24/2000 - HFS

More documents

Recommendations

Info

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (2000), br. 24, str. 51 do 75 Radi} D.: Filmovi Lordana Zafranovi}a rivanja (sve}enik fratar {amara mladu ènu prije strijeljanja jer je odbila kri`, odnosno s pu{kom u ruci usred crkve prijeti svojim oto~kim ùpljanima da }e im silom oteti hranu za usta{e na kopnu ako ju dobrovoljno ne predaju), a kao alternativu nudi tek sve}enika oportunista (odli~ni Antun Nalis) koji je istina blag i tolerantan te }e krstiti dijete ubijenog partizana (Miodrag Krivokapi}) i sudjelovati s narodom i partizanima u berbi gro`|a, ali }e isto tako, kad po~ne masakr, hitro pobje}i, ’napustiti stado’ i nadolaze}im Nijemcima i usta{ama dati do znanja da je sve}enik, da nije protiv njih i da ga po{tede. Ideologizacija je prisutna i u liku mladog Lovre, Davorinova brata, tipi~nog, kako Dalmatinci kaù, mulca kojeg Zafranovi} daje sa simpatijama i povjerava mu (afirmativno dakako) ubojstvo militantnog fratra, da bi ga potom promovirao u politi~kog komesara koji se na|e u ’delikatnoj’ situaciji presu|ivanja vlastitom bratu, otvoriv{i, pored sukoba erosa i revolucije (ili mo`da to~nije re~eno, erosa individualnog erotskog /ljubavnog/ odnosa i erosa revolucije), i pitanje posljedica koje zahtjevi revolucije izazivaju u odnosu prema obiteljskim sponama (taj }e motiv na bitno bolji na~in biti tretiran u Ve~ernjim zvonima, ali na dvojici sporednih likova koje su utjelovili Miodrag Krivokapi} i Irfan Mensur), s rezultatima istovjetnima onim u odnosu revolucije i erosa. Tako|er, kao {to je u Okupaciji u 26 slika kapetan Baldo obja{njavao priklanjanje (komunisti~koj) revoluciji koja izbacuje iz ~ovjeka zlo, a potom okupatorsku strategiju zavadi pa vladaj, tako sad Davorin ’mudro’ obja{- njava zarobljenim ~etnicima i publici (njoj naravno ponajprije) da u svakom narodu postoje zli izrodi — »usta{e, ~etnici, [vabe, Talijanci« (po ~emu bi ispalo da su [vabe, tj. Nijemci, i Talijanci, tj. Talijani, u cjelini zli, no bit }e, pretpostavljam, da je prije rije~ o neprecizno-nespretnom izraàvanju neukog Davorina, nego Zafranovi}evu stavu o ta dva naroda). A zlo Zafranovi}a itekako fascinira te }e mu najekpresivniji prizori biti oni kojima dominiraju njegovi bizarni primjerci. Dolazimo tako na tradicionalno ja~e Zafranovi}evo podru~je — stil i ugo|aj. Pad Italije slabiji je film od Okupacije u 26 slika, ali i u njemu stilsko-ugo|ajni sloj moè u odre|enoj mjeri kompenzirati brojne slabosti ostalih dijelova cjeline. Ni ovdje Zafranovi} ne}e ustukniti od mjestimi~nih pretencioznih prizora (najuo~ljivija je ’znakovito-simboli~na’ scena kad sve}enik fratar u crkvi nasilno traì od ùpljana da daju hranu za usta{e, a ène koje sjede u klupama po~nu ritualno lupati {ibama izraàvaju}i svoj protest), no ostvarit }e i niz vrlo uspjelih sekvenci, redom etnografske provenijencije. Davanje posljednje pomasti, sprovod, seoska zabava na kojoj fa{isti i ilegalni(e) komunisti(ce) ple{u jedni s drugima ({to }e se izroditi u oruàni obra~un), vjen~anje na kojem