Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

Da li je problem identiteta i religiozni problem - Emir Hadžović
Identitet je pojam kojim se označava osjećanje koje omogućava osobi da doživljava sebe kao osobenu i
nezavisnu ličnost, svjesnu svog tjelesnog stanja, polne zrelosti, drugih ljudi i društva u cjelini, kao i svog
sopstvenog odnosaa prema tim ljudima i takvom društvu. Osjećanje identiteta omogućava mladoj osobi
da bude sigurna i istrajna u svojim opredjeljenjima i saznanjima kuda valja u životu stremiti da bi se
postao čovjek za sebe. U periodu mladosti osoba upravo otpočinje da integriše raznovrsne identifikacije
iz dotadašnjeg života, kao što su one sa svakim od roditelja, novosipoljenim polnim nagonom, novim
emotivnim obogaćenjem i društvenim ulogama. Rezultat svih tih integrativnih procesa omogućava
mladoj osobi da definitino kristališe svoj identitet i živi skladno kao nezavisna i autonomna osoba.
Izvorište identiteta je sadržano u sukcesivnim sintezama koje obavlja ego tokom razvoja, postepeno
integrišući u osjećanje identiteta sve ono što je dato konstitucijom, nagonskim potencijalima i
potrebama, značajnim identifikacijama, uspješnim odbranama i istrajnim ulogama. Ta integrativna
funkcija ega tokom razvoja nije ni laka ni uvijek uspješna. Jazovi koji se javljaju između različitih nivoa
ličnosti tokom razvoja moraju da budu premošteni i savladani. Svako takvo premoštavanje dovodi do
stanja krize koja može da bude manje ili više burna, ali koja, sama po sebi, novom preraspodjelom
energije, dovodi do uspješnog i stalnog razvoja. U procesu formiranja identiteta značajna je uloga religije.
Sa subjektivno-psihološkog gledišta, religiju treba smatrati jednom od najvažnijih biloških funkcija
čovječanstva, jer je od velikog uticaja na čitav život čovjeka, prije svega na njegov tjelesni i duhovni
integritet. Većina mladih ne uspijeva da se kontinuirano razvija i dostigne optimalni identitet u svakom
momentu razvoja. Oni se razvijaju skokovito i/ili burno, uvijek u mladalačkom nemiru ili krizi. Potencijal
tih normativnih kriza: je plodonosan i kreativan, doprinosi bržem razvoju, lakšem intelektualnom
sazrijevanju, razvoju sposobnosti za apstraktno mišljenje, obogaćuje maštu, ostvaruje nove ambicije i
naklonosti. Kada mlada osoba nije sposobna da u procesu formiranja identiteta integriše raznovrsne
identifikacije do nivoa koji je neophodan da bi ličnost dalje skladno sazrijevala i uspješno funkcionisala,
riječ je o krizi ili konfuziji identiteta. U krizi identiteta osoba nije u mogućnosti da donese odluke od
značaja za svoj život: o svojoj ulozi u društvu, o važećim vrijednostima, o ulozi religije u svom životu, o
izboru poziva, o polnom partneru i slično. Kriza identiteta, i pored konflikata i straha koji se rasplamsava,
ne osiromašuje, već pruža mogućnost mladima za dalju inicijativu i širenje funkcije ega. Jedan od načina
ispoljavanja krize ilikonfuzije identiteta jeste ponašanje u kome dominiraa prezriv stav ili čak i
neprijateljstvo prema ulogama koje nude mladom čovjeku porodica i društva, te mlade osobe biraju
negativan identitet. To je identitet koji se zasniva na svim onim identifikacijama i ulogama koje su im u
kritičnim momentima razvoja bile predstavljene kao najopasnije i najnepovoljnije. U nekim slučajevima
mladi se opredjeljuju za negativne društvene uloge i postaju narkomani, alkoholičari, prostitutke,
delikventi i slično. Mladi ulazeći u svijet odraslih postepeno preuzimaju uloge i funkcije koje im društvo u
kome žive dozvoljava, nudeći im poznate obrasce i mogućnosti življenja između djetinjstva i zrelosti, koje