Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

Kulturno-historijsko naslijeđe i nacionalni identitet - Azem Kožar
Iz veoma širokog spektra pitanja koja se ostvaruju na relaciji kulturno naslijeđe i nacionalni identitet, u
ovom prilogu želim ukazati na stanje i uticaj kulturno-historijskog naslijeđa na izgradnju i očuvanje
nacionalnog identiteta, dakle, na jednu možda više organizaiconu stranu problema. Ovo između ostalog i
zbog toga što ovaj aspekt smatram posebno važnim, jer pojednostavljeno rečeno, što god nije jedna
civilizacija ubaštinila i ostavila u naslijeđe narednoj, kao da se nije ni dogodilo, ali i posebno zbog toga što
se ovom temom danas u Bosni i Hercegovini bavimo nedovoljno organizirano i odgovorno – kada je
država, odnosno politika u pitanju, pa rekao bi i nedovoljno stručno i naučno kada su struka i nauka u
pitanju. Za neke druge sredine danas to je samo pitanje rutine, nešto što je nazaobilazna osnova i polaz
tj. Nešto što se podrazumijeva. U BiH to, nažalost, nije tako. * * * Prije svega htio bih da se osvrnem na
uticaj religija na formiranje nacija na prostoru Bosne i Hercegovine, jer cijenim da je to od značaja i za
predmet ovog priloga. Naime, religija je kod svih južnoslovenskih naroda najreprezentativniji
konstitutivni element nacije, što samo po sebi i nije južnoslovenski specifikum. Osobenost se ogleda
ponajviše u procesima asimilacije koji su rpeko pravoslavlja, odnosno pravoslavne srpske države, vršeni
nad Cincarima, Grcima, Bugarima, pravoslavnim Albancima i drugim pravoslavnim narodima da bi ovi
postali Srbi. Taj proces posrbljavanja bio je prisutan i u Bosni, npr. u Posavini posrbljavanje Cincara
(Zovik, Bijela, Maoča i dr.). Analogni procesi odvijali su se i kod bosanskih Hrvata (naročito poslije 1918.),
kada je veliki broj katoličkog stavništva doseljen u vrijeme austrougarske, asimiliran u Hrvate. Nešto od
toga je bio i kod bosanskih Muslimana (Bošnjaka), u koje su asimilirani pripadnici islamske vjere
neslovenskog porijekla. U osmansko doba sav život se odvijao u znaku vejrksih razlika, stanovništvo se
dijelilo na muslimane i nemuslimane. A sve razlike u vjerovanju prenosile su se i na nošnju, način života,
kuhinju, gradnju kuća itd. Dakle, religija je davala ton cjelokupnom životu i radila na uniformisanju nacija,
što je bio veoma uzlazan proces kod ssrpske i hrvatske nacije. Kod izgradnje nacionalnog identieta
Bošnjaka je to takođe slučaj, ali joj je, može se reći spletom historijskih okolnosti, to ponekada i smetalo,
uglavnom zbog toga što nije postojao odgovarajući državni odkvir, znači pogodno tlo, da religija postane
prednost a ne hendikep u formiranju nacije. I svi procesi koji su stanje u Bosni i Hercegovini nastojali
vratiti na početak, ili bar staviti ga u “ler”, kakvo je prije svega interkonfensionalno bošnjaštvo Benjamina
Kalaja (1882-1903.), ponajviše su škodili nacionalnom oblikovanju i emancipaciji Bošnjaka-muslimana.
Imam utisak da ova vrlo ozbiljna tema nije ni sociološki ni histografski dovoljno istražena, niti su u njoj
dominantna naučna stajališta i pristupi, već je ona do sada više bila predmet politikantskih interpretacija
različite vrste i namjene. * * * Svaka ljudska zajednica i civilizacija, spontano ili organizirano, sve u
zavisnosti od nivoa ukupne razvijenosti, ostavlja iza sebe određene ostatke materijalne i duhovne kulture
koji se danas baštine kao dobra kulturno-historijskog naslijeđa. Njih čine sva dobra koja su izraz ili
svjedočanstvo ljudskog stvaralaštva, a koja predstavljaju historijsku, kulturnu, umjetničku, naučnu ili
tehničku vrijednosti za čovječanstvo u cjelini ili neki njegov dio: za religijsku, nacionalnu ili državnu
zajednicu. Ne radi se, dakle, o svemu i svačemu što nastaje u jednoj ljudskoj zajendici, odnosno
civiliazcije, već o onim produktima ljduskog stvaranja koji omogućavaju spoznaju njihovog ukupnog
stanja, odnosa i dometa. Po njima se prepoznaju i razlikuju ljudi, religije i države, pa i čitave civilizacije u
prošlosti i sadašnjosti. Ona, dakle, čine osnove njihovog identieta. Ukoliko su sačuvana u potrebnom
broju i sadržaju naša ukupna predstava o identietu iste biće potpunija i objektivnija, a ukoliko to nije