28.11.2014 Views

prirucnik Dijakonija 2002 draft3

prirucnik Dijakonija 2002 draft3

prirucnik Dijakonija 2002 draft3

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>Dijakonija</strong> i Evropa 85<br />

Grupni rad<br />

U februaru 1994. godine osnovali smo našu prvu grupu za decu od 8-12 godina. U martu 1995. sa<br />

radom je počela i prva grupa za rad sa omladinom, a trenutno vodimo devet grupa za decu i tri za<br />

omladinu. U grupama je obično bilo 3-7 učesnika; idealno je kad ih je šest.<br />

Potpuno nova vrsta rada, koji treba početi ni iz čega, u kome treba sarañivati sa ljudima iz različitih<br />

profesija, organizacija i organa vlasti - zahteva, dakako, mnogo vremena. Ja sam, doduše, od samog<br />

početka imao jednog pomoćnika, a od jeseni 1995. veoma tesno sarañujem sa socijalnom radnicom u<br />

školi. U dogovoru sa okrugom plaćamo njenu satnicu, a ona zauzvrat radi za nas osam sati nedeljno.<br />

Izgleda da je to jedno veoma dobro rešenje i mi veoma lepo sarañujemo. Ovakav dogovor je u potpunosti u<br />

skladu sa namerom rukovodstva okruga da uspostavi saradnju izmeñu volonterskih organizacija i lokalnih<br />

vlasti.<br />

Rad sa porodicom<br />

Sa porodicom se po prvi put srećemo na uvodnom sastanku. Osoba koja je porodicu podstakla da<br />

potraži pomoć za dete obično je takoñe prisutna. Ovaj sastanak je presudan za sticanje poverenja deteta i<br />

roditelja. Do sada ni jedno dete niti porodica nisu odustali od rada ukoliko su stigli do ove faze.<br />

Namera nam je da upoznamo dete i njegove potrebe. Naš program pružanja podrške obuhvata i<br />

jedan do dva sastanka sa porodicama. U takvim prilikama se i roditelji i ostala deca iz uže porodice, a<br />

ponekad i staratelji, pozivaju da prisustvuju grupnom sastanku.<br />

Pored takvih porodičnih sastanaka organizujemo i privatne razgovore sa porodicom. Tada se<br />

roditelji priključuju detetu, a veći na onih koji imaju više dece na razgovor dovodi i njih. Razlozi za takve<br />

razgovore vrlo često su problemi roditeljstva, poput povlačenja granica, brige i staranja o deci.<br />

Kada se program završi sa detetom vodimo tzv. poslednji razgovor pred otpuštanje. Tada se još<br />

jednom fokusiramo na njega. Pitamo ga kako mu se dopalo da bude član grupe, da li je nešto naučilo, itd.<br />

Takoñe ga pitamo da li smatra da je potrebno da i nadalje mi ili socijalni radnik u školi održavamo sa njim<br />

neku vrstu kontakta. Ponekad to čak i preporučujemo. Deca nam obično kažu da su rado učestvovala u<br />

radu grupe i da je dobro što mogu otvoreno da pričaju o stvarima kakve one zaista jesu. Cesto nam kažu<br />

da su naučila dosta o osećanjima i emocionalnoj odbrani.<br />

Takav razgovor vodimo i sa adoloscentima, koji često dolaze samoinicijativno. Sa njihovim<br />

roditeljima ne radimo po istom metodu, a vrlo često ni nemamo kontakta.<br />

Finansijska sredstva<br />

Prijavili smo se za jednokratnu novčanu pomoć od vlade za ceo projekat. Drugi deo se odnosio na<br />

preventivno sprečavanje upotrebe droga i bio je usmeren na otvaranje jednog kafića koji bi radio celu noć,<br />

kao i na pokretanje inicijative da se posete mladi u Stenungsundu. Prve

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!