Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

ošnjačke nacije, koja je gotovo prije milenijum već definisana, a trpila bezrazložnu negaciju do zatiranja.
Kad se u Bosni i Hercegovini moralo izjašnjavati za sve druge nacije, osim bošnjačke, na upit kako će se
izjasniti, čuveni sarajrvski karikaturista Adi Mulabegović je rekao: “Piši da sam Belgijanac!” On je to smio
reći, drugi bi zbog takve šale išao na “informativni razgovor” u najmanju ruku. Sve se to dešavalo nama.
Ni drugi nisu bolje prošli – ni Jevreji, ni Cigani, ni Srbi. Šta je učinio Hitler po logorima i zgarištima dobro
se zna. Staljin je poubijao po gulazima više svojih ljudi nego što ih je u ratu stradalo. U svojoj osionosti i
boljševičko-religijskoj zanesenosti on je čitavu jednu republiku (upreavo onu u kojoj se u ilegali pod
imenom Koba krio) na jugoistoku Sovjetskog saveza preselio u Sibir. A među tim prognanicima bilo je i
heroja otadžbinskog rata. kao što je bio jednoruki Abdurahmanov. Ova tri kruga u trouglu (religija,
identitet, politika) takko se skladno isprepliću poput olimpijskog znaka, oviseći jedan od drugog i
nadopunjujući jedan drugog. Kako izvršiti valorizaciju trenutne situacije? Nikako! Blagonaklonost prema
agresoru, prema jačem kao da je dosuđena savremenoj skleroziranoj i bajatoj bjelosvjetskoj politici.
Uvijek će više čeprkati po lokalnim i nevažnim bojištima, nego o monstruoznim dimenzijama genocida
kakav se po jedanaesti put za tri stotine godina sručio na ovaj narod. A on čas zaboravlja, čas prašta, čas
ponovo na rodnom pragu nedužan gine. Samo zato da mu se ne zaturi ime Božije, da mu se ne oduzme
identitet i, na kraju, da vodi svoju politiku. Velikani ljudske misli su promišljali o ovim kategorijama. Hajne
veli:”Zločincu treba oprostiti, ali tek kad ga objesite” Kad bi mi po Hajneu sudili i postupali, za tili čas bi
svjetsko jednoumlje (u servisu globalne politike) našlo načina da nas optuži i da nam prilijepi etiketu
fundamenta lista, mudžahidina, zaboravljajući da su se za identitet ove zemlje u Armiji BiH borili rame uz
rame i Srbi, i Hrvati, i Muslimani. A oslobađanje četničkih zločinaca iz Haga nešto me plaho podsjeća na
nijemu amnestiju četnika poslije Drugog svjetskog rata. Pri svemu tome lahko je razaznati gdje je politika
upregla religiju, gdje religija politiku, a kroz kakvu draču i trnje se provlači identitet, ne da se propne, već
da samo ugleda ljepotu zvijezda. Bar što se nas tiče ovdje u Bosni i Hecegovini. Kad bi se razulareni i
nezajažljivi svijet držao poruke iz posljednje Božije objave, biula bi u apsolutnom skladu na svim nivoima
života sva tri ugla čarobnog trokuta.A poruka glasi: “Zbog toga smo mi propisali sinovima Israilovim: ako
neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude
poubijao: a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao... (Sura
Maida, ajet 32). Ovome je komentar suvišan. Možemo se samo zapitati gdje le se to svijet odmetnuo i
otuđio?