Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
STUDIJE I RASPRAVE<br />
UDK: 791.43:681.8<br />
Ante Peterli}<br />
Kro}enje zvuka — po~eci zvu~noga filma<br />
Stogodi{njica postojanja filma je za nama, za nama je i drugi<br />
milenij, po~eo je tre}i, i prisje}anjima koja mogu pratiti<br />
ankete i revalorizacije izgleda da bi mogao do}i kraj. No,<br />
ako postoji `elja, mo`e se prisje}anjima i nastaviti... Ove bismo<br />
godine mogli razmi{ljati o Kubrickovom filmu 2001:<br />
Odiseja u svemiru i pitati se {to se novoga spoznalo o tome<br />
filmu, ali i nije li se mo`da ne{to iz sadr`aja filma ostvarilo.<br />
Time }e se, dakako, netko pozabaviti, ali netko }e se prisjetiti<br />
i toga da je pred {ezdeset godina (1941.) premijeru do`ivio<br />
jedan drugi film »epohe« — Gra|anin Kane Orsona Wellesa<br />
koji je vi{e puta biran za najbolji film svih vremena. Budu}i<br />
da je taj film otvorio i nove mogu}nosti poetike zvu~noga<br />
filma, netko }e se prisjetiti da su desetak godina prije<br />
— dakle, evo i jedne sedamdesetgodi{njice — nastala tri,<br />
mo`da prva, remekdjela zvu~noga filma: Lice s o`iljkom<br />
(1931.) Howarda Hawksa, M Fritza Langa (1931.) i Vampir<br />
(1932.) Carla Theodora Dreyera. I napokon, po~etak ovoga<br />
milenija zapravo je datum kad zvu~ni film postaje dvaput<br />
stariji od slavne epohe nijemoga filma, potiskuju}i je pomalo<br />
i u zaborav.<br />
Lako za godi{njice, ali one ipak dozivaju pro{lost, a ove<br />
zvu~nofilmske i najve}u revoluciju u tehnologiji i umjetnosti<br />
filma, datume nastajanja filmova kakve gledamo danas. Uvo-<br />
|enje zvuka promijenilo je film, a da je tako moralo biti,<br />
uvodom bi mogla biti i razmi{ljanja o svijetu kako ga vide<br />
oni koji su li{eni osjetila sluha. Uvo|enjem zvu~ne tehnologije<br />
»filmskopercepcijsko« polje se pro{irilo, komunikacijski<br />
se kanal obogatio, i ve} same te op}enitosti uvjeravaju da je<br />
morala tada nastati jedna djelomice druk~ija poetika i nova<br />
retorika filma. Mo`e se odmah dodati da se jedno i drugo<br />
najubrzanije razvijalo na podru~ju klasi~nog fabularnog filma<br />
jer je ta vrsta bila najkonjukturnija, a kako se takvi filmovi<br />
usredoto~uju na ljudske odnose koji se naj~e{}e o~ituju<br />
kroz dijaloge, napori stvaratelja zvu~noga filma usmjereni su<br />
bili upravo na to podru~je.<br />
Dakle, koja je to pitanja trebalo »rije{iti« u vrlo brzom prijelazu<br />
na zvu~ni film Nedvojbeno, lai~ki re~eno — ali i proni~u}i<br />
u bit problema — trebalo je spoznati {to mo`e predstavljati<br />
zvuk, koja su ta svojstva i kakvo}e zvuka koja su<br />
uporabiva i preferentna filmu, a istodobno, budu}i da je film<br />
i ne{to {to se vidi, kakav bi mogao biti odnos vidljivog i ~ujnog<br />
(»sight and sound«) u filmu. U zbilji koja je pojavno sli~na<br />
filmu sve to »znamo«, saznali smo to ve}inom negdje u<br />
ranome djetinjstvu, no film i »nije« tzv. svijet pa se moraju<br />
javljati i specifi~ni problemi. Kao {to se razlikuje zbiljski<br />
