Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (<strong>2000</strong>), br. <strong>24</strong>, str. 51 do 75 Radi} D.: Filmovi Lordana Zafranovi}a<br />
konceptualne More, ~ija repetitivnost i morski ambijent ne<br />
posti`u znatno ve}e rezultate od sterilnosti i dosade (to je<br />
ujedno i jedan od rijetkih Zafranovi}evih filmova koji eksplicitno<br />
ne pose`u za groteskom), Ave Marija/Moje prvo pijanstvo<br />
u prve dvije tre}ine svog trajanja gotovo je besprijekoran<br />
film. Izvrsna mediteranska ambijentacija (posredovana<br />
mjestimi~no vrlo dojmljivom fotografijom Pege Popovi-<br />
}a), dobro postavljanje likova i prije svega pomna narativna<br />
i dramatur{ka elaboriranost gotovo bajkovite pri~e o lovcu,<br />
pastirici, dje~aku i njegovoj staroj njegovateljici uvjeravaju<br />
da je rije~ o filmu potencijala remek-djelu. Ali, Zafranovi}<br />
onda otpu{ta ko~nicu i kre}e u furioznu zavr{nicu koja je<br />
posve pogre{no zami{ljena i izvedena. Smirenu ladanjsku<br />
atmosferu lova na ptice odnosno ~uvanja ovaca, u koju je<br />
dotad implicitno unosio uznemiruju}e primjese (kao {to je<br />
sama ~injenica da di~ni lovac, na tragu naturalisti~ke sekvence<br />
lova iz Renoirova Pravila igre, lako}om ubija divlje patke<br />
kao glinene golubove /posebno se pamti naturalisti~an prozor<br />
u kojem lov~ev pas zubima zgrabi ranjenu nemo}nu patku<br />
{to je pala u more i poku{ala se spasiti plivanjem/), on<br />
odjednom, u zavr{noj tre}ini, razbija radikalno agresivnim<br />
re`ijskim postupcima, hiperstilizacijskim prikazom iracionalnog<br />
ubojstva (lovac je ubijen nakon ugodnog seksualnog<br />
op}enja s nje`noputom, posve mladom plavokosom pastiricom)<br />
koji uklju~uje ekstremne {irokokutnike i divlje kru`enje<br />
kamerom oko vjerojatnog ubojice (koliko se da razabrati,<br />
to je pijani dje~ak). Umjesto smirenog, konkretnog i preciznog<br />
prikaza {okantnog zlo~ina, {to bi bilo komplementarno<br />
dotada{njem tijeku filma i, mnogo va`nije, znatno efektnije,<br />
Zafranovi} je nezrelo skrenuo u stilski kre{endo, hote-<br />
}i kobno ludilo prikazati jednako ludim, razuzdanim sredstvima,<br />
pretpostavljam uz uklju~ivanje same uboji~ine (dje~je)<br />
perspektive. Ka`em pretpostavljam, jer gledatelj ni jednog<br />
trena ne vidi {to se zapravo dogodilo — tko je i kako izvr{io<br />
ubojstvo. Zafranovi} je naime iracionalni ~in (do kojeg<br />
je ~ini se do{lo stoga {to se dje~ak napio lo{eg vina, {to je<br />
vjerojatno jo{ jedan primjer Zafranovi}eva cinizma), suprotno<br />
Hitchcocku ili Chabrolu, odlu~io iracionalno prikazati,<br />
konkretno zamijeniti apstraktnim, posegnuv{i pritom i za<br />
stereotipnom simbolikom (odjednom se u kadru pojavljuje<br />
zmija ~ije simboli~ke potencijale nije potrebno obja{njavati).<br />
Umjesto da fino postavljenu i pa`ljivo razvijanu naraciju i<br />
atmosferu — u sklopu koje ima prostora i, za ono doba i re-<br />
`im, intrigantan detalj zida lov~eve sobe, na kojem su obje-<br />
{ene, nasuprot kreveta gdje zaspala le`i lov~eva privla~na<br />
ogoljena dru`ica, i crkvena slika i fotografija mar{ala Tita,<br />
detalj koji mo`e prizvati Pasolinijev ’kr{}anski marksizam’<br />
— na isti na~in odvede do tragi~nog vrhunca i onda privede<br />
kraju, Zafranovi} se odlu~io na, naizgled, atraktivnije, tobo-<br />
`e smjelije, a zapravo lak{e rje{enje kojim je jo{ jednom izrazio<br />
svoju pretencioznost i povr{nost. [teta, jer zaista je mogao<br />
ostvariti izuzetan film, no i ovakav kakav je, Ave Marija<br />
/Moje prvo pijanstvo/ ostaje jedno od najsugestivnijih njegovih<br />
ostvarenja, slikopis koji pokazuje i najbolje i najslabije od<br />
Zafranovi}a te u kona~nici potvr|uje da je rije~ o autoru<br />
koji neosporno ima kreativnih potencijala, ali uglavnom u<br />
