine se otvara jedna
u Foπi i 1630 u Banaj Luci. Ašπinica se sastojala iz dva
dijela: proizvodni (kuhinja, mutvak) i drugi konzumni
(ašπinski odžak i ašπinski du†an). Uz ašπinicu je πesto
pekara u kojoj su se osim hljeba i peciva, pripremale
pite i neka jela kao što su lonci, iπije, baklave i sl.
Bosanski lonac, na primjer, ima neobiπno profi njen
ukus, ali samo ako je peπen duže vrijema u zemljanom
loncu bez otvaranja.
Prema bosanskom ukusu jelo je ukusno i dobro
pripremljeno ako se jede sa kašikom, zato je bosanska
kuhinja bogata supama, πorbama spravljenim od mesa
a slatkiši su zaliveni sa agdom. Objedi uvijek poπinju
sa obaveznom supom ili πorbom od povr†a uz june†e,
tele†e ili pile†e meso. Najπeš†a su jela sa teletinom,
junetinom ili govedinom zatim piletinom i jagnjetinom.
Ova posljednje se πesto peπe na ražnju. Povr†e je
gotovo uvijek samo dodatak mesu i nikad se ne jede
kao posebno jelo. U bosanskoj kuhinji od povr†a
najπeš†e susre†emo paradajz, krastavce, luk i krompir.
Naravno da je uz svako jelo po pravilu bijeli il crni hljeb.
Posebno mjesto zauzima somun, jedna vrsta pogaπe
zamjesena sa mekšim tijestom, okruglog i spljoštenog
oblika koji se prodaje u pekarama a i na ulici, a uz koji
se obavezno jedu †evapi sa roštilja i uz sjeckani luk kao
salatu.
Nekada bi se na bosanskim akšamlucima, u smiraj dana
na zelenoj meraji uz bogatu mezu i pjesmu sevdalinku
a svakako radi boljeg raspoloženja i uz dobru šljivu,
doπekivao sabah (zora), novo rađanje dana.
Uh, što je lijep ovaj život...
85