Hrvatski filmski ljetopis <strong>24</strong>/<strong>2000</strong>.<br />
sklop prostor-vrijeme i onaj po ne~emu specifi~no filmski,<br />
tako postoji zbiljski »spoj« slike i zvukova koji se nu`no po<br />
ne~emu mora razlikovati od filmskoga. Osim toga, film ne-<br />
{to bira od `ivota, svijeta, jer ne mo`e prikazati »sve« — a<br />
ne{to uop}e i ne mo`e prikazati. Prema tome, film odlikuju<br />
odre|ene posebne mogu}nosti usmjeravanja gledateljeve pozornosti.<br />
Ukratko, nije mogu}e zvukove (govor, glazbu, {umove)<br />
tek »nalijepiti« na snimljenu sliku.<br />
Nije potrebno u ovom kontekstu nazna~avati sve razli~itosti<br />
filmskog i izvan`ivotnog percipiranja zvukova, ve} one razli-<br />
~itosti koje imaju izrazitije va`nu ulogu u strukturiranju<br />
filmskih djela. Tako, uvodno: u zbilji se zvuci naj~e{}e percipiraju<br />
u dinami~nom, odnosno latentno dinami~nom stanju<br />
slu{atelja, koje se o~ituje u pokretu, mijenama polo`aja tijela,<br />
u micanju glave ~ime se ~ovjek prilago|ava dotoku zvukova,<br />
dok se u kinu sjedi na istome mjestu i ve} se zbog toga<br />
javlja razlika s obzirom na slu{anje u prirodi. Zvu~na percepcija<br />
je biauralna (»dvou{na«), postojanje dva uha omogu-<br />
}uje da se otkrije smjer iz kojega dolazi zvuk, dok se u kinu<br />
na to ne mo`e ra~unati. Ra~una se ponajprije na platno kao<br />
neki »op}i« prostor, kao izvori{te iz kojega dopiru zvuci, pa<br />
~ak i kad dopiru iz neprikazanoga prostora — iz naslu}enog<br />
ili prethodno nazna~enog prostora prizora s lijeve ili desne<br />
strane ekrana, iznad ili ispod njega (engl. off). Dakako, izostali<br />
su zbog toga brojni stereofonijski efekti identifikacije i<br />
lokalizacije zvukova.<br />
Tako|er, u zbilji slu{atelj brojne razli~ite, a istodobne, zvukove<br />
organizira i selekcionira djelomice na temelju osobnoga<br />
dugotrajnog iskustva i trenuta~ne pripremljenosti, dok<br />
pojedini film ne mo`e ra~unati na takvu individualnu pripremljenost<br />
brojnih i razli~itih slu{atelja. I zbog toga u filmu<br />
mora u zvu~anjima biti ne{to »jedinstveno«, sra~unato »stalno«,<br />
a to mora selekcionirati tvorac filma. Ako ne selekcionira,<br />
nastat }e ne`eljena konkurencija zvukova, pa i kakofonija,<br />
{to je bio ~est slu~aj u prvim godinama zvu~noga razdoblja<br />
(zbog ~ega se govorilo o »tiraniji zvu~noga monstruma«).<br />
Ili, tako|er metafori~ki, zvukove se moralo ukrotiti.<br />
Nadalje, u zbilji se javljaju neki ja~inom neugodni i pogibeljni<br />
zvuci (ja~ine negdje od 130 i vi{e decibela) koje u filmu<br />
treba isklju~iti. Tako|er, rijetko je dopustiva i posvema{nja<br />
ti{ina jer bi gledatelji mogli pomisliti da su se pokvarili zvu~ni<br />
ure|aji, i stoga se naj~e{}e prakticira da u filmu postoji<br />
stalni jedva ~ujni (»ambijentalni«) zvuk.<br />
Dakle, zvuk je u filmu uvijek i neki »izabrani« zvuk, upravo<br />
kao i slika, dok se ona »materijalna« ~injenica u svezi s po-<br />
115
Change language