Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (<strong>2000</strong>), br. <strong>24</strong>, str. 51 do 75 Radi} D.: Filmovi Lordana Zafranovi}a<br />
}evski, nimalo ne obja{njavaju. Koliko se dade zaklju~iti iz<br />
onog {to je predo~eno in media res — a to je kod Zafranovi}a<br />
uvijek vrlo malo — upravo }e toliko gledatelj biti upu-<br />
}en u zbivanja. Njemu je jasno da mladi}e treba baciti iz jedne<br />
u drugu situaciju, a uspostava temeljnih logi~kih veza izme|u<br />
dviju situacija, te onih unutar same situacije, za njega<br />
je uglavnom posve neva`na (ponavljam, nije ovdje rije~ se tu<br />
o funkcionalnoj modernisti~koj elipti~noj naraciji, nego naprosto<br />
o temeljnoj pripovjednoj nekompetentnosti koja modernisti~ku<br />
narativnu nesputanost koristi tek kao /jalov/ alibi<br />
za drasti~no sku~ene pripovjedne kapacitete). I pored<br />
toga {to nije jasno u kakvom su odnosu mladi}i s Reljom Ba-<br />
{i}em, napose u kakvom je odnosu Markovi} s njim (je li mu<br />
mla|i brat, prijatelj, ortak, {to li), te {to nije jasno za{to<br />
Markovi} inzistira na bijelom stolnjaku na Ba{i}evu stolu,<br />
niti za{to izbija tu~njava izme|u Ba{i}a i jednog od mladi}a<br />
(odgovor je vjerojatno u nekim dubljim metafizi~kim sferama),<br />
svejedno ta epizoda funkcionira bolje od drugih — vjerojatno<br />
zato {to Relja Ba{i}, i pogotovo njegova `ena, za razliku<br />
od ve}ine ostalih likova u filmu mogu ostaviti simpati-<br />
~an dojam, te zato {to je zanimljivo vidjeti kako }e Ba{i} uz<br />
Markovi}evu pomo} uspjeti srediti odlazak ljubavnici (pod<br />
izlikom da ide kupiti vino) i obaviti s njom brz seksualni sno-<br />
{aj; naposljetku, Ba{i} je stvarno dobar glumac i, za razliku<br />
od Antuna Nalisa u jednoj od prvih epizoda filma, dobio je<br />
dovoljan prostor da svoje umije}e uvjerljivo demonstrira.<br />
Film pri svom kraju ima i provokativan politi~ki detalj, kad<br />
lik Gorana Markovi}a sna`no ugrize za uho milicajca koji je<br />
do{ao napraviti red u gradskom autobusu {to su ga mladi}i<br />
prisvojili. Je li taj ~in preuzetno protuma~iti kao izraz protesta<br />
protiv snaga (socijalisti~kog) reda i poretka ne znam, iz<br />
jednostavnog razloga {to je tijekom cijelog filma bilo nemogu}e<br />
shvatiti kakav autor ima odnos prema svojim likovima.<br />
Gledaju}i iz cjeline njegova opusa, te{ko da mo`e biti pozitivan:<br />
Zafranovi} nerijetko zauzima cini~an i preziran stav<br />
prema likovima svojih filmova pa vjerojatno nije pretjerano<br />
zaklju~iti da dijelom ima i mizantropsku orijentaciju. Mladi-<br />
}i iz Nedjelje idu u red onih neprivla~nih kreatura njegovih<br />
filmova, ~ije ovakvo ili onakvo (jalovo) djelovanje promatra<br />
s hladne autorske distance, pa bi u tom kontekstu i protumilicijski<br />
~in i cijela ta mladala~ka pobuna bili tek jo{ jedna<br />
emanacija egzistencijalnog koprcanja, posljedica slijepe sile<br />
besmislene egzistencije (‘poeti~na’ zavr{na sekvenca mo`da<br />
ipak nudi neku pozitivniju perspektivu, no na krajnju nesigurnost<br />
njezina tuma~enja ve} je ranije upozoreno). Kako je<br />
ta sila evidentno univerzalna, moglo bi to zna~iti da na nju<br />
nije imuno ni ’visokosmisleno’ socijalisti~ko dru{tvo i u<br />
tome bi bila politi~ka provokativnost Nedjelje. Bilo kako<br />
bilo, ona ne bi bila iznimna u vrijeme kad su u jugoslavenskoj,<br />
napose srpskoj kinematografiji, zabilje`eni vrlo izravni<br />
provokativni (i subverzivni) iskazi u pogledu pojedinca,<br />
dru{tva i politike.<br />
Kulturni dokumentarci i politi~ki iskorak kao<br />
polaganje temelja vlastite dru{tvene relevantnosti,<br />
1972.-1975.<br />
Poraz masovnog pokreta i njegovih komunisti~kih promotora<br />
u Hrvatskoj prosinca 1971., omogu}io je brzu afirmaciju<br />