Davorin ma~em skida vijenac s nevjestine glave — sve su to jako dobro uprizorene situacije, napose intrigantan ples (eroti~an kao {to svaki ples treba biti) ideolo{kih antagonista koji se bez mnogo pretjerivanja moè nazvati i antologijskim. U neosporno svijetle to~ke filma ponovo ide njegovo otvaranje, napose reìjski odli~no sugeriran (strastven) ljubavni odnos Nike i Krasne koji plove u brodici, a Krasnina ruka para more uz zvuke sjajne glazbe Alfija Kabilja. Pamtit }e se Hrvatski filmski ljetopis 24/2000. i niz grotesknih vizualnih motiva, u prvom redu pomaknuti usta{a s krilima od bijelog perja koji zasluùje ulazak u svaku antologiju ekscentri~nosti, a zanimljiv je i invalidni zapovjednik lokalnih talijanskih crnoko{ulja{a kojeg njegovi ljudi nose u nosiljci poput cara, a isti }e motiv Zafranovi} ponoviti u Ve~ernjim zvonima (samo {to }e u nosiljci biti invalidni mjesni komunisti~ki rukovodilac kojeg igra Miodrag Krivokapi}), a navje{ten je u Okupaciji u 26 slika u jednokratnom liku radni~ko-sindikalno-komunisti~kog agitatora u vagonetu, kojeg dvojica radnika vozikaju dok drì govor (Hrvoje Turkovi} je u svom tekstu u Filmu taj prizor ocijenio negativno, no nije bio u pravu jer rije~ je o uspjelom primjerku redateljske ekscentri~nosti). Zafranovi}u treba priznati i dobro izvedenu narativnu liniju koja se bavi likovima lokalnog partizana (Miodrag Krivokapi}), njegove ène (Mirjana Karanovi}) i brata (Du{an Jani- }ijevi}), ali i primjetiti da je potencijalno intrigantna scena pokolja crnoko{ulja{a u morskom pli}aku, kojeg dugim motkama izvr{e mje{tani nakon objave talijanske kapitulacije, reìrana posve neznala~ki (stati~na kamera koja iz jedne jedine perspektive, s otprilike uvijek istim izrezom, prati zbivanje i ’klaustrofobi~no’ ga ’zgu{njava’, ne kao svjestan postupak koji }e polu~iti odre|ene efekte, nego uslijed nekompetencije za adekvatnu reìju prizora sukoba masovnijih razmjera). Pad Italije poeti~ki i izvedbeno, ~ak i fabularno (kao {to je ranije re~eno, u uvodnom dijelu filma rije~ je o doslovnom nastavku) nastavlja se na Okupaciju u 26 slika, a i rezultati su sli~ni. Okupacija je bolji film ne stoga {to bi imala vi{u kvalitativnu razinu stilsko-ugo|ajnog sloja djela, ~iji bi onda i kompenzacijski potencijal bio ve}i, nego stoga {to je idejni sloj manje inferioran. Uostalom, Zafranovi} i Kova~ u Okupaciji su se bavili gra|ansko-intelektualnim miljeom i njegovom reakcijom na fa{izam, {to im je zasigurno bila blià tema od sudbine neukog partizanskog komandanta optere- }enog revolucionarnom ideologijom i smetenog erosom. Ve~ernja zvona (1986.) U tre}em ’povijesno-politi~kom’ poku{aju i svojoj ~etvrtoj zajedni~koj suradnji, Lordan Zafranovi} i Mirko Kova~, potpomognuti (vrsnom) fotografijom Andrije Piv~evi}a, ipak su upjeli polu~iti pun pogodak. Ve~ernja zvona, snimljena u produkciji Jadran filma i beogradskog Morava filma, nagra|ena Zlatnom arenom za reìju i nagradom publike Jelen, najbolji su dugometra`ni igrani Zafranovi}ev film, a vjerojatno i najbolje ostvarenje cjelokupna njegova opusa. Za