Znakovi vremena 6 - Ibn Sina
Znakovi vremena 6 - Ibn Sina
Znakovi vremena 6 - Ibn Sina
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
ovoga sukoba novih društvenih prilika i tradicionalnih institucija izrastao je muslimanski autonomni<br />
pokret, koji je zvanično počeo skupštinom mostarskih građana 5. maja 1899. u povodu konverzije Fate<br />
Omanović, kćerke težaka Osmana Omanovića. Čitav pokret, kojega u početku vodi mostarski muftija Ali<br />
Fahmi ef. Džabić, uprkos brojnim nijansama, ima dva osnovna vida (vjersko-prosvjetni i privredni) koji<br />
pokazuju da se radi o izrazu nezadovoljstva muslimanskog naroda svojim položajem u tadašnjoj Bosni i<br />
Hercegovni. Vođe pokreta ističu da su vjerski interesi muslimani u Bosni i Hercegovini ugroženi, da je<br />
vjersko obrazovanje na niskom stupnju, te traže veći utjecaj na izbor vjerskih institucija. Zahtijevaju da<br />
Ulema-medžlis, kao najviši organ Islamske vjerske zajednice za vjerska pitanja, organizira i vrši nadzor<br />
nastave u mektebima, medresama i vjerske nastave u zemaljskim školama, te uopće da vodi brigu o<br />
unapređenju islama u Bosni. Isticani su i zahtjevi da muslimanske djeca koja nisu završila trogodišnju<br />
nastavu u mektebima ne mogu pohađati osnovnu školu, kao i niz drugih zahtjeva koji su, uprkos činjenici<br />
što je u tadašnjim uvjetima izgledalo da muslimani radi očuvanja svoga identiteta treba prije svega da<br />
svoju omladinu usmjeravaju na vjersko obrazovanje i vjerski odgoj, imali negativne posljedice po njihov<br />
opći razvoj. U pogledu vakufa, kao osnovnoga materijalnog izvora za održavanje svih institucija u okviru<br />
kojih se odvijao tadašnji društveni život Bošnjaka, posebice škola, muslimanski je autonomni pokret<br />
kritizirao stanje vakufske imovine kojom se, kako su isticali, “neodgovorno posluje”, jer se novac “ne troši<br />
u vjerske svrhe, nego u svrhe koje nemaju nikakve veze sa vjerom”. Kada su austrougarske trupe ušle u<br />
Bosnu 1878. godine, u evidenciji je bilo samo 68 vakufa, pa su poduzete mjere radi utvrđivanja pravoga<br />
stanja vakufa. Bio je to zadatak posebne komisije, za čijega je prvog predsjednika imenovan Mustaj-beg<br />
Fadilpašić, sa zadatkom da “zavodi u zemljišne knjige vakufsku nepokretnu imavinu i izradi nove propise<br />
za upravu vakufima”. Godine 1905. u evidenciji je već bilo 995 vakufa. Međutim, Zemaljska vlada je<br />
nizom naredbi obezbijedila potpunu kontrolu nad radom vakufa, dok je utjecaj pripadnika Islamske<br />
zajednice na izbor i funkcioniranje vakufskih organa bio mali. Zbog toga su muslimani za loše stanje svojih<br />
institucija optuživali upravo te organe vakufske uprave i kroz autonomni pokret tražili veća prava<br />
prilikom izbora tih organa i u upravljanju vakufskom imovinom, insistirajući osobito da se ta sredstva<br />
troše u vjersko-školske svrhe. Privredna pitanja u pokretu osobito su forsirali muslimanski begovi, koji su<br />
svojim čestim žalbama prije 1899. ukazivali da Zemaljska vlada nepravičnom privrednom politikom<br />
potkopava materijalni položaj zemljoposjednika, a time se nanosi i velika šteta islamskoj vjeri i<br />
Bošnjacima kao cjelini. Ubacivanjem ovih vjerskih pitanja begovi su nastojali mobilizirati i pridobiti čitav<br />
bošnjački narod, ali će od 1900. do 1905. ova struja u pokretu biti potisnuta. Begovi u tom razdoblju<br />
sudjeluju u pokretu, ali kao pojedinci i zalažu se za vjersko-politički program, dok privredna, odnosno<br />
agrarna pitanja, ostaju po strani. Nakon 1905. ponovo su begovi i dio uleme ta društvena struktura koja<br />
vodi čitav pokret. To je sasvim razumljivo, jer u tadašnjim društvenim uvjetima u Bosni i Hercegovini,<br />
kada inteligencija još nije brojna, begovi i ulema su jedini mogući nosioci političke akcije. Međutim,<br />
vođstvu autonomnoga pokreta pojavila se opozicija i to također iz redova zemljoposjednika. Nasuprot<br />
Muslimanskoj narodnoj organizaciji Ali-bega Firdusa, koja od 1906. vodi pokret, pojavila se Muslimanska<br />
napredna stranka u kojoj je najznačajniji utjecaj imao Adem-aga Mešić. Bile su to prve dvije moderne<br />
političke stranke u Bošnjaka, koje su se razlikovale po svojim programima, ali su se obje zalagale za<br />
muslimansku autonomiju. Dok je, međutim, Muslimanska narodna organizacija u svojoj borbi za vjerskoškolsku<br />
autonomiju, u političkom pogledu težila uspostavi političke autonomije Bosne i Hercegovine pod<br />
suverenitetom sultana, pa je zbog toga osobito insistirala na održavanju čvršćih veza sa Carigradom<br />
zahtijevajući da jedino šejh-ul-islam može dodijeliti reis-ul-ulemi menšuru, “naprednjaci” su, iako su
Change language