24/2000 - HFS

More documents

Recommendations

Info

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (2000), br. 24, str. 43 do 46 Hajdl, J.: 4. Revija filmova Europske Unije Hrvatski filmski ljetopis 24/2000. Ostatak dru{tva predstavljaju ~esto nasmijana i prete`no vedra Austrijanka Jasmin (Nina Proll) iz mnogobrojne siroma{ne obitelji ~iji otac seksualno zlostavlja jednu sestru tinejdèrku, jo{ jedan Bosanac izbjeglica, zatim Rumunj izbjeglica i nekoliko mladih Austrijanaca. Svi oni traè, nalaze i gube ljubav, ìvotni put, sre}u i sami sebe. U svemu, prikazani doga|aji ne doimaju se izmi{ljenima i prera|enima za film, nego stvarnima i razmjerno uobi~ajenima, na film je uspje{no prenesena dramati~nost koju nose u realnosti. Ostali filmovi nisu se izri~ito bavili odrastanjima. Reviju je otvorio pomalo {mirantski francuski mje{anac filma ceste, romanse i humorne drame Djevojka na mostu (La fille sur le pont, 1999.) pedesetjednogodi{njeg Patricea Lecontea (njegovu dramu Ismijavanje imali smo prije nekoliko godina prigodu vidjeti u kinima), nominiran za Zlatni globus, dobitnik Don Kihota u Karlovym Varyma, te Cesara za glavnu mu{ku ulogu (Daniel Auteuil). Atraktivno snimljen u crno-bijeloj tehnici, iznosi neku vrst ljubavne pri~e izme|u promiskuitetne djevojke Adele (Vanessa Paradis) i sredovje~nog baca~a noèva Gabora (Auteuil) koji se upoznaju na mostu kada ona poku{ava po~initi samoubojstvo skokom u rijeku. Adele pristane biti Gaborova poslovna partnerica, a to zna~i djevojka oko koje on u svojim nastupima zabija noève. Film nije te{ko gledati, no smeta osje}aj da se nekako previ- {e trudi biti neobi~an i otkva~en, te u takvu izdanju dopadljiv, {to mu je i osnovna pokreta~ka ideja. Nezgrapnim i nepromi{ljenim ~ine se mije{anje poluprizemnog grotesknog humora, stripovske jednostavnosti, melodramatske kompliciranosti, misti~no telepatskih dodataka, te brojnih nategnuto neobi~nih doìvljaja smje{tenima na razne oku ugodne lokacije. Da je izme|u ~lanova vode}eg dvojca ostvarena potrebna kemija, nedostaci bi se mo`da i mogli previdjeti, no to se nije dogodilo — svakako zbog redateljske udaljenosti, a i zbog hladnog dojma kakav ostavlja Daniel Auteuil. Vanessa Paradis je dobra, pomalo ~ak podsje}a na mla|u Jeanne Moreau. Jedini trenuci u kojima film postaje vi{e od zanatski spretne tvorevine su oni u kojima je bacanje noèva oko tijela djevojke predstavljeno kao opsesija jakog psihofizi~kog u~inka na sudionike, kao doìvljaj iznimne kakvo}e nalik seksu. Neusporedivo opu{teniji, {armantniji i dosjetljiviji bio je nizozemski Prijatelj na iznajmljivanje (RentFriend, 2000.), {esti dugi igrani film tridesetpetogodi{njeg Eddyja Terstalla. Redatelj i jedna od glumica (Natasja Loturco) bili su nazo~ni na projekciji, te je on tom prigodom rekao da filmove snima uvijek s istom gluma~kom ekipom i to pomalo u kazali{- nom radnom stilu. Glavni lik Alfred (Marc van Uchelen) je slikar, ljubitelj Meksika, u meksi~koj umjetni~koj fazi u kojoj u ìvim bojama slika Meksikance odozgo (mali krug u velikom krugu). Njegova djevojka Moniek (Rifka Lodeizen) je scenaristica popularne sapunice u kojoj manje-vi{e opisuje vlastiti ìvot. Gledaju}i jednu epizodu Alfred sazna da ga ona vara sa svojim {efom, pa je ostavi i, da bi ne{to zaradio, postaje »prijatelj na iznajmljivanje« kojega za nekoliko sati prijateljstva (u doslovnom smislu) unajmljuju oni