You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (<strong>2000</strong>), br. <strong>24</strong>, str. 51 do 75 Radi} D.: Filmovi Lordana Zafranovi}a<br />
bovluk, ali zadovoljava i elitisti~ki filmskoumjetni~ki snobovluk,<br />
kao i kurentne politi~ke preferencije. Nije zato ~udno<br />
{to je Okupaciju zdu{no primila i publika, i filmska specijalisti~ka<br />
javnost, i politi~ari.«<br />
Suprotstavljaju}i se stvorenoj, pomalo i deliri~noj atmosferi<br />
oko Okupacije u 26 slika, Hrvoje Turkovi} u Filmu i Nenad<br />
Polimac u Poletu oti{li su u drugu krajnost i filmu osporili<br />
svaku (Polimac) ili gotovo svaku vrijednost (Turkovi}, koji<br />
mu, kako smo vidjeli, priznaje vje{tu manipulativnost op}edru{tvenim<br />
trenutkom, {to je dakako sasvim izvanu`efilmski<br />
plus, i pritom jo{ upitnog morala). Turkovi} je svoje stavove<br />
obrazlo`io u vrlo podrobnoj i razornoj analizi (u kojoj me-<br />
|utim ima i neprimjerenih prigovora), dok je Polimac umjesto<br />
analiti~ke argumentacije nastupio s pozicije filmskokriti-<br />
~arskog autoriteta i iz te perspektive film opisao i otpisao<br />
kao snobovsko prenemaganje posve zasnovano na bezo~nom<br />
imitiranju niza najuglednijih svjetskih filma{a. Ovakav<br />
je stav bio u odre|enoj mjeri svjesno pretjerivanje, kao protute`a<br />
dominantnim panegiricima, jer prilikom prve javne<br />
zagreba~ke projekcije Okupacije u 26 slika nakon desetak<br />
godina neslu`bene zabrane, u jesen 1999. u sklopu Kinotekina<br />
ciklusa Hrvatski ratni film, Polimac je priznao da mu je<br />
film ostao u boljem sje}anju od (poraznih) dojmova koje je<br />
stekao pri ponovnom gledanju.<br />
Ne treba zaboraviti ni da je Okupaciju u 26 slika, kako je to<br />
formulirao Ivo [krabalo u novoj verziji svoje nacionalisti~ke<br />
povijesti hrvatske kinematografije 101 godina filma u Hrvatskoj,<br />
»neslu`bena hrvatska javnost do`ivjela... kao svojevrsni<br />
pamflet kojemu je cilj raspirivanje protuhrvatskih emocija,<br />
potaknutih implicitnom tezom da se usta{ki zlo~ini pripisuju<br />
svim Hrvatima«, i da je takav do`ivljaj filma Zafranovi}a<br />
u vrijeme HDZ-ove vladavine u~inio nepo`eljnom osobom<br />
u Hrvatskoj. Od ove politi~ke prosudbe mo`emo i zapo~eti<br />
te jasno re}i da se Okupaciji u 26 slika {to{ta opravdano<br />
mo`e prigovoriti, ali nipo{to antihrvatska politi~ka<br />
orijentacija, dok se progla{avanje filma pamfletom ~iji je cilj<br />
»raspirivanje antihrvatskih emocija« doima upravo suludim.<br />
Ba{ na politi~kom planu, {to se mo`e naslutiti i iz navedenih<br />
Turkovi}evih citata, Zafranovi}evo je ostvarenje, u vrijeme u<br />
koje je nastalo, dijelom bilo poprili~no intrigantno. Kao<br />
glavni nositelji protufa{isti~kog otpora prikazani su lokalna<br />
SKOJ-evska organizacija te sredi{nji pozitivni likovi filma,<br />
’vlastelin’ kapetan Baldo (Boris Kralj) i njegov sin Niko (Frano<br />
Lasi}). Kako su SKOJ-evci uglavnom sasvim marginalizirani,<br />
na popri{tu zbivanja, kao nositelji aktivnog antifa{izma<br />
i tzv. zdravog patriotizma, ostaju pripadnici gra|anskog sloja,<br />
i to plemi}ko-vlastelinskog podrijetla. Borba protiv fa{isti~ke<br />
okupacije smje{ta se dakle u bitno {iri dru{tveni spektar<br />
od dotad uobi~ajenog, a nosioci te borbe su (gra|anskoaristokratski)<br />
Hrvati, a ne npr. Srbi ili @idovi (dvojica `idovskih<br />
protagonista pasivni su likovi). Tko su pak glavni negativci<br />
Crnoko{ulja{ Toni (Milan [trlji}) koji je etni~ki Talijan,<br />
i ma~evala~ki instruktor, g. Hubi~ka (Stevo @igon), koji<br />
je, sude}i po prezimenu, ~e{kog ili slova~kog podrijetla. Istina<br />
je, tu su i trojica sporednih likova ’civilnih’ usta{a i brutalnih<br />
negativaca (Milan Erak, Zvonimir Lepeti}, Zdenko<br />
Jel~i}), no rije~ je o emocionalno-duhovno reduciranim primitivcima,<br />
