Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

formalno bili za to da se ne okrnji sultanov suverenitet, zagovarali poseban status za BiH u okvirima
Austro-Ugarske, te isticali da Bošnjaci svoj identitet mogu očuvati jedino ako prihvate tekovine
modernog obrazovanja, uz istodobno poboljšanje vjerskih odgojnih institucija. Muslimanska napredna
stranka je osobiti kritizirala suradnju “narodnjaka” sa bosanskim Srbima, pa je vremenom u prvi plan
svoga političkog djelovanja istakla borbu protiv te suradnje. Borba muslimana za vjersku i vakufskomearifsku
autonomiju formalno-pravno je okončana 1. maja 1909. čime je završena jedna značajna etapa
u političkoj povijesti Bošnjaka. Muslimani su se izborili za vjersku i prosvjetnu autonomiju, ali je ona bila
ograničenoga dometa, jer su austrijske vlasti u mnogim važnim pitanjima sačuvale svoje ingerencije. U
svemu tome je, ipak, najznačajnije da su iz nedovoljno organiziranih i povezanih grupa, koje su povele
pokret, usprkos svim lutanjima, izrasle političke organizacije koje će, uz određene transformacije shodno
promjenama društvenih uvjeta, u narednim razdobljima doista dovršiti proces formiranja Bošnjaka kao
političkoga naroda, čega se Kallay pribojavao na početku pokreta. *** Muslimanski pokret za vjersku i
vakufsko-mearifsku autonomiju oficijelno je počeo sredinom 1899. i trajao je do sredine 1909. godine.
Pokret je počeo kao izraz nezadovoljstva muslimana svojim tadašnjim položajem u Bosni i Hercegovini. U
prvi se plan stavljaju vjerska pitanja, pitanja organizacije vjerskih institucija i stupnja vjerskoga
obrazovanja muslimana. Zahtijeva se da najviši organi Islamske zajednice (Ulema-medžlis prije svih)
organiziraju i nadziru nastavu po mektebima, medresama i vjersku nastavu u zemaljskim školama.
Zahtijeva se, također, nadzor nad vakufima, a od 1906. privredna pitanja, odnosno agrarno pitanje
dominira čitavim pokretom. Odmah nakon što je primio prvi Nacrt Statuta za vjersku i vakufskomearifsku
autonomiju u decembru 1900, Benjamin Kallay, zajednički ministar finansija, uočio je da je
osnovni cilj pokreta izrastanje Bošnjaka u poseban politički narod. Na kraju se pokazalo da je Kallay u
osnovi dobro procijenio pokret. Bez obzira na neke zahtjeve koji su se pojavljivali u doba trajanja
pokreta, a koji iz današnje perspektive izgledaju kao anahroni i čak retrogradni, osnovni smisao ovoga
pokreta sastoji se u tome da su iz nedovoljno organiziranih i povezanih grupa, koje su povele pokret,
usprkos svim lutanjima, izrasle dvije političke organizacije Bošnjaka (Muslimanska narodna organizacija i
Muslimanska napredna stranka) koje će, uz određene transformacije shodno promjenama društvenih
uvjeta, u narednim razdobljima doista dovršiti proces formiranja Bošnjaka kao političkoga naroda, čega
se Kallay pribojavao na početku pokreta.