kojima treba prijatelj. Posao odli~no krene i Alfred se uskoro na|e na ~elu velike i uspje{ne tvrtke Rentprijatelj. Iako Terstall suvereno i ~esto pokre}e kameru i postavlja rasko{ni mizanscen, op}i je dojam minimalisti~ki, u stilu, primjerice, Akija Kaurismakija. Vjerojatno zbog {turih duhovitih dijaloga, pomalo drvene, ali dobre glume i u~estalog govora samo slikom, te suhe, ali humane ironije i ~estog pribjegavanja zabavnim dje~a~kim {tosevima interpretiranih s odmakom odraslog ~ovjeka. Ono {to ga zanima i {to uspje{no prikazuje su karakteri i odnosi, te njihovo smje{tanje u dru{- tveno-civilizacijske zadanosti, sve to radi sa zdravom znati- èljom, {to izmi{ljenu pri~u ~ini gotovo uvjerljivom. Ideja o agenciji za iznajmljivanje prijatelja doista je sjajna — ako tako {to ve} ne postoji u stvarnom ìvotu, Terstallu bi bilo pametno da na nju poloì autorska prava, jer ovaj bi film nekoga mogao nadahnuti da je uistinu pokrene. Nedostatak je odre|ena povr{nost, jer osim {to dra{ka i podbada, film ni jednu situaciju ne obra|uje temeljito i sa svih strana, a ostavlja osje}aj da bi mogao. Portugalski film Zlatna rijeka (O Rio do Ouro, 1998.) {ezdesetdvogodi{njeg veterana Paula Roche namijenjen je, kako se to kaè, zahtjevnima. Umjesto da ispri~a pri~u, po{alje poruku ili komentira neku pojavu, redatelj filmska sredstva koristi kako bi stvorio osebujan doìvljaj. Za svaku pohvalu, dakako, jer za{to s umjetno{}u filma ne raditi ono {to se ne moè ni jednom drugom. Nekakva strastvena ljubavna pri~a o nevjeri i smrti, dodu{e, postoji, ali prikazana je bez osobitog nastojanja da se osje}aji prenesu na gledatelja. Rochino je nastojanje bilo stvoriti jedinstvenu mje{avinu slike i zvuka s podosta oslanjanja na nadrealno, lirsko i poetsko, te najvjerojatnije i na neke portugalske legende vezane uz nadnaravno, misti~no, tajanstveno i nedoku~ivo, sve bez kli{eja i uobi~ajenih pomagala svojstvenih takvoj vrsti celuloidnih ostvarenja. U svemu, film nije sjajan, ali je autorski dosljedan, razmjerno zanimljiv i samosvojan. A to je nnogo. Ako je zbog tihe gradnje kakvo}e Sjeverno predgra|e najugodnije iznenadilo, onda je zbog tihog propadanja u dubine nekvalitete i odbojnosti najvi{e razo~arao {panjolski Djed (El abuelo, 1998.) tada pedesetrogodi{njeg veterana Josea Luisa Garcija koji iza sebe ima gomilu filmova od kojih je jedan (Novi po~etak/Volverempezar, 1982.) nagra|en Oscarom, jo{ su tri nominirana: Dvostruka predstava (Sesion continua, 1984.), Zavr{en te~aj (Asignatura aprobada, 1987.) i ovaj na{ Djed koji je dobio i Goyu za najbolju mu{ku ulogu (Fernando Fernan Gomez). Utemeljen na romanu Benita Pereza Galdosa, film u napornih 150 minuta prikazuje prete`no verbalne doìvljaje Don Rodriga de Ariste, nekad imu}- nog grofa koji se nakon duga boravka u Ju`noj Americi, gdje je spiskao ve}inu bogatstva, po~etkom 20. stolje}a vrati na svoje imanje u pitoresknom obalnom mjesta{cu La Pardina ~iji ga stanovnici vi{e trpe nego vole, iako na temelju stare slave osje}aju strahopo{tovanje. Pravo razumijevanje i ljubav nalazi u dvije unuke osnovno{kolskog uzrasta, njegova ljubav dolazi u sukob s ~asti kada sazna da jedna od njih nije k}i njegova preminuloga sina, nego nekog pustolova koji je imao aferu s njegovom snahom. 45
