Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

kvijetizmu, nosioci reformacije i Luter i Cvingli, a posebno Kalvin su tražili od svih vjernika da vjeru
potvrde djelima i uvode strogu disciplinu u svakodnevni život. U osnovi privredne etike asketskog
protestantizma nalaze se one iste vrline koje zastupaju i pobornici kapitalizma: vrednoća, štedljivost i
poštenje. Da bi svojoj tvrdnji dao dodatno pokriće Weber je vršio uporedna-historijska proučavanja i
time postavljao pitanje zašto se kapitalistički duh nije javio nigdje drugdje izuzev u Zapadnoj Evropi i da li
se ovo može odnositi i na to da nijedna svjetska religija nije uspjela izgraditi takvu etiku privrednog života
kao protestantizam. Detaljnim ipitivanjem mnogobrojnih elemenata drutšvene strukture Kine i Indije u
periodu koji je predhodio stvaranju religijskih sistema Konfunčijanizma i hinduizma, Weber utvrđuje da je
generalna slika u tim zemljama bila isto tako povoljna za razvoj kapitalističkih odnosa kao i u Zapadnoj
Evopi pred Reformaciju. To odsustvo kapitalističkog razvitka u Indiji i Kini upravo se može objasniti samo
isticanjem religioznih činilaca, jer dok je protestantizam odbacivao svaku vrstu eudemonizma i
hedonizma i propovjedao predan, sistematski i smjeran rad, što je omogućilo razbijanje
tradcionalističkog odnosa prema privrednoj djelatnosti, dotle su konfučijanizam i hinduizam samo
doprinijeli učvršćivanju tradicionalizma u privrednoj djelatnosti. ali nažalost Weber je malo vodio računa
o proučavanju starog jevrejstva i nije razmotrio privrednu etiku islama i ostalih neprotestantskih grana
hrišćanstva. Tek sa vremenom i širenjem kapitalističkog duha religiozni prizvuk se izgubio. Weber je
posebno naglašavao da je tokom vremena i sam prvobitna religiozna prinuda na rad i racionalno vođenje
života postepeno ustupila mjesto zemaljskom utilitarizmu. Tako i protestantska etika vremenom
proživljava izvjesnu transformaciju, umjesto prvobinog shvatanja po kome je rad najvažnije sredstvo
pomoću koga čovjek može spoznati vlastito stanje milosti, sve više jača shvatanje da je sticanje
materijalnih dobara dozvoljeno i Bogu ugodno, ukoliko se postiže poštenim radom. Na taj način se
traženje Božijeg carstva na zemlji, tako karakterističnog za prve nosioce protestantizma razvodnilo u
zemaljsku vrlinu profesionalne djelatnosti. Ali razmtrajući uzročno-posljedičnu vezu kapitalističkog duha i
protestantske etike dolazilo se do određenih protuvrječnosti, po Weberu je etika uzrok nastanka
kapitalističkog duha, ne njegova posljedica. Međutim u XV st. u Flandriji, Sj. Italiji i južnoj Njemačkoj
kapitalistički duh je uveliko cvjetao, prije Reformacije. To traženje uzročno-posljedične veze između
kapitalističkog duha i protestantske etike u stvari se na kraju svodi na pitanje šta je starije “kokoš ili jaje”.