io uzrok neprijateljstva prema Isusu. Svaki onaj koji je odbijao njegovu beskrajnu ljubav dolazio je do zaključka da Isusovo pozivanje istini znači remećenje njegovog mira. Kristova svjetlost razgoni tamu njihovih grijeha i neophodnost reforme postaje očigledna. Dok oni koji se potčine uticaju Svetog Duha počinju da ratuju sami sa sobom, dotle oni koji se drže grijeha ustaju protiv istine i njenih nosilaca”. (EGW, DA) Kada bi današnje političare, koji upravljaju svijetom, barem djelimično krasile Isaove i Alijeve moralne osobine, svijet bi posigurno imao znatno ljudskije lice, a majka Zemlja bila bi neuporedivo udobnije utočište svima.
Moderni i postmoderni identiteti - Enes Pašalić SAŽETAK U članku se pokušavaju testirati različiti modeli državnog identiteta, podobni za očuvanje BiH, kao cjelovite države, sa aspekta njene pluralne strukture različitih religija, identiteta i politika. Konstatuje se da ni moderni univerzalizirajući model, koji briše razlike, ni postmoderni, koji apsolutizira heterogenosti i posebnosti, ne odgovara bosanskohercegovačkoj pluralnoj strukturi. Predlaže se “dijalektika dvostrukog identiteta”, u okviru koje općost ne negira posebnosti, nego ih čuva kako uslov svoje opstojnosti. Za uspostavu takvog identiteta BiH ključna je uloga religija u izgradnji zajedničkog ethosa iz kojeg ovaj identitet jedino i može nastati. Zadani nam okvir razmatranja odnosa religije, identiteta i poitike jeste BiH. A na prostorima BiH ovaj odnos je multipliciran. Stoga uspostavljanje veza između identiteta, religije i politike svake od bosanskohercegovačke posebnosti neće biti predmet ovog razmatranja. Mi ćemo pokušđati sagledati uslove mogućnosti održivosti BiH, sa aspekta očuvanja pluralne strukture njenih različitosti identiteta, religija i politika. Na prostoru BiH ovo trojstvo identitet, religija i politika vjekovima egzistira u svojoj pluralnoj strukturi, stvarajućiobrasce zajedničkog socuiokulturnog života, iz čega se izvodila mogućnost njene opstojnosti u budućnosti. No, periodično ova heterogenost bivala je jednim od glavnih razloga krvavih ratnih sukoba u kojem su se ovi različiti identiteti, religije i politike isklučivali i uništavali. Posljednja bosansko-hercegovačka krvava ratna drama samo je jedan od primjera oživaljavanja resantimana netolerantnosti, mržnje i potrebe za uništavanjem drugog i drugačijeg. Suprotstavljene religije, identiteti i politike bili su modusi ispoljavanja tih barbarskih atavizama. Današnja suprotstavljenost političkih pozicija, koje se često poistovjećuju sa religijama i (nacionalnim) identitetima, kao i iskustvo tek prekinutog rata, koji je zaustavljen uz pomoć međunarodne zajednice, a ne slobodnom voljom sukobljenih strana, nameće potrebu ozbiljnog promišljanja održivosti zajedničkosti različitih religija, identiteta i politika na prostoru BiH. Pitanje identiteta BiH, u kontekstu njene pluralne strukture je pitanje njene budućnosti. Moderni identitet Pojam identiteta (IDENTICUS) duboko je usidren u jezikoslovlje srednjevjekovne latinščine. Njime se željelo locirati Isusa Krista u koncept svete trojice i trojednog Boga, tako da se naglasi kako je Isus, po svojoj prirodi i svome bivstvu, jednak Bogu (S.Južnič). Kao takav on je prenesen u moderni Zapadni duh i svoju specifičnu modernu eksplikaciju nalazi kod Hegela. Po Hegelu “bitak se može odrediti kao ja – ja, kao apsolutna indiferencija ili identitet” (Enciklopedijs filozofskih znanosti). Sam identitet, po Hegelu, ne smije se shvatiti kao “apstraktni identitet” (A=A), idetičnost koja isključuje svaku razliku. Identitet, po Hegelu, sadržava i svoju razliku (A i ne-A) Ovakvim određenjem identiteta Hegel eksplicira Spinozin stav: “Omnis determinatio est negatio”. Ono što jest isključuje ono što protivrječi tom što jest. Uspostavljaju se dvije dihotomne odredbe koje se međusobno isključuju, a istovremeno su komplementarne. Bitak se tako s pomoću negativiteta samog sebe posreduje sa samim sobom. Odnosi se prema sebi samo ako se odnosi prema drugom. Time ono što jest dobija odredbe njemu oprečnog pojma, onog što nije, s kojim stoji u antinomičnom odnosu. Ono što jest opstoji tako u svom drugobitku. Egzistencija se uspostavlja putem “negacije negacije”. Prva negacija je drugost, a druga je utjelovljenje te drugosti u svoje vlastito ja (vidi “Stringencija dijalektičke logike”, Dieter Wandshneider, H. Markuse – “Um i revolucija”) Prva odredba određenog bića je NEŠTO (Dasein). Nešto ima u sebi negaciju, koja je van njega, ali je vezana s njim. To
Change language