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (2000), br. 24, str. 43 do 46 Hajdl, J.: 4. Revija filmova Europske Unije Stati~no kadriranje, nedostatak fizi~ke akcije ve}e od {etanja i uko~ena gluma kazali{noga tipa isprva se ~ine kao namjerni stil koji bi uz promi{ljeno akumuliranje mogao stvoriti emocionalni ili kakav drugi naboj. No, kako se nazovi-doga- |aji jednoli~no redaju bez uspona i padova, postaje sve jasnije da je ono za {to smo mislili da je stil zapravo posljedica nema{tovitosti i neznanja, da dojam kazali{noga ili sapunastoga nije nikakva »osebujnost« pristupa nego slu~ajnost. Kako poku{ati objasniti tajanstvenu nominaciju za Oscara Pretpostavljamo da je dio akademijinih glasa~a Garciju dao glasove na temelju stare oscarovske slave, {to ih je ponukalo da pomisle da je uko~eno verglanje onaj »europski umjetni~ki film«. Dosta zasluga nedvojbeno treba pripisati iritantno zamornoj glazbi tipi~no holivudskog sladunjavog {tiha. Samom dnu pripada gr~ki predstavnik Cvijet na jezeru (O anthos tis liminis, 1999.), tre}i dugometra`ni igrani film Stamatisa Tsarouchasa, smje{ten na po~etak stolje}a u Kastoriju, multinacionalni predio Zapadne Makedonije potresen ratom izme|u Grka i Turaka 1876. Vrlo nesuvislo ostvarenje s jedinom kakvo}om povremeno lijepe filmske fotografije (Costis Gikas), tro{i vrijeme na neorganiziran prikaz ìvota siroma{ne gr~ke obitelji i poznanstva tinejdèrskog ribara s ranjenim odmetnikom koji se skriva u napu{tenoj ku}i na osami. Kao sliku dometa stvarala~ke ma{tovitosti i slojevitosti, navedimo re~enicu djeda obitelji koji ponosno i pomalo sjetno kaè: »Gr~ki vrat ne podnosi jaram.« 46 Hrvatski filmski ljetopis 24/2000.
Page 2 and 3: CODEN HFLJFV Sadràj ISSN 1330-7665
Page 4 and 5: FABIJAN [OVAGOVI] (1932.-2001.) Ivo
Page 6 and 7: Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6
Page 28 and 29: POLEMIKE/ISPRAVCI Jo{ko Maru{i} Dvo
Page 30 and 31: Uz tekst Nikice Gili}a: Periodizaci
Page 32 and 33: KINEMATOGRAFIJE SVIJETA Dragan Rube
Page 36 and 37: FESTIVALI / PRIREDBE Diana Nenadi}
Page 44 and 45: FESTIVALI / PRIREDBE Janko Hajdl 4.
Page 48 and 49: FESTIVALI / PRIREDBE Tomislav Jagec
Page 52 and 53: U @ARI[TU Damir Radi} Filmovi Lorda
Page 96 and 97:
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6
Page 98 and 99:
STUDIJE I RASPRAVE UDK: 82-7:791.43
Page 100 and 101:
Page 102 and 103:
Page 104 and 105:
Page 106 and 107:
Page 108 and 109:
Page 110 and 111:
Page 112 and 113:
Page 114 and 115:
Page 116 and 117:
STUDIJE I RASPRAVE UDK: 791.43:681.
Page 118 and 119:
Page 120 and 121:
Page 122 and 123:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Igor Tomljan
Page 124 and 125:
Page 126 and 127:
Page 128 and 129:
Page 130 and 131:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Hrvoje Turko
Page 132 and 133:
Page 134 and 135:
Page 136 and 137:
Page 138 and 139:
Page 140 and 141:
Page 142 and 143:
Page 144 and 145:
FILMSKA GLAZBA UDK: 78.071:791.43(4
Page 146 and 147:
Page 148 and 149:
Page 150 and 151:
Page 152 and 153:
Page 154 and 155:
Page 156 and 157:
Page 158 and 159:
Page 160 and 161:
Page 162 and 163:
Page 164 and 165:
SUVREMENA TEORIJA U PRIJEVODU Noël
Page 166 and 167:
Page 168 and 169:
Page 170 and 171:
Page 172 and 173:
Abstracts UDC: 791.44.071.02(497.5)
Page 174 and 175:
eration, which produced a strong se
Page 176 and 177:
sitivity in the usage of mute dialo
Page 178 and 179:
O suradnicima Midhat Ajanovi} (Sara
show all

24/2000 - HFS

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?