You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (<strong>2000</strong>), br. <strong>24</strong>, str. 143 do 157 Paulus, I.: Alfi Kabiljo...<br />
Na po~etku scene, odmah po svom dolasku, bogati snob<br />
Grga zahtijeva od harmonika{a da svira tarantellu. Harmonika{<br />
se ne}ka, jer je tarantella »talijanski narodni ples iz<br />
okolica Napulja«. Na kraju ipak ~ujemo kako zvu~i tarantella,<br />
a kako je naru~ena za talijanske vojnike, oni je doista i<br />
ple{u, ali ne izvode »`ivopisne plesne pokrete« koji se spominju<br />
u Muzi~koj enciklopediji u definiciji plesa. Bez obzira<br />
na to, tarantella koju je potpisao Alfi Kabiljo odgovara tvrdnji<br />
da je to ples »u vrlo brzoj 3/8 ili 6/8 mjeri«. 18 Dodu{e,<br />
mjera je kod Kabilja 12/8, ali ona spada u istu skupinu mjera<br />
u kojima se doba dijeli na tri a ne na dva jednaka dijela.<br />
Tarantella Alfija Kabilja trodijelnog je oblika i sadr`ava modulativno<br />
kretanje iz a-mola u A-dur, {to jednostavnu melodiju<br />
~ini zanimljivijom. 19<br />
Po zavr{etku tarantelle (a na sve~anost su pred zavr{etak plesa<br />
upravo do{li partizani), lijepa Veronika naru~uje drugi<br />
ples, pr`uneru. Uz pr`uneru rado ple{u svi stanovnici mjesta,<br />
zajedno s partizanima. Njihove su plesne figure doista<br />
`ivopisne (onakve kakve su, vjerojatno, trebale biti pri<br />
izvedbi njima mrske tarantelle), a promjena partnera tijekom<br />
plesa omogu}uje Davorinu da ple{e s Veronikom ali i s<br />
partizankom Bo`icom. Premda su plesne figure `ivopisnije<br />
nego u slu~aju tarantelle, pr`unera je ne{to manje poletan<br />
ples od ranije odsvirane tarantelle. Kabiljo ga stavlja u ~etverodobnu<br />
mjeru ({to ga ~ini malo »te`im« od tarantelle), ali<br />
zadr`ava melodijsku jednostavnost iz prethodnog plesa s<br />
jednom modulacijom u tonalitet subdominante (F-dur — B-<br />
dur). S filmsko-glazbene strane zanimljivo je primijetiti da }e<br />
ples biti odsviran do kraja, iako bi mogao biti naglo prekinut<br />
(s obzirom da se radi o prizornoj glazbi koju izvodi jedan<br />
seljanin) po dolasku talijanskih fa{ista na zabavu. Kao<br />
{to nije dao da se »re`e« kraj tarantelle zbog dolaska partizana,<br />
tako skladatelj (ili redatelj) nije dopustio »rezanje« kraja<br />
pr`unere — ples je sti{an po dolasku okupatora te tako<br />
sti{an neprimjetno sti`e do tonike i nestaje.<br />
^injenica da }e se niz plesova iz prizora sve~anosti sv. Ivana<br />
(tarantella, pr`unera i »Madonna Clara«) kasnije strmoglaviti<br />
u disonantnu akciju (ubojstvo Talijana), mete`, pomutnju<br />
i paniku, te ~injenica da su i disonanta glazbena zbrka (kao<br />
i clusteri te pro{ireno tonalitetni odlomci o kojima smo ranije<br />
govorili) i prizorni plesovi (koji djeluju poput stvarnih,<br />
izvornih plesova niklih iz naroda) potpisani od jednog autora<br />
pokazuju sposobnost skladatelja da pi{e svekoliku i raznovrsnu<br />
glazbu. Uostalom, tu smo sposobnost, jednako kao i<br />
vje{tinu pisanja glazbe potpuno razli~itih stilova i glazbe<br />
koja pripada potpuno razli~itim glazbenim epohama, uo~ili<br />
pri ranijim analizama glazbe iz drugih filmova koje je potpisao<br />
Alfi Kabiljo. Bez obzira koje su bile njegove skladateljske<br />
ambicije, njegova je glazba uvijek slu`ila slici.<br />
Hrvatski filmski ljetopis <strong>24</strong>/<strong>2000</strong>.<br />
Tema<br />
Dosada{anja je analiza pokazala suvremenu orijentiranost<br />
partiture filma Pad Italije, ali je pokazala i da se u filmu pojavljuju<br />
