Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

Potraga za identitetom - Ivan Cvitković
Sažetak
U pisanom prilogu napravit ću osvrt na problem identiteta u postsocijalističkim zemljama. Što je to
identitet i koji su sve njegovi sociološki pokazatelji: ime, odjeća, pozdrav i običaji kao znakovi identiteta.
Odnos identiteta i mita. Identitet i konflikt. Nacionalni identitet i njegovi elementi. Odnos nacionalnog i
državnog identiteta. Konfesionalni identitet. Odnos nacionalnog i konfesionalnog identiteta. Sve više se
javlja i problem odnosa manjina i identiteta te će i o tome biti riječi u pisanom prilogu. 1) Pojam
“IDENTITET” u sociologiju i politikologiju preuzet je iz matematike. Šta on znači sa stanovišta sociologije?
Načelo identiteta je dio čovjekove biti (Benda, 1997:40). U kriznim situacijama otvara se teško pitanje
“Tko sam?”. Ljudi jednostavno osjećaju potrebu za identitetom koji će ih razlikovati od ljudi. U strahu od
gubljenja identiteta, sami izgrađuju razlike. B. Gugenberg smatra da se identitet formira u otporu.
Interakcija, međusobno miješanje pripadnika različitih etnosa i konfesija mogu među njima poticati
osjećaj vlastitog identiteta i međusobnih razlika. Teorija različitosti (socijalna psihologija) polazi od toga
da se ljudi definiraju po onome što ih razlikuje od drugih. Ljudi određuju svoj identitet po onome što nisu
(Bošnjak NIJE ni Srbin ni Hrvat, ...). Čovjek ima višestruki identitet. On može biti određen po različitim
kriterijumima: mjesto rođenja, profesionalnoj pripadnosti, državnosti, mjestu stanovanja, jezičkoj,
nacionalnoj ili konfesionalnoj pripadnosti i sl. Tuzlak je stanovnik Tuzle ili okolnog sela; birač tijekom
stranačkih izbora; pješak ili vozač u prometu; radnik u svojoj tvrtki ili općinskoj ustanovi; kupac u
supermarketu; pripadik džemata (ili župe/parohije); teritorijalno sjeveroistočni Bosanac, pa Bosanac;
pripadnik bošnjačkog naroda; državljanin BiH; Evropljanin; građanin svijeta. Naravno, nema svaki
identitet podjednak značaj za čovjekov život. Za politički život i političku mobilizaciju najčešće se koriste
jezički, konfesionalni i svi drugi identiteti koji su povezani uz nacionalno. Ljudi nekad dođu u situaciju da
mijenjaju identitet, ime odjeću, uvjerenje. Čovjek može mijenjati identitet; dok je u svojoj radnji ima
identitet prodavača: kao ode kupiti doručak “oblači” drugi identitet – postaje kupac. Ranije je bio
komunist, danas je promijenio svoj politički identitet. Dakle, čovjek može imati više identiteta. Neki mogu
biti privremeni, neki trajniji, a neke će (poput imena) nositi do groba. ne smijemo zapasti u zamku pa
čovjeka svesti isključivo na njenov jedan (nacionalni, konfesionalni ...) identitet, a zanameriti ostale.
Opasnost nacionalizma mnogi sociolozi vide baš u tome što čovjeka svodi samo na njegov jedan identitet
(nacionalni). A tad možemo reći “zbogom modernosti” koju sobom nosi život, osobito u urbanim
sredinama. Svaka društvena skupina (nacija, konfesija ...) su konstituirana je međusobnim odnosima
članova koji je ččine. Oni su svjesni da pripadaju skupini, identificiraju se s njom, svjesni su obveza prema
sučlanovima, imaju osjećaj solidarnosti s ostalim članovima skupine. “Mi” osjećanje iskazuje svijet
pojedinaca da pripadaju skupini. Tu svijest definiramo kao etničku, nacionalnu, religijsku, konfessionalnu,
rasnu i sl. Dakle, ljude u skupinu veže skupni identitet. Ako su im tu identiteti podudarni (recimo
nacionalni ili religijski identitet), to ne znači da su im i svi ostali (na primejr, politički) identiteti istovjetni.
Mudrost je suvremenog života ne samo priznavati drugi i drugačiji identitet od “našeg”, već i prihvatiti
“njihove drugačije identitete. Jer, skupna svijest (nacionalna konfesionalna, ...) varira od osobe do osobe.
2. IME kao znak identiteta. Ime je bitni dio osobnosti njegovog nositelja. Onaj tkonema imena taj ne