Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

može riješiti socijalne probleme? Ili obruno, da li religija može koristeći naučne metode društvenih
znanosti i shvatajući zbilju i društvenu problematiku, da se upusti u rješavanje ovih raznovrsnih
problema, iznavši put obezbjeđenja i osiguranja sreće i čovjekova uspjeha i na ovom i na onom svijetu? S
obzirom na originalnost individue i društva, koji se nalaze u doista neodvojivom i neraskidivom odnosu,
moraju se garantirati sloboda i demokracija koje su iskonsko pravo ljudskog bića. Stoga svaka škola koja
vjeruje i istrajava na vlastitoj ideolgoiji neizbježno mora biti pristalica slobode misli, dok ideologija bez
vjere u samu sebe i svoje učenje sprečava slobodu mišljenja. Samo religija koja hrabro stoji nasuprot
drugim različitim uvjerenjima može nstaviti da opstoji. Njeni ciljevi su oslobađanje i društva i pojedinca
od robovanja bilo čemu osim Bogu. Jedna od pripovijesti Kur’‘ana se odnosi upravo na pitanje društvene
slobode. Mislim da ne pretjerujem kada kažem da ne možete naći jaču i izražajniju rečenicu o ovom
pitanju od one iz Kur’‘ana. Budite sigurni da je neće biti moguće pronaći ni u jednom vremenu, kao što se
nije mogla sresti ni u posljednjim stoljećima, u kojim je moto filozofije bila upravo sloboda. Posebno u
multireligijskim i multikulturalnim društvima, kakva je npr. Bosna i Hercegovina, ova rečenica dobija
svoje pravo značenje i smisao. Mislim na ajet 64 iz sure Ali ‘‘Imran, koji bismo otprilike mogli
interpretirati na sljedeći način – O Poslaniče, reci onima koji slijede jednu od objavljenih Božijih poslanica
(kršćanima, jevrejima, zoroastrovcima) dođite da se okupimo oko jedne riječi (okupimo se pod jednu
zastavu, a ona nije više od dvije sljedeće rečenice) – ne robujete nikom osim Jedinom Bogu jedni druge,
pored Njega, ne držite bogovima i gospodarima. Znači, time je jasno definiran odnos rob – Gospodar.
Poništen je iskorištavateljski i nepravedni sistem i osporeno bilo čije pravo da iskorištava i tlači nekog
drugog. Ako je Deklaracija o ljudskim pravima razlogom svih prošlih ratova smatrala kršenje ljudskih
prava i sloboda, zar onda logika religije nije sukladna logici današnjeg poimanja pojma ljudska prava? Da.
Sloboda je sveta – itekako sveta. Zagovornici ljudskih prava kao osnovni slogan koriste liberalizam, čime
zavaravaju i iskorištavaju različite društvene zajednice, a zapravo sebi daju za pravo da tako krše i
nipodaštavaju prava drugih. Oni su mogli spriječiti genocid nad muslimanima Balkana, ali zbog toga što u
tome nisu vidjeli sopstveni interes, ostali su samo nijemi posmatrači, pružajući čak savjete agresorima i
ubicama. Podstakli su ratni vihor i sukob među religijama radi obezbjeđivanja vlastite pozicije u ovom
regionu, mada su mogli koristeći autoritet međunarodne zajednice spriječiti krvoproliće, pomogavši tako
da se sa odjeće ljudskih prava i sloboda zauvijek spere tamna mrlja, što sada više nije moguće. Ona se
sada ne može otkloniti pukim mijenjanjem sadržaja nastavnih programa, čime se želi podstaći zaborav.
Ovdje smo se mogli osvjedočiti da život, imetak i ljudska čast, kao i mir međ pripadnicima različitih
religija, vrijede manje nego nafta u Perzijskom zaljevu ili Kuvajtu. Vidjeli smo kako se na Sadamove
ludorije brzo reagiralo kako bi se zaštitili naftni izvori, dok genocid nad musliamnima u BiH nije spriječen.
Treba prihvatiti da ljudska prava, sloboda i liberalizam predstavljaju parole istaknute na okvavljene
mačeve. Proklamiranje ljudskih prava zasniva se na poštovanju i uvažavanju čovjeka, slobode i pravde i u
službi je oživljavanja i sprovođenja istih, zbog čega je, na kraju, i uvaženo od strane svih ljudi svijeta, no,
muslimani su već odavno ustali u odbrani u ovog temeljnog prava, pošto ono u islumu predsavlja
neprocjenjivu i uzvišenu vrijednost. Tako postaje sasvim jasno da je osnovna stvar koju čovječanstvo
očekuje od religije globalna svjetska sigurnost. ŠTA ČOVJEK OČEKUJE OD POLITIKE? Kao što je određeno i
u samoj definiciji politike, sila je njen dio, te se tako politika ne može pojmiti bez ispravne percepcije sile.
Izučavanje politike čini nužnim izučavanje sile. Premda navođenje ove činjenice nema za cilj
usaglašavanje i odobravanje pristašam primjene sile, mora se naglasiti da se ona koriti u svim poitičkim
opcijama svieta, pošto ovaj fenomen proističe iz samog ljudskog bivstovanja. Jedna od najvažnijih