Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

Moderni i postmoderni identiteti - Enes Pašalić
SAŽETAK U članku se pokušavaju testirati različiti modeli državnog identiteta, podobni za očuvanje BiH,
kao cjelovite države, sa aspekta njene pluralne strukture različitih religija, identiteta i politika. Konstatuje
se da ni moderni univerzalizirajući model, koji briše razlike, ni postmoderni, koji apsolutizira
heterogenosti i posebnosti, ne odgovara bosanskohercegovačkoj pluralnoj strukturi. Predlaže se
“dijalektika dvostrukog identiteta”, u okviru koje općost ne negira posebnosti, nego ih čuva kako uslov
svoje opstojnosti. Za uspostavu takvog identiteta BiH ključna je uloga religija u izgradnji zajedničkog
ethosa iz kojeg ovaj identitet jedino i može nastati. Zadani nam okvir razmatranja odnosa religije,
identiteta i poitike jeste BiH. A na prostorima BiH ovaj odnos je multipliciran. Stoga uspostavljanje veza
između identiteta, religije i politike svake od bosanskohercegovačke posebnosti neće biti predmet ovog
razmatranja. Mi ćemo pokušđati sagledati uslove mogućnosti održivosti BiH, sa aspekta očuvanja
pluralne strukture njenih različitosti identiteta, religija i politika. Na prostoru BiH ovo trojstvo identitet,
religija i politika vjekovima egzistira u svojoj pluralnoj strukturi, stvarajućiobrasce zajedničkog socuiokulturnog
života, iz čega se izvodila mogućnost njene opstojnosti u budućnosti. No, periodično ova
heterogenost bivala je jednim od glavnih razloga krvavih ratnih sukoba u kojem su se ovi različiti
identiteti, religije i politike isklučivali i uništavali. Posljednja bosansko-hercegovačka krvava ratna drama
samo je jedan od primjera oživaljavanja resantimana netolerantnosti, mržnje i potrebe za uništavanjem
drugog i drugačijeg. Suprotstavljene religije, identiteti i politike bili su modusi ispoljavanja tih barbarskih
atavizama. Današnja suprotstavljenost političkih pozicija, koje se često poistovjećuju sa religijama i
(nacionalnim) identitetima, kao i iskustvo tek prekinutog rata, koji je zaustavljen uz pomoć međunarodne
zajednice, a ne slobodnom voljom sukobljenih strana, nameće potrebu ozbiljnog promišljanja održivosti
zajedničkosti različitih religija, identiteta i politika na prostoru BiH. Pitanje identiteta BiH, u kontekstu
njene pluralne strukture je pitanje njene budućnosti. Moderni identitet Pojam identiteta (IDENTICUS)
duboko je usidren u jezikoslovlje srednjevjekovne latinščine. Njime se željelo locirati Isusa Krista u
koncept svete trojice i trojednog Boga, tako da se naglasi kako je Isus, po svojoj prirodi i svome bivstvu,
jednak Bogu (S.Južnič). Kao takav on je prenesen u moderni Zapadni duh i svoju specifičnu modernu
eksplikaciju nalazi kod Hegela. Po Hegelu “bitak se može odrediti kao ja – ja, kao apsolutna indiferencija
ili identitet” (Enciklopedijs filozofskih znanosti). Sam identitet, po Hegelu, ne smije se shvatiti kao
“apstraktni identitet” (A=A), idetičnost koja isključuje svaku razliku. Identitet, po Hegelu, sadržava i svoju
razliku (A i ne-A) Ovakvim određenjem identiteta Hegel eksplicira Spinozin stav: “Omnis determinatio est
negatio”. Ono što jest isključuje ono što protivrječi tom što jest. Uspostavljaju se dvije dihotomne
odredbe koje se međusobno isključuju, a istovremeno su komplementarne. Bitak se tako s pomoću
negativiteta samog sebe posreduje sa samim sobom. Odnosi se prema sebi samo ako se odnosi prema
drugom. Time ono što jest dobija odredbe njemu oprečnog pojma, onog što nije, s kojim stoji u
antinomičnom odnosu. Ono što jest opstoji tako u svom drugobitku. Egzistencija se uspostavlja putem
“negacije negacije”. Prva negacija je drugost, a druga je utjelovljenje te drugosti u svoje vlastito ja (vidi
“Stringencija dijalektičke logike”, Dieter Wandshneider, H. Markuse – “Um i revolucija”) Prva odredba
određenog bića je NEŠTO (Dasein). Nešto ima u sebi negaciju, koja je van njega, ali je vezana s njim. To