Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

elativizam” brane brutalna kršenja ljudskih prava. Ova polemika iz 1993. godine ostaje i dalje važna za
svaku raspravu o odnosu religije, identiteta i politike. Pitanje glasi da li pojedinac ima pravo na potpuno
slobodan izbor kulturnog modela ili je njegovo pravo ograničeno religijskim i kulturnim ograničenjima
unutar njegove zajednice. Na ovo pitanje i dalje različit odgovor daju oni koji daju prioritet pravima
pojedinca i oni koji daju prioritet očuvanju religijskog i kulturnog identiteta zajednice. Davanje prioriteta
pravima pojedinca ili zajednice ovisi od povijesnog trentutka u kome se nalazi određena civilizacia. To
pokazuje poređenje rangiranja različitih kultura suočenih sa prijetnjom vlastitom opstanku. U odnosu
religije, identiteta i politike moguće je uspostaviti pravila koja prelaze geografskih, kulturnih i religijskih
granica i ponavljaju se u različitim povijesnimi periodima. Moguće je, naprimjer, porediti religijski
motivirano političko djelovanje unutar Evrope tokom XVI stoljeća sa reagiranjem islamskog svijeta na
tragediju Bosne krajem XX stoljeća. Poređenje je moguće upravo u načinu na koji reagira religijska i
kulturna zajednica na vojnu prijetnju koja dolazi iz različite kulture. Religijski motivirano političko
djelovanje u oba slučaja od “teorije zavjere”. Ovo protjerivanje muslimana iz Španije u XVI stoljeću,
postalo je tri stotine godina kasnije, za brojne sljedbenike islama simbolično objašnjenje stradanja
muslimana na Balkanu i u Bosni. Protjeruje se jedna od “posljednjih islamskih predstraža u Evropi”,
uništava jedan od “posljednjih izvornih evropskih naroda islamske kulture”. Mada su u tome vidjeli dokaz
zavjereničkih i neprijateljskih težnji pripadnika kršćanske, evropske kulture prema islamu, brojni islamski
lideri su nesvjesno ponavljali obrazac ponašanja crkvenih, evropskih lidera iz XVI stoljeća. Prijetnja
sigurnosti pripadnika vlastite religijske zajednice se tumači kroz religijsku povijest. Vojna agresija koja
dolazi iz druge kulture tumači se grijesima u odnosu na vlastiti religijski i kulturni identitet. Crkveni lideri
su tumačili turske pobjede kao Božiju kaznu za kršćanske grijehove. Jedna od prvih dilema s kojom su se
suočili islamski i politički lideri, nakon početka zločina nad muslimanksim narodom u Bosni na Bajram
1992, bila je da li je riječ o iskušenju ili kazni. Tumačenje da je riječ o Božijoj kazni bosanskim
muslimanima zbog dugotrajnog udaljavanja od islamskog kulturnog i religijskog identiteta vodilo je
obnavljanju religije, jačanju kulturnog identiteta i borbenijem političkom i vojnom djelovanju. Otklanjanje
vojne prijetnje nacionalnoj sigurnosti ne otklanja ovaj u krizi uspostavljeni odnos između religije,
identiteta i politike, ali umanjuje njegov značaj i uticaj. Ukoliko je prijetnja nacionalnoj sigurnosti
muslimana u Bosni otklonjena, kriza u odnosima islamskog i zapadnog svijeta i dalje traje. Neovisno od
geografskih odrednica, poprište ove krize jeste pitanje kulturnog identiteta. Postoje brojni primjeri da je i
danas kao i u stoljećima starim mjerama španskog kralja protiv muslimanske opasnosti, isticanje
posebnog islamskog kulturnog i religijskog identiteta viđeno kao prijetnja u različitim zapadnim, ali i
muslimanskim krugovima i zemljama. Pitanja poput prava na hidžab ili odnosa prema stradanju
bosanskih muslimana bila su takav test za muslimane u Francuskoj. Za brojne francuske muslimane,
zagovaranje hidžaba ili borba na strani muslimana u Bosni stvaralo je strah od represije francuskih vlasti.
Istovremeno, jedan dio francuske, muslimanske populacije tražio je svoj identitet. Ova potraga za
identitetom i dalje je najbolje izražena u jednom odgovoru koji je jedan Francuz alžirskog porijekla, Halid
Kelkal, izrekao 1992. godine u razgovoru sa jednim njemačkim sociologom: “Ja nisam ni Arap, niti
Francuz. Ja sam Musliman. Kada dođem u džamiju, ja se umirim. Oni se rukuju sa mnom, ponašaju se
prema meni kao prema starom prijatelju. Nema sumnji, nema predrasuda ... Kada vidim drugog
Muslimana na ulici, on se nasmije i mi stanemo i razgovaramo. Prepoznajemo se kao braća, čak i ako se
nismo nikada prije ni sreli”. Kelkal je prema mnogim svjedočenjima nakon što ga je francuska policija
ubila, viđen kao šehid, kao mučenik, kao neka verzija islamskog Robin Huda. Kelkal je svoju dilemu