ameri~kom terminologijom re~eno — bijelom<br />
Hrvatski filmski ljetopis <strong>24</strong>/<strong>2000</strong>.<br />
sme}u koje dobro reprezentira zlo~in kao jedan od za{titnih<br />
znakova usta{kog re`ima i dr`ave — a ne reprezentima ’hrvatskog<br />
nacionalnog bi}a’. [tovi{e, u glasovitoj sceni pokolja<br />
u autobusu hrvatstvo se eksplicitno afirmira: Lepeti}ev<br />
lik upita zato~ene nesretnike ima li me|u njima koji Hrvat<br />
(mogu}e s namjerom da ga po{tedi), a replicira mu neki kapetan<br />
(opet dakle predstavnik gra|anskog sloja!): »ja sam<br />
Hrvat, ali nisam s vama izrodi!«, na {to mu Lepeti} otprilike<br />
ka`e »{to ti je to trebalo« i ubije ga. Za ono doba zaista je<br />
te{ko zamisliti transparentniji iskaz hrvatstva i nakon njega<br />
sve pri~e o tobo`njem antihrvatskom usmjerenju Okupacije<br />
u 26 slika razotkrivaju se kao bijedan i dakako la`an nacionalisti~ki<br />
mit. ^ak je propao i poku{aj da se doka`e kako je<br />
pokolj u autobusu izmi{ljen (kao da bi eventualan fiktivan<br />
karakter tog prizora bio nekakav jak argument za autorove<br />
lo{e namjere; ta scena naprosto je ilustracija najni`eg i najgnusnijeg<br />
primitivizma kakvog je usta{ka vlast znala prakticirati<br />
pa to da li se ba{ tako, na tom mjestu i u to vrijeme dogodio<br />
taj konkretan zlo~in ne igra nikakvu bitnu ulogu), jer<br />
se ispostavilo da je grozan doga|aj zabilje`en i u crkvenom<br />
ljetopisu (godinu dana nakon Okupacije u 26 slika Zafranovi}<br />
je snimio kratkometra`ni dokumentarac Slobodna interpretacija,<br />
kako bi odgovorio onima koji su osporavali autenti~nost<br />
filma).<br />
Koncentrirajmo se, napokon, na u`efilmsku, estetskokreativnu<br />
stranu filma. Uvodni njegov dio, koji prethodi napadu<br />
avijacije na grad i traje otprilike pola sata, vrlo je dobro<br />
ostvaren. Naglasak je na kultiviranoj atmosferi `ivota u gosparskom<br />
Dubrovniku, a osobito je dobro prikazan, kroz karakteristi~ne,<br />
zafranovi}evski ’jake’ situacije (npr. ’pjana’<br />
karnevalska interakcija s prostitukom, ma~evala~ka rekreacija),<br />
idili~an, (erotskim) vitalizmom pro`et `ivot trojice<br />
mladih prijatelja, Hrvata Nike, Talijana Tonija i @idova<br />
Mihe, te Nikine sestre i Tonijeve djevojke, kasnije zaru~nice,<br />
Ane (Tanja Pober`nik). Ambijentacija je izvedena vrlo umje{-<br />
no, likovi su intrigantno postavljeni, a njihov odnos navje-<br />
{}uje suptilno psiholo{ko nijansiranje. Me|utim, nakon takva<br />
uvoda, Zafranovi} pravi rez i u daljnjem tijeku filma napu{ta<br />
profiliranje glavnih likova i njihovih odnosa te umjesto<br />
da polu~i psiholo{ki slo`en film o propalom prijateljstvu<br />
i (incestuoznom) ljubavnom trokutu (Niko — Ane — Toni),<br />
s razra|enim elementima latentnog homoseksualizma i incestuoznosti<br />
(Zafranovi} te motive jasno nazna~uje, ali ih potom<br />
u svom stilu posve ignorira, ostavljaju}i ih da besmisleno<br />
plutaju u nekom rukavcu filma), on se posve}uje prikazu<br />
op}eg stanja u Dubrovniku na po~etku talijanske okupacije.<br />
Umjesto elaboriranja pojedina~nog, intimnog, njega zanima<br />
op}e, namjesto pojedina~nih likova i sudbina — ’velika<br />
tema’ rata, fa{izma, zla uop}e i otpora tom zlu. Likovi zanimljivo<br />
uvedeni u film ubrzo se po~nu koristiti vi{e-manje<br />
samo za ilustraciju op}e situacije, kreiranje op}e slike koja<br />
obuhva}a radnike, ’vlastelu’, talijana{e, patriotske Hrvate,<br />
`idovske trgovce, propalu (dekadentnu) ’bjelosvjetsku’ aristokraciju,<br />
naci-fa{iste koji se s tom aristokracijom skladno<br />
nadopunjuju u dekadentnosti, predstavnike katoli~ke i pravoslavne<br />
crkve, dementne primitivne tipove u slu`bi fa{isti~ke<br />
vlasti, zadu`ene za najprljavije poslove. Ta slika, osjetno<br />
garnirana seksom, nasiljem i pro`eta morbidnom grote-<br />
65
Change language