Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

džamija su osnova kulturnog i duhovnog života u lokalnoj zajednici, te osnova kulturnog, vjerskog i
nacionalnog identiteta.
4) U postdejtonskom vremenu državna struktura Bosne i Hercegovine: Parlament, Predsjedništvo, Vijeće
ministara i Ustavni sud nisu cjelovito tretirali pitanje obnove vjerskih objekata i stvaranja jednakih uslova
za vjerski život svih građana Bosne i Hercegovine: U entitetima se vjerske slobode različito štite. I ne
samo u entitetima, nego i u kantonima i gradovima, ovisno od toga koja nacija ima većinu. Pristup
medijima i rješavanje izgradnje vjerskih objekata bitno je određen činjenicom nacionalne većine. U
Republici Srpskoj primat ima Srpska pravoslavna crkva. Druge vjerske zajednice su u podređenom
položaju. Kao posljedica takvog stanja nastaju i novi zahtjevi za regulisanje odnosa između vjerske
zajednice i države. Pravoslavna crkva u Republici Srpskoj u mnogim elementima ima status DRŽAVNE
CRKVE. Islamska vjerska zajednica inicira zahtjev za poseban ugovor između ove Zajednice i države u
Federaciji, što bi vodilo sličnim odnosima Islamske zajednice i države kakav postoji u Republici Srpskoj.
Katolička crkva ističe teškoće svog položaja u Sarajevu i gradovima u centralnoj Bosni, ali je istovremeno
u nekim elementima povlaštena u dijelu Federacije, gdje je hrvatska većina i gdje je HDZ politička osnova
državne strukture. Ovakav, u biti različit, položaj vjerskih zajednica nužno je izmijeniti i USTANOVITI
ZAJEDNIČKA NAČELA ZA JEDNAKOPRAVAN POLOžAJ RELIGIJSKIH ZAJEDNICA I U OPšTINI, I U KANTONU, I
U ENTITETIMA, I U DRžAVI BOSNI I HERCEGOVINI. POSTIZANJE KONSTITUTIVNOSTI NARODA NA CIJELOM
PROSTORU DRžAVE BOSNE I HERCEGOVINE DOVEšćE I DO RJEšAVANJA RAVNOPRAVNOSTI I USTAVNE I
ZAKONSKE JEDNAKOSTI RELIGIJSKIH ZAJEDNICA.
5) U odnosima države i crkve posebno je pitanje vjerskog odgoja u školama: I pod pretpostavkom da
Bosna i Hercegovina nije mulitreligijsko društvo, rješenje vjerskog odgoja moralo bi biti primjereno
iskustvu evropskih zemalja sa razvijenom demokratijom i visokim standardom zaštite ljudskih prava.
Vjerski odgoj pripada crkvi. Škole trebaju biti izvan sfere vjerskog odgoja i prakticiranja vjere, tim više što
su škole u BiH višeetničke. Škola ima ulogu sticanja znanja iz osnova istorije i sociologije religije.
6) Položaj vjerskih zajednica u Sarajevu kao glavnom gradu države Bosne i Hercegovine: U Sarajevu kao
glavnom gradu države i kulturnom središtu zemlje, tokom minulih decenija bilo je sjedište svih religijskih
zajednica. Sarajevo je bilo središte najviših vjerskih obrazovnih institucija. U ratu je došlo do napuštanja
Sarajeva od strane pravoslavnih sveštenika i velikodostojnika Dabrobosanske mitropolije. U poslijeratnoj
obnovi grada Sarajeva i države Bosne i Hercegovine, angažovanjem Vlade Kantona Sarajeva, pristupilo se
obnovi Dabrobosanske mitropolije i Saborne crkve. Time su stvoreni uslovi da sjedište Dabrobosanskog
mitropolita Nikolaja ne bude više na Sokocu nego u Sarajevu. Osnovu ravnopravnosti u položaju
religijskih zajednica država garantuje na modelu položaja vjerskih zajednica u glavnom gradu države.
7) ULOGA VJERSKIH ZAJEDNICA U RAZVIJANJU MEĐUETNIČKE TOLERANCIJE: Moralni odgoj čini važan
element u vjerskom odgoju i vjerovanju. Jedna od uzvišenih vrijednosti među ljudima jeste poštovanje
susjeda i činjenje dobra. Ova vrijednost je osnova ideje tolerancije među ljudima, neovisno od vjere i
nacije. U BH društvu, koje je multikulturno, i multireligijsko i multinacionalno, religijske zajednice imaju
ulogu odgoja vjernika za njegovanje tolerancije među ljudima, različite vjere i nacije. Kako u prošlosti
tako i u budućnosti religijske zajednice i njihovi velikodostojnici svojim djelovanjem bitno doprinose
očuvanju i razvoju tradicije tolerancije različitih vjera i nacija u BiH. Prema tome, dinamički, u