Znakovi vremena 6 - Ibn Sina

imaju. Stari Zavjet, Mojsijeva III knjiga paragrafi 25 i 26 govore da je sva zemlja vlasništvo boga Jehve i da
je on ustupa ljudima na privremeno korištenje da se služe sa njom i da ubiraju plodove sa nje. Znači Strai
Zavjet je imao pozitivan pristup prema imovini kao nečemu imanentnom za današnje značenje slobodne i
samostalne ličnosti. Ni Novi Zavjet tj. učenje Krista kao Božijeg sina nije imalo negativan odnos prema
imovini, ali je u prvi plan isticao više socijanu komponentu i potrebu za pomoć siromašnim. A tek Kur’‘an
je u pet sura, El-Bekare, El-Enfal, El-Tewba, Junus i En-Nur, sa sedam ajeta govori i podstiče ljude da
imovinu stiču na pošten način a da se njome trebaju da okoriste i siromasi (zekat, sadaka). Zašto sam
naveo ova vjerska učenja iz svetih knjiga, vezano za tmeu. Jednostavno zato što i danas visoki vjerski
vjerodostojnici iz sve tri religije ističu značenje imovine za puno stvaranje samostalen ličnosti koja će još
više upražnjavati i prakticirati pripadnost određenom vjerskom miljeu, a sa takvim vjerskim principima
pristupaće stvaranju imovine na častan, dostojanstven i pošten način. Pripadnost određenom vjerskom
učenju ili konkretno pripadnost i iskreno prakticiranje islamske vjere kada su u pitanju Bošnjacimuslimani
nimalo nije u suprotnosti sa pripadnošću krugu poslovnih ljudi odnosno sa ambicioznošću da
se napravi imetak koji će u svemu zadovoljiti njegove potrebe i njegove porodice i biti potsticaj za stalno
bogaćenje. Kur’‘ansko učenje kako smo već rekli podstiče ljude na bogaćenje zasnovano na marljivosti,
trudu, poštenju i savjesnosti a ove sve pojmove sadrže i svi moderni građanski, imovinski ili njima slični
zakonici. Dakle, takva ideja o bogaćenju definirana u Kur’‘anu sadržana je i u Code civile (1804) Code du
commerce (1806), Građanski zakonik Njemačke (1899), Austrijski građanski zakonik (1811), Švajcarski
zakon o obligacijama (1911), te Zakon o obligacionim odnosima Bosne i Hercegovine (1992). Pojmovi
savjesnost, poštenje u poslovanju i slično, koji su definirani u svetim knjigama na isti način su definirani u
navedenim zakonicima, a aktivnost poslovnih ljudi zasnovana na njima, je vrijedna svakog uvažavanja.
Sklon sam vjerovanju da individua koja isrekno ispunjava zahtjeve kur’‘anskih uputa (to se isto tako može
odnositi i na vjerovanja na bazi drugih božijih knjiga) da će u poslovnom ponašanju biti daleko privrženiji
ispunjenju obaveza prema časnosti, poštenju i savjesnosti nego osobe koje nisu vjerski sljedbenici. Tako
može biti dosta časnih izuzetaka i za suprotnu tvrdnju, odnosno za tvrdnju da se i bez pridržavanja
vjerskih uputa može biti savjestan, pošten i plodotvoran poslovni čovjek. Moju tvrdnju o
predpostavljenom većem stepenu poštenja i savjesnosti poslovnih ljudi zasnivam na jednostavnoj
činjenici straha i zebnje od Boga za učinjena djela. 2. Homo economicus i identitet Pitanje identiteta je
također kompleksno pitanje. Kako se identificira Homo economicus jedne zemlje, odnosno kako se
formira identitet jednog Homo economicusa. Odgovor treba potražiti u stepenu izgrađenosti jedne
zemlje uopšte, u nivou nacionalnog dohotka, u razvijensoti sistema obrazovanja, zdravstva, kulture i sl.
jedne zemlje. Homo economicus mora da izražava osnovne karakteristike prostora i vremena kojem
pripada a od njega zavisi u kojoj će mjeri na podsticaj odgovarajućih institucija usvajati savremena
rješenja u ekonomiji u svijetu. Savremeni poslovni čovjek, sredine kakva je bosanskohercegovačka
neizbježno u sebi oblikuje i elemente tradicije i kulture ove zemlje uključivo i značajan stepen stečenog
iskustva u određenim proizvodnjama zasnovanim na korištenju viših stepena obrade, zanatstvo, obrada
metala i sl., ali isto tako i nastojanje da se u skučenim razvojnim mogućnostima što više obrati pažnja na
one grane i oblasti ekonomije u kojima bi Bosna i Hercegovina mogla da ima konkurentske prednosti i
mogućnosti za uspješno učešće u međunarodnoj podjeli rada. Relativno dugo poslovno iskustvo
poslovnih ljudi BiH u saradnji sa poslovnim ljudima iz mnogih zemalja u svijetu, a naročito iz islamskog
civilizacijskog kruga ne može a da se ne uzme u obzir kod izvođenja zaključka o identitetu bosanskog
poslovnog čovjeka kao dosta skladnom spoju između tradicionalnih trgovačkih iskustava ljudi sa Bliskog