Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

ljudskih potreba je sigurnost i cilj svih ljudskih napora i djelovanja je ista. Stoga poredak koji posjeduje
potencijale za razvoj i uspostavu sigurnosti i bezbjednosti ima prednost nad svakim drugim, a za
uspostavu takvog poretka, pak, potrebna je sila, što je ustvari poznata teorija o periodima poremećene
sigurnosti i moći i političkom životu. Shodno njoj čovjek je tokom cijelog svog života zabrinut za svoju
sigurnost, pa zbog toga nastoji da se domogne što veće moći. Dakle, čovjek teži za moći da bi se osjetio
sigurnim, dok bi istovremeno težnja za očuvanjem moći značila prijetnju očuvanju sigurnosti. Drugim
riječima, prema našoj pretpostavci moć nije originalan i autentičan fenomen nego proistječe iz čovjekove
potrebe za bezbjednošću. Kako onda definirati moć? Moć je sposobnost korištenja individue drugim
individuama, odnosno političke institucije drugim političkim institucijama. Ukoliko shvatimo gradivne
elemente ove sposobnosti, shvatit ćemo i samu moć. Npr. Francuz Raymond Aron smatra moć
sposobnošću i kaže – općenito gledano moć je sposobnost uspostave i izgradnje ili destrukcije i razaranja,
pa kada se čovjek u svom ophođenju sa drugima koristi tom moći, on ustvari ovom pojmu daje političke
konotacije. Bernar Russel piše da se sila može definirati kao ostvarenje potrebnih efekata. Prema njemu
moć je nedostatan pojam. Sušina Russelovog stava svodi se na to da je moć nedostatan fenomen čije se
supstance – sredstva i potencijali, nalaze u posjedu individue, političke institucije ili države. Opipljivi
elementi moći su npr. geostrateški položaj, prirodni potencijali, proizvodni kapaciteti, vojni potencijali i
društvo. Politika, dakle, radi obezbjeđivanja sigurnosti teži za priskrbljivanjem moći, a u saradnji sa
religijom ta bezbjednost bi trebalo da bude ostvarena na mundijalnom nivou. Ono što se očekuje od
politike je korištenje silom u cilju uspostave i očuvanja reda i sigurnosti, no, ovaj red i sigurnost treba da
budu usmjereni u smislu napretka i usavršavanja. Odavde biva jasan međusobni odnos religije i poitike,
koje obavezno moraju dopunjavati jedna drugu, a ne se međusobno negirati i osporavati. Oblici moći –
Utjecaj je, poput moći, odnos u kome jedna osoba prisiljava drugu shodno vlastitom htijenju, dok ova
druga nema osjećaj primoranosti. Uglavnom se prisiljavatelj ne koristi materijalnim sredstvima, a snaga
utjeaja je tolika da onaj na koga se on vrši postupa potpuno u skladu sa željama onog ko ga vrši. Religija
također može biti političko sredstvo. Zašto? Zato što se koristi snagom karizme. Ta snaga može joj
priskrbiti moć da ljude bez njihovog htijenja podstakne na neko djelovanje. Dakle, ukoliko politika ne
bude ispravna, religija može postati opasno sredstvo za ostvarenje političkih ciljeva, pošto se politika
korištenjem religijske karizmatske snage i njenog utjecaja može poslužiti u zavođenju masa za dosezanje
vlastitih ciljeva, pa čak i na način svojatanja religije. Dakle, ukoliko religija ne očva vlastiti identitet i
principijelnost, ona će, umjesto da političare stavi u službu naroda, sama postati opasno sredstvo, poput
skalpela u rukama pijanca. No, u slučaju kada religija ima moć da odgovori na sve čojvekove potrebe, u
bilo kom mjestu i vremenu, sa svim njihovim specifičnostim, može imati funkciju sredstva kontrole
političara, usmjerivši njihovu etičnost i kulturu ka religijskom poimanju ovih pojmova. Na taj način se
stvara zdravo etičko ponašanje u politici koje može potpomoći bezbjednost i stabilnost društva. Dakle,
čovjek od politike očekuje da pored toga što obezbjeđuje individualnu i društvenu bezbjednost, stvori i
područje za svaku vrstu razvoja i progresa na putu slijeđenja vjerskog morala. ŠTA ČOVJEK OČEKUJE OD
IDENTITETA? Ako pod identitetom podrazumijevamo samoprepoznavanje i nalaženje samog sebe,
povratak sebi samome, tj. sredstvo za očuvanje ideala izvornih povijesnih i nacionalnih vrijednosti,
odnosno pomirenje sa prošlošću, shvatićemo da ovaj pojam predstavlja jednu od najbitnijih individualnih
i društvenih potreba. Udaljavanje od sebe samog rezultira krizom identiteta. Tako i društvo koje gubi
vlastiti identitet zapada u jednu od najtežih kriza modernog doba i sukobljava se sa očitim pomanjkanjem
bezbjednosti. Ono je poput lađe bez kormilara na uzburkanoj i ustalasanoj pučini. Veza individue i