You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (<strong>2000</strong>), br. <strong>24</strong>, str. 129 do 142 Turkovi}, H.: Funkcija stilisti~kih otklona<br />
komunikacije mora biti reguliran, njime se upravlja. Ritualizacija<br />
u `ivotinjskim odnosima ima upravo takvu funkciju —<br />
da regulira sam tijek i interakcijsku koordinaciju pona{anja.<br />
A istra`iva~i na podru~ju komunikacijske interakcije i analize<br />
dirkurza upozoravali su na pojave regulacije diskurza<br />
(usp. Harper, Wiens, Matarazzo 1978.; Brown, Yule 1983.).<br />
Tako, na stranu od ostale prakse »uokviravanja«, a unutar<br />
strukturno-signalne sfere, moramo postulirati poseban regulativan<br />
podsustav kojeg mo`emo nazvati metadiskurznim,<br />
zato jer regulira sam tijek izlaganja.<br />
Dodu{e, i svi strukturalni i teksturalni »signali uokviravanja«<br />
mogu povremeno poprimiti i metadiskurznu funkciju. Tako,<br />
primjerice, promjene u kadriranju (npr. podijeljen ekran,<br />
maske...), monta`ne promjene (kontrastni rez, opti~ki prijelazi...),<br />
promjene u tkivu slike (opti~ki efekti poput dvostruke<br />
ekspozicije, vidljivost fotografskog zrna ili pikselne strukture,<br />
kromatske promjene, auditivne transformacije...) —<br />
sve se to mo`e iskoristiti i kao metadiskurzni signal koji poma`e<br />
vo|enju gledatelja preko mjesta komunikacijske nesigurnosti<br />
i signaliziranju osobitog statusa nekog filmskog segmenta.<br />
[tovi{e, svi »tu|i« komunikacijski sustavi uo~ljive teksturalne<br />
razlike od glavnoga tkiva danog izlaganja mogu se koristiti<br />
metadikurzno. Na primjer, jezi~ni natpisi (titlovi), komentatorsko/naratorski<br />
nane{eni glas (off; engl. voice-over)<br />
i popratna glazba mogu poprimiti izrazitu metadiskurznu<br />
ulogu naprosto zato jer se tkivo svih njih sustavno razlikuje<br />
od tkiva temeljnih »slika«, odnosno »zvu~nih slika« na kojima<br />
se temelji glavnina izlaganja. (Primjerice, jednolik intenzitet<br />
glasa i »~ista« zvu~nost i ujedna~ena kvaliteta izgovora<br />
izdvojit }e govor — kojem se ne vidi izvor u prizoru — kao<br />
»naraciju«, »komentar« zato jer glas koji dolazi iz prizora<br />
obi~no prate {umovi i drugi glasovi, mijenja mu se intenzitet<br />
prema promjeni udaljenosti od to~ke slu{anja, prate ga promjenjiva<br />
suzvu~ja i promjenjiva ~ujnost i sl.).<br />
Svi navedeni oblici »vanjskih intervencija« uvedeni su jo{ u<br />
ranome nijemome filmu kao metadiskurzni vodi~i (u obliku<br />
operaterova komentara zbivanja na filmu, te u kori{tenju<br />
popratne glazbe pijaniste smje{tenog u kinu...). Ali, vrlo<br />
brzo je taj sustav »vanjskih intervencija« bio pro{iren stilizacijama<br />
koje su bile »upisane« u samo filmsko djelo, u filmsku<br />
vrpcu (u vidu »{pice« i »me|utitlova« kao tuma~a veza<br />
izme|u pojedinih scena; u vidu razli~itih maski koje su su`avale<br />
vidno polje nagla{avaju}i va`niji dio prizora). A onda se<br />
je stvar pro{irilo uvo|enjem raznih otklona od regularnosti<br />
koje su uspostavljene u danome potezu (dijelu) izlaganja (ili<br />
cijelom izlaganju): stilske figure, razne stilizacije (npr. monta`no<br />
ubrzanje; insertiranje komentatorskih kadrova ljuljanja<br />
kolijevke u Griffitha...). Ovakvi otkloni pokazali su se<br />
izrazito pogodni kao metadiskurzni signali. Za{to<br />
Otkloni imaju neka po~elna, univerzalna svojstva: kao kontekstualne<br />
iznimke otkloni su sposobni aktivirati nehoti~nu<br />
pozornost — ne mo`emo a da im ne obratimo pa`nju. ^ini<br />
se, naime, da one osobine i oni procesi u njoj koji se nagla-<br />
{eno razlikuju od prevladavaju}ih osobina i proces u danoj<br />
