Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

društva sa vlastitim idenitetom predstavlja psihološku potrebu, čije zadovoljavanje ima specifičnu ulogu
u izgradnji psihološke sigurnosti individue ili društva. Jedan od najvažnijih je religijski identitet, dakle
povratak nebeskim, tj. božanskim idealima, odnosno oživljavanje izvornih principa pojma religije.
Oživljavanje vjerskog morala, odnosno prožimanje morala vjerskim učenjima jeste nužnost. Racionalna
etika ne može odgovoriti na psihološke potrebe čovjeka, pa stoga moral mora biti isprepleten nitima
religijskog identiteta. Potreba za religijskim moralom je neosporna. Identitet mora služiti očuvanju
individualne i društvene bezbjednosti. On mora biti oživljavatelj univerzalnih vrijednosti i ideala
potrebnih čovjeku. U multietnikim i multireligijskim društvima očuvanjem identiteta (kulturnog i
religijskog) može se uspostaviti savršen suživot. Ukoliko neko misli da se islamska i kršćanka civilizacija
nalaze pred samo dvije mogućnosti – sukobom ili dijalogom, dužnost intelektualaca i mislilaca je da se
dozvole da shodno željama nekih smutljivaca i političkih manipulanata dođe do prolijevanja krvi. Među
metode kojima se može spriječiti sukob civilizacija u savremenom svijetu i uspostaviti multireligijski
suživot spada i oslanjanje na opće principe, koji mogu osigurati mir i suradnju među različitim religijama i
civilizacijama. Smatram da su neki od ovih principa sljedeći: prihvatanje kulturnih i religijskih različitosti,
prekidanje procesa despotizma i krvoprolića, te ujednačavanja kulture – posebno uzevši u obzir invaziju
zapadne kulture, koja je sa stanovišta svih izvornih svjetskih kultura i religija neprihvatljiva; prihvatanjem
ovog principa razvoj jedne civilizacije ne nosi sa sobom opasnost po ostale civilizacije, poštovanje
uzvišenih vrijednosti drugih i izbjegavanje poigravanja njima, znači, izbjegavanje nanošenja uvreda
drugim, suradnja među civilizacijama i religijama mora biti šira od ograničenih poimanja bezbjednosti,
pošto, kada govorimo o civilizaciji, moramo uglavnom koristiti racionalnu dimenziju, logiku i naučna
dostignuća, ne obraćajući pažnju na teoriju o prednosti izvjesne rase ili nacije nad drugom. Poimanje
civilizacije zasnovano na racionalizmu, logici i nauci nikada nije bilo niti će biti uzrokom sukoba, naprotiv
– tokom historije ono je uvijek bilo faktor razumijevanja, suživota, napretka i prospriteta ljudske
zajednice.