Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Reviziono veće <strong>sa</strong>činjeno do sudija : Meron, Gunej, Pokar, Liu i Vaz je, po jednoj odluci od 14. jula<br />
2010. , delimično prihvatilo revizioni zahtev Veselina Šljivančanina. U meri u kojoj je ovo<br />
reviziono veće povoljno prihvatilo zahtev za reviziju, čini mi se značajnim da ispitam ovaj sudski<br />
spor kao i razloge koji su uzrokovali ovaj povoljni ishod. Tako polazeći od te činjenice, jedan iole<br />
razuman Sudija mora dakle sebi da postavi pitanje kako bi <strong>sa</strong>znao zašto u slučaju Šljivančanin,<br />
Drugostepeno veće <strong>sa</strong> istim Predsednikom prihvatilo jednu takvu reviziju sudskog spora. Ustvari<br />
odluka od 14.07.2010. godine je krajnje značajna odluka i mora se konstatovati da je ona<br />
<strong>sa</strong>stavljena od <strong>sa</strong>mo pet stranica koje <strong>sa</strong>drže 16 primedbi na dnu stranica i bila uređena u<br />
očekivanom obliku, dok dakle većina odluka Drugostepenog veća su predugačke i uobličene na<br />
raznovrsne načine.<br />
Uprkos ovoj Čudnovatosti treba primetiti da u trećem pasusu stranice 3, Reviziono veće<br />
podseća da u potpuno izuzetnim okolnostima, Veće može uvažiti nečiji zahtev za reviziju „kada je<br />
snabdeveno nekom novom činjenicom koja bi uticala da se promeni presuda (u osnovi) i ono smatra<br />
da postoji razlog da se ponovo razmotri predhodno suđenje, jer pojava nove činjenice može biti<br />
takva da njeno nepoznavanje imalo je za posledicu sudsku grečku“. Primedba u dnu stranice 12 se<br />
poziva na odluke u sudskim procesima : Blaškić, Naletilić, Barajagviza. Iz ovoga proističe dakle da<br />
se razmotri da ovaj pasus jeste <strong>sa</strong>mo posećanje na sudski postupak i nije u sebi odlučujući. U okviru<br />
ovog sudskog spora, Reviziono veće je dakle konstatovalo da Prvostepeno veće nije navelo nikakvu<br />
refencu o postojanju razgovora između Šljivančanina i Mrkšića (Mrkšić je umro u Portugalu<br />
17.08.2015. godine i u okviru izdržavanja svoje kazne). Reviziono veće konstatuje da u presudi<br />
protiv Mrkšića , Drugostepeni sud je pronašao nove tvrdnje presuđujući da „Mile Mrkšić je morao<br />
kazati Veselinu Šljivančaninu koji je povukao jedinice J<strong>NA</strong> zadužene da štite ratne zarobljenike<br />
zadržane u Ovčari“. Tako, Drugostepeno veće se baziralo na ovim konstatacijama da bi zaključilo<br />
da je Šljivančanin imao neophodno znanje da bi bio proglašen krivim.<br />
Na <strong>sa</strong>slušanju od 03.06.2010. godine, Miodrag Panić je izjavio da je mogao pratiti razgovor<br />
i da Mrkšić nije rekao Šljivančaninu, da je naredio povlačenje jedinica. Od tada Reviziono veće u<br />
četvrtom delu strane 4 će naglasiti da nove informacije dostavljene od strane Miodraga Panića<br />
<strong>sa</strong>činjavaju novu činjenicu koja, ako je utvrđena bi mogla temeljno usmeriti vagu u korist<br />
Šljivančanina i lišiti osnova zaključak po kome je ovaj poslednji posedovao neophodno znanje da<br />
bude proglašen krivim da je pomogao i ohrabrio ubistva, kao i kršenje zakona ili običaja ratovanja. I