You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (<strong>2000</strong>), br. <strong>24</strong>, str. 3 do 15 [krabalo, I.: Fabijan [ovagovi} i film<br />
vatski pisac Ivan Katu{i}. Taj vlastiti pogled sebe iz djetinjstva<br />
na sve {to je radio i stvarao kao odrastao ~ovjek i zreli<br />
umjetnik lako je prepoznati u svemu {to je Fabijan [ovagovi}<br />
kreativno ostvario, jer je sva tajna njegove umjetnosti u<br />
njegovoj ranoj biografiji.<br />
Za [ovino djetinjstvo te{ko se mo`e rabiti rije~ »idila«, {to<br />
nikako ne zna~i da je li{en svake idili~nosti cjelokupni biljeg<br />
ranih obiteljskih spoznaja utisnutih u pam}enje i psihu dje-<br />
~aka, kojega je smrt oca i majke dovela u ku}u i obitelj strica<br />
[ime, markantnog slavonskog doma}ina u ~ijem se {irokom<br />
selja~kom gospodarstvu na{lo i mjesta i topline za bratovo<br />
siro~e. Ro|en 4. sije~nja 1932. u selu Ladimirevci, na<br />
obali Kara{ice, blizu Osijeka, mali je Fabijan u svakom pogledu<br />
dijete slavonske ravnice. Samo onaj tko je u djetinjstvu<br />
`ivio u panonskom selu mo`e za svagda biti pro`et smislom<br />
za ljepotu i raznolikost te ravnice koja se prividno prote`e u<br />
beskraj, pa zato ni duhovna lutanja i ma{tanja o svijetu ne<br />
nailaze na granice, premda se intimno nikada ne gubi osje-<br />
}aj sigurnosti da to masno i plodno tlo pod stopalima pru`a<br />
u `ivotu ~vrst oslonac.<br />
»Ja sam, naime, seljak. U prvom koljenu. Do dvadesete godine<br />
vozio sam |ubre na snje`nu zimu i njivu poslije podne<br />
ako bi {kola bila do podne. Ako je bila ujutro, gonio sam svinje<br />
i goveda, jer se oni napasu do devet sati.« I bez ovog<br />
izravnog svjedo~anstva, [ovagovi} u svemu {to radi, kao glumac<br />
i kao pisac, otkriva korijene svog elementarnog selja~kog<br />
bi}a zahva}enog ratom u vrijeme prvih spoznaja o `ivotu<br />
i o ljudima, za ~ije je strasti, pa i poroke, uvijek pokazivao<br />
posebni senzibilitet. Spoznav{i ve} u najranijim danima<br />
neumitnost smrti i neponovljivost `ivota, on se sav okrenuo<br />
svojem vremenu, `ivotu i njegovu gluma~kom rekreiranju za<br />
sebe i za ljude oko sebe:<br />
»U kazali{te stupio sam u sedamnaestoj godini. Godine<br />
radnih akcija, otkupa i neima{tine, obnove. Godine o kojima<br />
sa manje pompe pri~amo od onih koje su im prethodile.<br />
Ne mislim da su bile mnogo lak{e. Korice osu{enog<br />
kukuruznog kruha u |a~koj torbi i putovanja na lokomotivama<br />
ostavljenim od rata. Gurali smo ~esto neja~ki te<br />
parne kolose kroz snijeg do {kole u Osijek, gdje su se<br />
igrale predstave u Parku kulture na otvorenom, za pripadnike<br />
Slavonskog {estog korpusa. Dani kada Revolucija<br />
pokapa umjetnike dostojno i pjesni~ki. Sprovod Duj{ina<br />
i Nazora, ~itao sam tada, protezao se od kazali{ta do<br />
Mirogoja. Osijek je imao svoje slavoluke, zastave u ~ijoj<br />
8<br />
Predstava Hamleta u Mrdu{i Donjoj (K. Papi}, 1973.)<br />
Hrvatski filmski ljetopis <strong>24</strong>/<strong>2000</strong>.
Change language