Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

i paleobalkanske tradicije koje je prvo apsorbovala Crkva Bosanska a kasnije i druge vjerske zajednice.
Upraov u sklopu toga treba posmatrati i Ajvatovicu, Brateljeviće kod Kladnja i Kuhiju kod Ostrošca. U
suštini tu se molilo za kišu, što je možda relikt zaostao još iz vremena razvoja zemljoradnje i uglavnom je
riječ o pećinama ili usjecima u stijeni. Kao karakterističan vid molitvištva jeste Trzan u Veličima (Kotor
Varoš). Već naziv Trzan asocira na staroslavensku triznu. U srednjem vijeku to mjesto je služilo Crkvi
Bosanskoj, a kasnije i muslimanima koji priređuju “teferiče i vrše vjerske obrede”. Kod bosanskih
muslimana je prisutan i kult vrhova. Dr. Ivo Pilar u svome djelu “O dualizmu u vjeri starih Slovena” (JAZU
Zagreb 1931. godina) za planinu Konjuh na čijem vrhu su prvog utorka iza Alđuna Kladnjaci obavljali dovu
navodi da je bilo staroslavensko svetilište posvećeno Svetovidu. Slični kultovi su se obavljali i na
Trebeviću čiji sam naziv podsjeća na Trebište (staroslavenski žrtvenik), Treskavica sa svojim najvećim
vrhom Malom Ćabom. Kao jedan od najinteresantnijih magijskih obreda koji poznaju i primjenjuju
Bosanci i Hercegovci je “salivanje strave”. Ovaj obred inače ima i jak psihološki efekat. Osnovni element u
ovome obredu jeste metal, uglavnom olove, koje se topi i zatim u toku smaog rituala baca u hladnu vodu.
Ovo se sve odvija nad glavom, rukama i nogama. Ritual se ponavlja tri puta, odnosno toliko puta se
istopljeni metal baca u vodu. Cilj obreda jeste istjerivanje zlih duhova i strahova iz osobe nad kojom se
vrši ritual. Može se pretpostaviti da magijski obred “salivanja strave” upravo zbog prisustva metala u
njemu kao osnovnog faktora potiče iz perioda prelaska iz neolita u vrijeme početne primjene metala.
Ritualom se simbolizuje snaga i moć metala koji je u stanju da rastjeruje zlo. Kao jedan paleobalkanski
rudiment u sujevjerju naših ljudi jeste i kult kućne zmije. Srednjevjekovno naslijeđe Monoteističke
zajednice i njihova religiozna aktivnost prisutne su na tlu Bosne i Hercegovine jako dugo, još iz vremena
antike. Hrišćanstvo je vrlo rano uspostavilo svoju hijerarhijsku infrastrukturu na tlu provincije Dalmacije.
Salonitanski sabori 530. i 533. godine će nam pobliže objasniti ustrojstvo i stanje kršćanstva u provinciji
Dalmaciji. Teritorija današnje BiH će se nalaziti pdo jurisdikcijom 4 biskupije: Bestoensis Martaritana
Baloenus Sarsenterensis A moguće je da su i biskupije iz Sirmija, Sisciae i Cibale zahvatale rubna
područja. Ovo su sve ortodoksno-katoličke biskupije i one su sigurno predstavnici Iliroromana na ovom
području jer su goti bili arijanci, a njihov broj u cijelom kraljevstvu nije bio veći od 100 000-150 000 ljudi.
To samo pokazuje da je provinicija Dalmacija već bila u dobroj mjeri zahvaćena krišćanskom
infrastrukturom, takvo stanje je dočekalo slavensku najezdu. U ranom srednjem vijeku dolazi do stapanja
sljedećih oblika ranoga kršćanstva i antičke paganske tradicije, naslijeđe od starosjedioca, paganstva
doseljenih Slavena, novoga vala kristijanizacije kojie je započeo iz Rima i Carigrada i mnogobrojnih
istočnjačkih vjerovanja, najčešće dualističkog oblika kojis u se širili Balkanom. Iz te kombinacije nići će i
onaj specifikum Bosanske religijske slike srednjeg vijeka. On se konačno oblikuje u razvijenom srednjem
vijeku. U biti naročito u organizacijskom smislu od katoličke i pravoslavne crkve. Ona je po shvatanju
samih njenih pripadnika jedina ona prava kršćanska crkva. Sudbina Crkve Bosanske i njen nestanak nije
apsolutan. Tragovi njenog postojanja još uvijek žive i mogu se primijetiti u današnjem životu BH
stanovništva. Moje drugo izlaganje će biti specifično, sama tematika je dosta zanimljiva, ali nažalost u
istoj tolikoj mjeri i neistražena. Uticaj religiozne misli na društveno-ekonomske procese spada u onu
vrstu istraživanja koja zahtijeva od istraživača ne samo znanje, nego i poseban dar da bi se ta tematika
obradila. Do sada je izvršena samo jedna takva analiza, i ona obuhvaća samo protestantizam. Ali za naše
uslove jedan kraći pregled te analize, jednog objektivnog sociologa može ili potaknuti slična istraživanja
koja bi ohvatila naše domicilne religije ili u krajnjem slučaju, bar zainteresirala rad na ovom polju. Da bi
se mogla dobiti kvalitetne predstava o uticajima kalvinizma na privredno-društvene prilike u tadašnjoj