Pol Anderson - Mozdani talas.pdf - Ponude.biz
Pol Anderson - Mozdani talas.pdf - Ponude.biz
Pol Anderson - Mozdani talas.pdf - Ponude.biz
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ilo lakše da se oslobodi tereta.<br />
Izišao je mali okrestar. Korint je prepoznao meñu njima trojicu poznatih<br />
muzičara iz vremena pre promene. Nosili su stare instrumente: žičane, par<br />
drvenih duvačkih i jednu trubu, ali i neke nove. Pa, dok se ne vrati<br />
filharmonijsko udruženje, ako se ikad i vrati, ozbiljni umetnicima biće bez<br />
sumnje drago što im se pruža šansa da sviraju u restoranu; pri tome, imaće<br />
prijemčiviju publiku nego što je to bio slučaj u prošlosti.<br />
Oči su mu lutale po posetiocima. Bili su to ljudi običnog izleda: radnici<br />
žuljevitih ruku rame uz rame sa mršavim činovnicima pogurenih ramena i<br />
proćelavim profesorima. Ova nova nagost je potrla sve stare razlike i svi su<br />
kretali od nule. U oblačenju pojavila se lagodna neformalnost: košulje<br />
otvorene oko vrata, sportske pantalone i farmerke, povremeni ekstravagantan<br />
eksperiment. Svakoga dana sve manje se gledalo na fizičku spoljašnjost.<br />
Nije bilo dirigenta. Činilo se da muzičari improvizuju, uplićući i rasplićući<br />
melodije oko jednog tananog, podrazumevajućeg obrasca. Bila je to jezovita<br />
muzika, led i zelenilo severnih mora, složen, zadivljujući ritam poduprt<br />
jecajima žica. Korint se neko vreme zadubio u pokušaju da je analizira. Tu i<br />
tamo, neki akord bi pogodio neku zatomljen emocionalan ton u njemu i prsti<br />
bi mu se čvršće stegli oko vinske čaše. Par ljudi plesalo je na ovo izmišljajući<br />
sopstvene korake za vreme igre. Pretpostaljao je da bi ovo u ono staro vreme<br />
nazvali džem-sešnom, ali bilo je to suviše apstraktno i suviše intelektualno za<br />
tako nešto. Još jedan eksperiment, pomislio je. Celo čovečanstvo<br />
eksperimentiše, krećući različitim putevima u svetu, odjednom bez obzorja.<br />
Ponovo se okrenuo prema Helgi i iznenadio njene oči koje su počivale na<br />
njemu. Krv mu je navrla u lice i pokušao je da povede razgovor o bezbednim<br />
stvarima. Ali izmeñu njih postojalo je predobro razumevanje. Radili su i<br />
gledali zajedno, i sad se izmeñu njih uspostavio zajednički jezik, svaki pogled<br />
i gest značili su nešto, a značenje je treperilo napred-nazad, mešajući se i