Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

su na rubu propasti, nema potrebnih stručnih kadrova, materijalna osnova je gotovo uništenaa, najnovije
tehnologije ne postoje, Komisija za spomenike uspostavljena po Dejtonskom sporazumu se ponajmanje
bavi aspektom zaštite dobara kultrurnog naslijeđa itd., itd. Sve to utiče na slabljenje i gubljenje
nacionalnog identiteta naroda ove države, posebno Bošnjaka, jer je baš njihova kulturno-historijska
osnova dovedena u pitanje, do i u toku agresije svjesno, a od tada, rekao bih, i svejsno i nesvjesno, što ni
u kom slučaju nemože biti alibi za bilo koga ko je odgovoran na ovom planu, ppočev od onih kojima je to
profesionalna obaveza. * * * Šta treba uraditi kako bi se stanje promijenilo? Prije svega sredine, tj.
državne višenacionalne zajednice kakva je i Bosna , treba da više utiču na promjene međunarodnog
sistema zaštite kulturnih dobara, da se ono što je u njemu anahrono i prevaziđeno što prije mijenja. Da
se npr. iz međunarodnih konvencija izbaci odredbnica o obilježavanju međunarodnim znakom kulturnih
dobara u vrijeme rata, jer se to pokazalo kontra produktivnim u toku agresije u BiH, tako da su ona time
bila demaskirana i potom granatirana; da se puno više uradi na preventivnoj zaštiti, što je uvjet
uspješnosti ukupne zaštiete, a što se rješava u uvjetima mira a ne rata; da se savremena tehnologija više
koristi u funkciji zaštite kulturnog naslijeđa u uslovima mira i rata; da se primjena međunarodnog sistema
zaštite u državnim okvirima učini obavezujućom, sistemom energičnog pravnog sakcionisanja itd. Bosna i
Hercegovina mora izvući pouke iz ovog i brojnih drugih ratova, agresija i okupacija, te uz pomoć
međunarodnog faktora učiniti sistem zaštite sopstevnog kulturnog i historijskog naslijeđa zaista
funkcionalnim. U suprotnom kriza njenog identiteta i identiteta svih njenih naroda, posebno Bošnjaka,
svakim danom postaje sve složenija. Na tom planu treba prije svega sva pitanja brige o kulturnohistorijskom
naslijeđu pravno uobličiti u savremen sistem, u osnovi kompatibilan s međunarodnim
sistemom zaštite. Potom, na bazi novog pravnog okvira, treba izvršiti hitnu sanaciju stanja: restauracija,
konzervacija, rekonstrukcija, uraditi novu valorizaciju kulturnih dobara i dr. Nosioci tih poslova moraju
biti struččne i naučne institucije ove vrste, kojih, nažalost, u BiH gotovo i da nema, a ne da se ovim
pitanjima bave neke ad-hoc komisije bilo kako da se zovu i bilo ko da ih je formirao. Na tom planu, mora
se zaustaviti erozija centralnih institucija kulture na nivou države BiH na račun novooformljenih
entitetskih institucija istog karaktera, te tražiti povrat kulturnih dobara koja su se spletom okolnosti,
namjerno ili slučajno, našla na prostorima naših susjeda – Republike Hrvatske i SR Jugoslavije. Iskustva
nekih zemalja u tranziciju u svemu tome treba znatno više koristiti. Za poboljšanje stanja na zaštiti
ugroženog kulturnog naslijeđa BiH, dakle, neophodna je znatno veća briga države. Na struci i nauci da ta
pitanja iniciraju i da ih stručno i naučno oblikuju kako bi bila svrsishodnija. Samo kordiniranom i brzom
akcijom (minule agresije i drugih brojnih ratova i elementarnih nepogoda) su veoma duboki, tako da u
ukupnom sivilu koje je ovladalo prostorom BiH, identitet njenih naroda (naročito Bošnjaka) i same države
je sve ugroženiji.