Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

“Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini” (Sarajevo 1888. god.) govoreći o procesu
primanja islama navodi: “govoto listom prigrliše vjeru Muhamedovu, ali ne promijeniše narodno
osjećanje ni stare običjae; stare svoje običaje oni tek prilagodiše zahtjevima nove vjere i donekle
popuniše unesenim novim običajima.” Radi ostvarivanja većeg uticaja na mase neki oblici ranijih
vjerovanja čak su proglašavani od strane vjerskih zajednica za eksluzivno njihove, čak i u smislu
nacionalnog razvoja (npr. krsna slava kod pravoslavnog stanovništva). Tome je u velikoj mjeri doprinio i
vleiki nedostatak historijske svijesti kod našeg naroda te njegova sklonost ka stvaranju mitova i
manipulaciji sa sopstvenom historijom, najčešće u dnevno političke svrhe. Računajući na veliku
rasprostranjenost narodnih običaja te privrženost najvećeg dijela stanovništva njima pojedine grupe
manipulišu sa osjećanjima naroda a sve u svrhu ostvarivanja želje za sopstvenom moći, te obezbjeđenja
svojih političkih i ekonomskih ciljeva. Te manipulativne aktivnosti najviše se izražavaju tako što se
zloupotrebljavaju upravo ti narodni običaji koji su uklopljeni u zvaničnu dogmu vjerskih zajednica.
Zanimljivo je da pripadnici sve tri bosansko-hercegovačke zajednice imaju iste običaje, praznike i
svjetkovine, ali pod drugim imenom (npr. Jurjevo ili Đurđevdan), da su pojedina paganska božanstva
dobijala nova imena a da se zadržavao njihov kult u hrišćanstvu i islamu. Najbolji je primjer kult Peruna
koji je u hrišćanstvu nastavio svoje postojanje u vidu kulta svetog Ilije. Tako se i danas očuvala uspomena
na Ilindan ili Alđun (to je primjer “islamizacije” jednog praznika) za koji se uglavnom vezuju pojedini
poljoprivredni radovi. Kod pravoslavnog stanovništva je raširen i staroslavenski kult Vida koji se slavi 28.
juna. Izgleda da u sklopu toga treba posmatrati i kutlove vezane za pojedine dane u sedmici, naročito za
utorak koji je u starom vjerovanju važio za varovni dan kada se posvećivalo molitvi, vraćanju i magijskim
paganskim misterijama. Za neke običaje za koje danas smatramo da ekskluzivno pripadaju jednoj
zajednici moguće je utvrditi da je u ranijem razdoblju pripadalo i drugim zajednicama. Tu je vrlo
karakterističan primjer krsne slave koja je novije u doba poprimila isključivo srpsko nacionalno obilježje.
Međutim korijenje krsne slave treba tražiti još u predslavenskim starobalkanskim kultovima Ilira koji su
se vezali za zaštitu roda i plemena. Ćiro Truhelka je to doveo u vezu sa rimskim kultom lara, odnosno
kućnim božanstvima. Prilikom primanja hrišćanstva ti zaštitnici roda su postajali hrišćanski sveci.
Interesantno je napomenuti da se kod bosanskih katolika dugo sačuvao kult krsne slave. U svom djelu
“Bosanski franjevci” izdatom još prije I svjetskog rata autor fra Julijan Jelenic navodi da se taj kult kod
katolika sačuvao sve do Austro-Ugarske okupacije. Krsna slava se pojavljuje samo u onim dijelovima
Balkana u kojima su živjeli Iliri. Jedan drugi običaj odomaćen kod našeg katoličkog i pravoslavnog
stanovništva a naslijeđen iz staroslavenskih običaja i kultova jeste šaranje jaja u proljeće a koji se
nastavio na hrišćanski Uskrs. Što se tiče muslimanskog dijela stanovništva Bosne i Hercegovine tu se
pokazuje izrazito visok nivo sinkretizma i simbioze. Samim tim ako imamo u vidu proces primanja islama
(tu je naročito ilustrativan izvor anonimusa iz 1585. godine) može nam biti jasno kako je došlo do toga da
su se u životu BiH muslimana sačuvali u tako velikom broju stari običaji i vjerovanja. Može se
pretpostaviti da je u velikoj mjeri to i posljedica postojanja srednjovjekovne Crkve Bosankse koja je svoje
postojanje nastavila i dugo poslije zvaničnog nestanka u svjijesti Bosanaca i Hercegovaca a naročito
muslimana. O ostacima tradicije dualizma kod našega naroda može indirektno da asocira i uzrećica
veoma prisutna u svakodnevnom govru – “Do zla boga”. Kao jedan od vrlo značajnih primjera očuvanja
stare tradicije jeste i bojenje svijeća uz mubarek dane posebno za 27. noć mjeseca Ramazana.
Najvjerovatnije je bojenje svijeća zamjena za bojenje jaja. Od velikog značaja prilikom razmatranja ove
tematike potrebno je razmotriti i pitanja dovišta i molitvištva koja se nadovezuju na ranije staroslavenske