You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (<strong>2000</strong>), br. <strong>24</strong>, str. 51 do 75 Radi} D.: Filmovi Lordana Zafranovi}a<br />
protstavljanju dvojice bra}e, mo`da po uzoru na Kaina i<br />
Abela, pri ~emu je Mate, po svemu sude}i, zami{ljen kao dobar,<br />
a Luka kao lo{ brat. Ka`em »po svemu sude}i«, jer u narativno-dramatur{ko-karakterizacijskoj<br />
konfuziji filma nije<br />
lako pohvatati odgovore na temeljna pitanja — tko, {to,<br />
kako, za{to.<br />
Ve} u tretmanu dvojice bra}e postoji znatan nerazmjer. Suprotno<br />
onom {to bi sugerirao naslov, ve}im dijelom filma<br />
dominira Zafranovi}u o~ito zanimljiviji i bli`i, erosom izrazito<br />
obilje`eni lik Luke i njegov odnos s vitkom plavokosom<br />
eroti~nom gradskom djevojkom Orom (Alicia Jachiewicz),<br />
dok je Matin odnos s konzervativnom, u marame i opanke<br />
sputanom Mare pak potpuno marginaliziran. Mate je ~ini se<br />
zami{ljen kao dobri~ina kojeg }e u samopromocijske svrhe<br />
iskoristiti brodogradili{ni rukovodilac i predsjednik brodogradili{nog<br />
boksa~kog kluba (Mirko Boman) te pokvareni<br />
boksa~ki trener sa zlatnim zubom (nekada{nji profesionalni<br />
europski prvak Ivan Prebeg), no Zafranovi}eva redateljska<br />
koncepcija takvo utemeljenje lika izrazito relativizira i ~ini<br />
sasvim neuvjerljivim. Re`ija je naime izrazito hladna i distancirana<br />
spram radnje i likova, a komplementaran joj je i tretman<br />
samog lika Mate. On je plo{an karakter, reklo bi se<br />
(nedoku~ivog) instinktivnog djelovanja, gotovo ultimativno<br />
ispra`njen od emocionalnih i racionalnih svojstava, a kad se<br />
ona mjestimi~no jave tijekom filma — doimaju se posve proizvoljnima.<br />
Tako }e na po~etku, u otvaraju}em prizoru filma,<br />
biti nje`an prema majci koja ga je do{la posjetiti na posao,<br />
no ta sugestija topla i plemenita lika vrlo brzo, kao no-<br />
`em odrezana, is~ezava. Mate postaje hladan boksa~ ~ija nutrina<br />
ostaje ne samo nepoznata, nego se stje~e jak dojam da<br />
je on ni nema. Nezadovoljan konzervativnom suprugom<br />
koja poznaje samo misionarski seksualni polo`aj, Mate se<br />
poku{ava pribli`iti mladoj ~ista~ici Ori, prije nego se ona<br />
upoznala i spetljala s Lukom, ali ga ona do`ivljava samo kao<br />
pouzdanog prijatelja pred kojim se mo`e gola tu{irati i (iz ~istog<br />
mira) pripovijedati kako je jedini mu{karac koji ju je<br />
seksualno uzbu|ivao, jo{ od malih nogu, bio njezin otac, ali<br />
kojem se nipo{to ne bi podala, ne zbog fiksacije na oca, nego<br />
zato {to je Mate, ponovo se sugerira, dobri~ina, a dobri~ine<br />
su, bez obzira na zna~aj same svoje fizi~ke privla~nosti (a<br />
Mate nije neprivla~an, {tovi{e ima zna~ajke ’nje`nog machoa’),<br />
iz nekog standardnog o~i{ta aseksualne ili niskoseksualne.<br />
Dakle ovom prilikom se posredno, Orinim odnosom<br />
prema Mati, ispra`njenom naslovnom junaku ponovo daje,<br />
to~nije sugerira, neki sadr`aj. Me|utim, koju sekvencu dalje,<br />
taj isti Mate }e se prilikom tra`enja smje{taja Luki u stanu<br />
Ore i njezine sredovje~ne, jo{ privla~ne ma}ehe Rahele<br />
(Hermina Pipini}) ponijeti posve be{}utno, {tovi{e i nasilno<br />
kad izme|u pomajke i pok}erke izbije incident koji se pro{iri<br />
na bra}u.<br />
Ne{to poslije, navodno dobri Mate past }e u svojevrsno ekstati~no<br />
stanje, vjerojatno prouzrokovano mje{avinom ljubomore,<br />
patrijarhalnosti i ’metafizi~kog’ dodira, te }e s neobja{njivom<br />
namjerom i svrhom po~eti potezati brodske konopce<br />
u kojima zapleteni le`e nagi Luka i Ora. Pa ipak, usprkos<br />
svoj nedoku~ivosti hladnog, slabo komunikativnog,<br />
nedostupnog Mate, kod kojeg se uistinu ponekad mo`e naslutiti<br />
neka toplina, ali mnogo ~e{}i je dojam mentalne i<br />