tonalitetni odlomci, bilo u daljnjoj slu`bi slikovnog<br />
»u`asa«, bilo u slu`bi veselijih prizora. ^ini se, nakon op}e<br />
analize, a i nakon prvog gledanja filma, da su svi »nanosi«<br />
glazbe (koji su tijekom filma sve gu{}i i gu{}i) koncipirani u<br />
smislu glazbenih komentara (prvo kratkih, a zatim sve duljih<br />
i sve ~e{}ih) i da je u svemu tome te{ko izdvojiti i jednu glazbenu<br />
temu. Ipak, premda ne{to manje uo~ljiva zbog glazbe-<br />
154<br />
ne okoline, tema u filmu postoji. To je ljubavna tema koja je,<br />
zapravo, predstavljena ve} u filmskoj {pici. Nakon pjesme<br />
Primjer 10: Pad Italije, glazba uvodne scene: ljubavna tema<br />
»Jubavi, jubavi« (koja ponovno predstavlja Alfija Kabilja kao<br />
kreatora »izvornih« narodnih pjesama na doista izvoran narodni<br />
tekst), ve} prva scena (Davorin tra`i vode od malog<br />
pastira Vincenca) donosi ljubavnu temu.<br />
Tema ima sve karakteristike glavnih tema koje smo ranije<br />
spominjali: razvijenu lirsku melodiku, jednostavnu harmonijsku<br />
strukturu, jasno je periodi~no oblikovana, a iz te periodike<br />
izvire i njezina trodijelnost tipa ABA. Temu izvodi gitara<br />
uz pratnju druge gitare i dugih akorda guda~a. To joj<br />
daje nagla{eno romanti~an prizvuk — prizvuk koji je bitno<br />
suprotan onom ostalom, disonantnom zvuku koji obilje`ava<br />
cijelu partituru. Kada se kona~no »otkrije« postojanje teme,<br />
osjeti se sna`an kontrast disonantnog i konsonantnog. Taj<br />
kontrast odgovara kontrastu pojmova rata i ljubavi, pojmova<br />
koji su u ovom filmu doista jasno suprotstavljeni.<br />
^injenica da je temu te{ko »otkriti« ne iznena|uje nikoga<br />
tko zna da se ljubavna tema pojavljuje u samo ~etiri scene<br />
(ne ra~unaju}i ovu uvodnu, koja je dio {pice). Tijekom te ~etiri<br />
scene tema tako|er prolazi kroz blage transformacije,<br />
koje se prije svega odnose na njezinu boju, pa bi i to mogao<br />
biti razlog njezinom »skrivanju« pred u{ima publike. I, naposlijetku,<br />
~etiri su pojave teme »razbacane« po cijelom filmu<br />
— lak{e bi je bilo uo~iti kada bi se tema, recimo, pojavila u<br />
~etiri sukcesivne (ili barem ne previ{e udaljene) scene. Ovako,<br />
ljubavna tema ostaje skrivena poput ne~eg sramotnog,<br />
kao {to je, uostalom, i bila (prema tuma~enju partizana), ljubav<br />
izme|u partizana Davorina i bogat{ke k}eri Veronike.<br />
Tema se javlja u sceni u kojoj se Veronika kupa u moru, a<br />
Davorin je promatra. Tu je tema — posebice zbog instrumentacije<br />
(donose je gitara i guda~i, kao i u uvodnoj glazbi)<br />
— prozra~na poput plavo-zelene morske vode i lagana poput<br />
Veronikine bijele haljine. No ve} u slijede}oj sceni — a<br />
to je scena koja se pojavljuje ve} duboko u prvoj polovici filma<br />
— u kojoj Davorin le`i budan na krevetu i tuma~i Bo`ici<br />
da ne mo`e zaspati, tema je usporena, stavljena u molski<br />
tonalitet i srednje duboki registar. Razlog turobnom zvu~anju<br />
prethodna je scena u kojoj su Veronika i Davorin jedno<br />
drugome priznali ljubav, a Davorin je (iz iskustva s Nikom i<br />
Krasnom) svjestan da je takva ljubav u partizanskim redovima<br />
strogo abranjena. No u sceni u kojoj Davorin i Veronika<br />
vode ljubav, tema }e se ipak rasplamsati uz zvuk gitare i pratnju<br />
cijelog orkestra.<br />
Potpuna suprotnost ovoj, jedna je od posljednjih scena u filmu<br />
gdje Davorin kroz prozor svoje sobe promatra dolazak<br />
brata Lovre. Lovri je, kao visokom partizanskom ~asniku,<br />
dodijeljen zadatak da sudi ro|enom bratu zbog njegove za-
Change language