okolini imaju za na{e neuropsiholo{ke mehanizme obrade<br />
informacija izrazitu prednost. Budu}i da ne mogu biti previ-<br />
|ene, te budu}i da privla~e poja~an stupanj pozornosti, de-<br />
140<br />
Hrvatski filmski ljetopis <strong>24</strong>/<strong>2000</strong>.<br />
vijacije su »ro|ene« da poslu`e kao svojevrsni »putokazi«,<br />
»orijentiri«, signali.<br />
Devijaciju se mo`e proizvesti trenuta~no, u svakome trenutku:<br />
dovoljno je izabrati neku lokalno uspostavljenu regularnost<br />
i naru{iti je ili nekako se otkloniti od nje na dovoljno<br />
nagla{en (neslu~ajan) na~in. Utoliko devijacije mogu biti<br />
vrlo inventivne.<br />
Ali, koliko god bile inventivne, one ~uvaju svoju laku prepoznatljivost.<br />
Naime, sama ~injenica izuzimanja iz konteksta<br />
daje im stereotipski laku prepoznatljivost ~ak i kad su izrazito<br />
inventivno smi{ljene, nikad prije upotrijebljene. Na~elo<br />
»izuzetka« ima, drugim rije~ima, jaku »generativnost«, sposobnost<br />
proizvodnje novih primjeraka, a da i nadalje ti primjerci<br />
budu lako prepoznatljivi kao »izuzeci«, te da i dalje<br />
obavljaju slu`bu koju im odre|uje izabrano »rezervatsko<br />
mjesto« u izlaganju.<br />
Devijacije se mo`e lako standardizirati i stereotipizirati kad<br />
se zahtjeva njihova postojanost i brzo opa`anje njihove zna-<br />
~enjske (orijentacijske) funkcije. Takvim su verbalne {pice<br />
filma, opti~ki prijelazi izme|u sekvenci, napisi kojima se<br />
daju nadnevci i imena lokacija pri uvo|enju novih epizoda (i<br />
lokacija) u nekom igranom filmu itd.<br />
Navedene crte obja{njavaju mogu}nost da se stilizacijama<br />
pristupa kreativno, a da se ot~itavaju »rutinski«, kao i mogu}nost<br />
da ih se krajnje »stereotipizira«, ukalupi (»zamrzavaju}i«<br />
njihovu strukturu i funkciju — kao u »mrtvim figurama«),<br />
a da to nimalo ne smeta.<br />
7. Zaklju~ak<br />
Stilizacije (smislene devijacija od neke unutarizlaga~ke pravilnosti)<br />
javljaju se redovito kao metadiskurzni signali, tj.<br />
kao signali koji omogu}uju gledatelju da lak{e »iza|e na<br />
kraj« s va`nim promjenama u tijeku izlaganja. Funkcionalno<br />
se javljaju kao: po~eci izlaga~kih segmenata, odnosno kao<br />
uvodi u njih; kao odjave/zavr{eci segmenata; kao signali prijelaza<br />
iz jednog segmenta u drugi; kao oblik vrednovanja<br />
izgla~kog mjesta; kao komentari sredi{njeg izlaganja te kao<br />
metakategorijski indikatori.<br />
Stilizacije, drugim rije~ima, tvore osobit (»parazitski«) metakomunikacijski<br />
sustav regulacije komunikacije, sustav koji<br />
regulira i omogu}ava prepoznavanje strukture diskurza.<br />
Ovaj regulatorni sustav prepoznatljiv je prema svojoj »konstituciji«<br />
(tj. temelji se na pojavama koje su »izuzeci« u toku<br />
izlaganja) i prema svojoj »funkciji« (ima drugotnu, »meta-«<br />
funkciju — da pomogne uo~avanju glavnih funkcija priop}enja),<br />
funkciji odre|enoj osobitim potrebama nekih tipskih<br />
»mjesta« u izlaganju.<br />
Upozorit }u, na kraju, samo jednu metodolo{ku posljedicu<br />
ovakva tuma~enja stilizacija.<br />
Zna~ajke koje smo ovdje promatrali pripadaju tradicijskoj<br />
retorici filma (usp. Harrington 1973.). Odre|enije, one pripadaju<br />
stilistici. Naime, tradicionalni problem stilistike sastojao<br />
se u odre|enju svojeg osobitog predmeta — stila (a<br />
retori~ke, stilisti~ke figure dr`ale su se uzornim vidom stila).<br />
Na jednoj strani, uspostavljena je devijacijska teorija stila<br />
(odnosno retori~kih figura) koja je opisivala stil i stiska sredstva<br />
u negativnim odrednicama — kao ne{to {to ne pripada
Change language