Hrvatski filmski ljetopis <strong>24</strong>/<strong>2000</strong>.<br />
emocionalne tuposti, njegov, sugerira se, homoseksualno<br />
usmjeren ’menad`er’ (Boman), u jednoj od najzna~ajnijih<br />
scena u filmu, (iz ~istog mira) ispovjeda se pokvarenom, cini~nom<br />
treneru i ka`e da voli Matu kao sina, da je on njemu<br />
ono ne{to ~isto u ovom prljavom `ivotu, {to su drugima njihove<br />
djevojke i `ene. Na temelju ~ega je taj, kako se u toj<br />
sceni iznenada poka`e, osje}ajan bolesni mu{karac donio takav<br />
zaklju~ak o Mati, apsolutno je nejasno. Mate ne samo da<br />
je dominantno hladan i tup, on ne pokazuje ni osje}aj za<br />
pravdu kad mu suci, o~itim zakulisnim dogovorom, dodijele<br />
pobjedu u me~u u kojem ga je protivnik izmlatio na mrtvo<br />
ime.<br />
No, vrhunac proizvoljnosti kad je u pitanju naslovni lik jest<br />
zavr{na sekvenca filma. Po{to ga pokvareni trener uz pomo}<br />
nekolicine nasilnika brutalno pretu~e (usput re~eno, to je<br />
scena koja po naturalisti~nosti ne zaostaje mnogo za prizorom<br />
autobusnog pokolja iz Okupacije u 26 slika, samo {to je<br />
ovdje rije~ o daleko standardnijem pa za {iri recepcijski krug<br />
onda i prihvatljivijem obliku nasilja), Mate se krvav dovu~e<br />
ku}i gdje ga starica majka i smjerna `ena polo`e na drvenu<br />
klupu. Mate le`i ra{irenih ruku kao da je raspet, s Kristovim<br />
ranama (na rukama, nogama i ispod srca), i jasno je da je prizor<br />
zami{ljen kao parabola na Spasiteljevo stradanje. Ta je<br />
usporedba, me|utim, posve nepripremljena, dolazi niotkuda,<br />
s ultimativnom proizvoljno{}u, a smisao joj je potpuno<br />
nejasan. Mo`da je to bio poku{aj Zafranovi}eva vi|enja suvremenog<br />
Krista (Mate ne umire, nego se {tovi{e, po{to mu<br />
Mare poka`e njihovo maleno djete{ce, razvedri i kao na po-<br />
~etku filma toplo nasmije i ka`e majci »sve }emo mi nad`ivit«,<br />
{to se sve zajedno mo`e tuma~iti kao ra|anje novog `ivota<br />
— i vje~nog u njegovoj cikli~koj postojanosti, tj. kao<br />
druga~ije, no u osnovi jednako svijetlo vi|enje uskrsnu}a,<br />
prepuno nade). A mo`da je bila rije~ o ironijskom pomaku<br />
spram kr{}anske paradigme, mo`da i o parodiji — me|utim,<br />
o ~emu god bila rije~ proma{eno je, jer je li{eno smislenog<br />
konteksta. Bolji tretman od Mate nemaju ni druga dva glavna<br />
lika filma, Luka i Ora. Slabo su profilirani, s natruhama<br />
motiva koji bi njihovu profilaciju mogli odvesti u razli~itim<br />
smjerovima, a ne odvedu ih nigdje nego ostavljaju u nemo}-<br />
nom karakterizacijskom koprcanju. Isprazan lik Luke barem<br />
je dosljedan i zaokru`en: u po~etku `eli seksualno op}iti s<br />
Mare (ona ga smjerno odbije), potom odlazi u grad gdje nalazi<br />
srodnu du{u u Ori te s njom sve vrijeme provodi u krevetu<br />
bave}i se seksualnim aktivnostima, a kad mu se uka`e<br />
seksualna prilika s Rahelom, ni nju ne propu{ta. On je od<br />
po~etka do kraja buntovnik i ikonoklast ~iji je glavni vodi~<br />
`elja za seksom — pa }e zbog njega posegnuti i za bratovom<br />
`enom i za pomajkom voljene ljubavnice. San mu je, na maj-<br />
~ino zgra`anje, napustiti rodnu grudu i oti}i u Njema~ku, a<br />
njegovo buntovni{tvo opravdanu kulminaciju dosti`e u odgurivanju<br />
stare majke (koja je teatralno pala na zemlju i zavapila<br />
prema, ~ini se, ne odve} zainteresiranom Mati) nakon<br />
{to je njegovu ljubljenu Oru nazvala kurvom. Ora se pak u<br />
filmu pojavljuje kao pera~ica podova koja kao grom iz vedra<br />
neba, onako usput, dok se tu{ira, ispovijeda Mati svoju incestuoznu<br />
seksualnu intimu (kasnije }e se pokazati da objektivno<br />
nije bio u pitanju incest jer Rahela i njezin mu` nisu Orini<br />
pravi roditelji), poslije }e se upoznati i smjesta — seksu-<br />
59
Change language