strogo ograni~enom rasponu. U iznimno rijetkim slu~ajevima,<br />
kad se sve dobro poklopi, onda je sposoban polu~iti i<br />
Hrvatski filmski ljetopis <strong>24</strong>/<strong>2000</strong>.<br />
antologijske dosege. Takav je kratkometra`ni film kultnog<br />
statusa Poslije podne /Pu{ka/ (1967.), tako|er snimljen u<br />
produkciji FAS-a.<br />
Zafranovi} se u Pu{ki bavi temom karakteristi~nom za Mediteranca<br />
— poslijepodnevnom ljetnom fjakom iliti sijestom,<br />
me|utim, u skladu s njegovom poetikom, garniranom nasiljem<br />
(i erotikom, ali ovaj put ona je marginalna). Sredi{nji<br />
prostor zbivanja je unutarnje dvori{te jednog stambenog<br />
bloka ~iji stanari na razne na~ine ubijaju vrijeme. Neka `ena<br />
zalijeva cvije}e na svom balkonu, a njezinu stra`njicu promatra<br />
sredovje~ni trbu{asti mu{karac u potko{ulji. Tu je i mlada<br />
`ena golih grudi koja navla~i i razvla~i zavjese na prozorima<br />
svog stana, potom starica koja dugo i ustrajno hoda stepenicama<br />
zgrade, s kata na kat, poput kazaljke sata ({to djelomi~no<br />
i ima ’strukturalisti~ku’ kronolo{ku funkciju), te<br />
drugi stanari, me|u kojima se posebno izdvaja mlad mu{karac<br />
(Tomislav Gotovac) {to se pojavljuje na balkonu svog stana<br />
i odozgora zra~nim pi{toljem po~ne ga|ati nasumce izabrane<br />
mete po dvori{tu. To je njegov na~in razbibrige koji<br />
ostali prihva}aju podjednako lakonski kao {to ga on lakonski<br />
prakticira. Me|utim, njegova ’originalna’ metoda ubijanja<br />
dosade privu~e posebnu pa`nju jednog, kako }e se pokazati,<br />
dementnog dje~aka zapravo privla~ne fizionomije, koji<br />
}e strijelcu ponuditi ’konkretniji’ cilj — bespomo}nu pti~icu<br />
neuporabljivih krila. Jednako lakonski kao {to je ga|ao<br />
predmete, uz jednako nijemo svjedo~enje ostalih stanara,<br />
mladi ~ovjek }e zra~nim pi{toljem poku{ati pogoditi `ivog<br />
stvora prepu{tena mu na milost i nemilost, uz glasne povike<br />
dje~aka »ubij ga, ubij ga«. Strijelac nekoliko puta proma{i,<br />
na {to ga dje~ak po~ne zadirkivati »`ao ti ga je«, prokazuju}i<br />
samilost prema jadnom stvorenju kao ne{to ~ega bi se<br />
trebalo sramiti. Hladnokrvni pi{tolja{ tad nalo`i dje~aku da<br />
vrapca postavi na nekakve daske, aktivira rasklopni `eljezni<br />
naslon za rame i preciznim hicem usmrti pticu.<br />
Vrlo dojmljivo i svakako u~inkovitije nego u kasnijim igranim<br />
i dokumentarnim filmovima na temu zla oli~enog u<br />
naci-fa{isti~koj ideologiji i praksi, Zafranovi} je ovdje obradio<br />
prirodu i manifestaciju zagri`enog primitivnog (dje~ak) i<br />
hladnog ’intelektualnog’ nasilja (strijelac), njihovu mogu}u<br />
komplementarnost, simbiozu, te ravnodu{nost okoline odnosno<br />
njezinu — strahom i/ili tek komotno{}u — prouzro-<br />
~enu nevoljkost da se suprostavi zlu, fasciniraju}i implicitnom<br />
zna~enjskom prodorno{}u, autenti~no{}u uprizorenja<br />
(dementni dje~ak i njegove reakcije doimaju se posve dokumentarnima),<br />
ekspresivnom vizualizacijom (crno-bijela fotografija<br />
Ivice Rajkovi}a) i koncentracijom u izvedbi.<br />
Ovo razdoblje svog filmskog djelovanja Zafranovi} je zavr-<br />
{io srednjometra`nim igranim filmom Predgra|e /Ibisa/<br />
(1972.), snimljenim za RTV Beograd. Tu pri~u o trojici sredovje~nih<br />
mu{karaca (Boris Dvornik, Radmilo Cur~i}, Milan<br />
Srdo~) koji se mirnog ljetnog poslijepodneva agresivno<br />
upletu u eroti~an ljubavno-seksualni odnos dvoje mladih<br />
(Boris Bizeti} i Pina Zupanovi}) vidio sam samo jednom,<br />
prije mnogo godina (na `alost, film nije prikazan na ovoj retrospektivi),<br />
i pamtim je po tematskoj provokativnosti i ekspresivnoj<br />
fotografiji Tomislava Pintera (monta`er je bio<br />
Rajko Grli}), a iz dana{nje perspektive, govorim naravno po<br />
55
Change language