Hrvatski filmski ljetopis <strong>24</strong>/<strong>2000</strong>.<br />
novih partijskih kadrova koji su ~vrsto slijedili Titovu liniju.<br />
U okrilju stare pravovjerne garde Centralnog komiteta, na<br />
~ije je ~elo postavljena Milka Planinc, niknulo je ambiciozno<br />
sjeme podmlatka predvo|eno Stipom [uvarom i Ivicom Ra-<br />
~anom. Me|u mladim nadama anga`irao se i Lordan Zafranovi},<br />
kojem je ~ini se dojadio desetogodi{nji boravak na<br />
filmskim i op}ekulturnim hrvatskim i jugoslavenskim marginama.<br />
Zafranovi} je dodu{e do 1971. stekao status majstora<br />
amaterskog filma, njegovi su amaterski, a u manjoj mjeri i<br />
profesionalnni kratkometra`ni i srednjometra`ni filmovi nagra|ivani<br />
u inozemstvu, Poslijepodne /Pu{ka/ i Predgra|e<br />
/Ibisa/ ~ak u Oberhausenu, niz godina bez premca najuglednijem<br />
festivalu kratkog i srednjometra`nog filma, me|utim<br />
na jugoslavenskoj kinematografskoj sceni Zafranovi} je bio<br />
marginalac. Objektivni bi promatra~ rekao — ni{ta stra{no s<br />
obzirom na njegovu dob (1971. napunio je 27 godina, {to je<br />
u ono vrijeme bila slu`bena granica izme|u ’omladinca’ i<br />
’odrasle’ osobe), no samom Zafranovi}u, jama~no uvjerenom<br />
u vlastiti umjetni~ki genij, vjerojatno nije bilo svejedno<br />
{to je propustio uklju~iti se u maticu jugoslavenskog filma u<br />
njegovim najplodnijim godinama, onima izme|u 1965. i<br />
1971. Jo{ va`nije, nije se ~inilo da mu kratkometra`ni i srednjometra`ni<br />
igrani filmovi kojima se do tad bio posvetio<br />
nude veliku perspektivu. Nesumnjivo, bio je zapa`en autor,<br />
ali ne osobito presti`an, jo{ manje omiljen. Na uglednom Festivalu<br />
jugoslavenskog dokumentarnog i kratkometra`nog<br />
filma u Beogradu, koji je bio i svojevrsna izlu~na smotra potencijalnih<br />
potentnih cjelove~ernjih autora (tu su znatnu<br />
afirmaciju ostvarili npr. Babaja, Makavejev i Puri{a \or|evi}),<br />
njegova su ostvarenja prilikom dodjelivanja nagrada<br />
ignorirana sve do 1971. kad je s jo{ petoricom re`isera podijelio<br />
prvu nagradu za re`iju (za Ave Mariju i Valcer). Osim<br />
toga, unutar kratkometra`ne (i srednjometra`ne) proizvodnje<br />
cijenjeniji su bili dokumentarni i crtani filmovi od igranih,<br />
koje se ipak (uglavnom) smatralo tek vje`bom za ’pravi’,<br />
dugometra`ni igrani film, a gotovo cjelokupan Zafranovi}ev<br />
opus do 1972. sastojao se od igranih (igrano-eksperimentalnih)<br />
radova. I tako se u izmjenjenim, postmaspokovskim<br />
politi~kim okolnostima kojima se aktivno priklonio,<br />
osokoljen i spomenutim priznanjem koje mu je napokon<br />
uru~eno na beogradskom festivalu, odlu~io na dru{tveno<br />
presti`niju filmsku djelatnost kao {to je snimanje kulturnih i<br />
povijesno-politi~kih dokumentaraca.<br />
O promijenjenoj dru{tveno-kulturnoj Zafranovi}evoj poziciji<br />
dovoljno govori da je bio uklju~en u projekt ’od najve}eg<br />
dru{tvenog zna~aja’, ciklus filmova Umjetnost na tlu Jugoslavije,<br />
snimljen povodom znamenite istoimene izlo`be postavljene<br />
u Parizu. U produkciji zagreba~kog Adria filma, za<br />
koji je u ovom razdoblju snimio gotovo sve svoje uratke, i uz<br />
snimateljsku suradnju Tomislava Pintera, nastala je Antika<br />
(1972.; druga nagrada za re`iju u Beogradu, ex equo s jo{ ~etvoricom<br />
re`isera, me|u kojima i @ivkom Nikoli}em te Goranom<br />
Paskaljevi}em), na `alost neprikazana na retrospektivi,<br />
pa se samo mo`e citirati mini opis iz ranije spomenute<br />
knji`ice Lordan Zafranovi}, re`iser i scenarista: »Autor uz<br />
snimane anti~ke eksponate unosi vlastiti svijet i misli o propasti<br />
civilizacija na njihovom vrhuncu«. Mo`e se pretpostaviti,<br />
poznavaju}i prija{nje i budu}e Zafranovi}eve radove, da<br />
57
Change language