Rezümékötet 2008. - vmtdk

158
H U M Á N T U D O M Á N Y O K
jim „neprisustvom” unose dinamiènost u èitavu prièu. Upravo ovaj rad ima zadatak da nam prikaže, kojim pojmom žene
operiraju pojedini feministièki diskursi i kako se isti ti pojmovi dovode u pitanje i neminovno prolaze kroz fazu
preobražaja – ukoliko se u istragu ukljuèe strategija dekonstrukcije i psihoanalitièka terminologija Lakana.
Predmet istrage su pored književnih tekstova povrh svega i takve slike i zvuèni zapisi, koji nam stvaraju moguænost
da teorijska razmatranja oživimo i u praksi – dakle, u ovom sluèaju pored reèi i dela dobijaju izvesnu ulogu. Primenom
ovih sredstava želimo iznaæi odgovor na pitanje da na koji naèin i u kokoj meri dolazi do izražaja naša telesna
polna kodiranost u raðanju subjekata.
Prilikom ovih analiza u sred pažnje dolaze takvi pojmovi, kao što su ženski glas, objet petit a Lakana, subaltern Spivaki
ili abjekt Kristeve.
Na osnovu dobijenih rezultata se može sa sigurnošæu reæi, da su svi esencijalni napori pojmovnih sistema – koji se
vode pod imenom feminizma – neminovno osuðeni na poraz u sluèaju kada ženu, kao pojam, nastoje potisnuti u uske
okvire, postavljene kategorièkim izjavama. S obzirom da atributi, poput žena, žensko ili ženstveno, nepokolebljivo istupaju
protiv definisanja sa pozitivistièkim elementima, nama ostaje samo da se u njihovom opisivanju služimo aspektima,
koji ne samo da su razlièiti, veæ su u nekoliko navrata ukazali i na neke meðusobne protivreènosti. I upravo ova
polifonija – oscilacija na granici odreðenosti i neodredivnosti oslobaða neka nova znaèenja i otvara nam vidik ka nekim,
do tada, prikrivenim procesima. Sve u svemu upravo ova kretenja – koja su neraskidivo povezana sa materijalizmom,
kao uroðenom odlikom – možemo zateæi na licu mesta u mreži dekonstrukcije i psihoanalitièke retorike.
Kljuène reèi: objet petit a, subaltern, abjekt
V I I . V A J D A S Á G I M A G Y A R T U D O M Á