razliku od Okupacije u 26 slika i Pada Italije, to je film koji se prostire kroz dugo vremensko razdoblje, od druge polovice dvadesetih do kraja ~etrdesetih godina, prate}i kroz dvije glavne fabularne linije klju~ne likove — na jednoj strani komunisti~kog revolucionara Tomislava K. (asocira na Kafku i njegova Josefa K. {to naravno nije slu~ajno, no ozna- ~ava i Mirka Kova~a {to se potvr|uje pri samom kraju filma, natpisom Tomislav Kova~ na lijesu u kojem leì mrtvi Tomislav), kojeg pouzdano glumi Rade [erbedìja, i njegovu suprugu Meyru (jako dobra Neda Arneri}), na drugoj Tomislavova znatno starijeg brata (odli~ni Petar Boòvi}) i njegovu suprugu Rose (izvrsna Ljiljana Blagojevi}). 69
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (2000), br. 24, str. 51 do 75 Radi} D.: Filmovi Lordana Zafranovi}a Kompozicija filma gra|ena je po principu kronolo{kih narativnih skokova, s jedne na drugu zaokruènu to~ku (od 1926. na 1938. i 1939. godinu, potom na 1940. i 1941., zatim 1945. i naposljetku 1948., a u~estalo se mijenja i mjesto radnje — od \akova preko Hercegovine do Münchena i Zagreba, onda opet slijedi Hercegovina, pa Zagreb, pa Njema~ka, ponovo Zagreb, iznova Hercegovina te naposljetku Zagreb, Beograd i kraj u Hercegovini; za razliku od mediteranskog ambijenta velike ve}ine dotada{njih Zafranovi}evih filmova, izrazito dakle dominira kontinentalna ambijentacija {to me|utim, suprotno kasnijoj ~e{koj Lacrimosi, nije rezultiralo nikakvim negativnim posljedicama, {tovi{e filmski je ugo|aj vjerojatno bolji nego i u jednom ranijem Zafranovi}evu ostvarenju), i takvom fragmentarno-elipti~nom naracijom, uklju~uju}i i karakterizaciju, Zafranovi} za~udo vrlo dobro barata, ~emu vjerojatno znatan razlog leì i u, pretpostavljam, najboljem dotada{njem Kova~evu scenariju za neki Zafranovi}ev film. Razlog pak toga zasigurno je u ~injenici da je Kova~ prvi put adaptirao vlastiti roman — radi se o Vratima od utrobe, ovjen~anima 1979. NIN-ovom nagradom — prema tome imao je narativno i karakterno-psiholo{ki elaboriran predloàk kojeg je trebalo, u suradnji sa Zafranovi}em, pa`ljivo prenijeti u scenaristi~ki oblik. Preno{enje je uspjelo, tako da je Zafranovi} najvjerojatnije dobio do tad naj~vr{}i scenaristi~ki kostur, koji mu je omogu}io prevladavanje njegova velikog pomanjkanja narativno-dramatur{ko-karakterizacijskog dara i sklapanje vrijedne pripovjedno-karakterizacijske cjeline. Uz to demonstrirao je i za njega netipi~nu redateljsku smirenost koja uklju~uje i izbjegavanje ’jakih’, groteskno ili na drugi na~in za~udno obilje- ènih prizora (do tad njegov za{titni znak kojem ovdje relativno rijetko pribjegava), {to je bilo sasvim u skladu s filmskim ugo|ajem nerijetko ispunjenim pozitivnim emocijama, ugo|ajem posve netipi~nim za Zafranovi}a, i povremenom melankoli~nom intonacijom koja je mogla podsjetiti na njegove najranije radove u Kinoklubu Split. Zafranovi} u Ve~ernjim zvonima dobro kontrolira narativnu cjelinu pa iako su neki odnosi mogli biti razra|eniji (npr. onaj Tomislava i Meyre) fragmentarna je naracija uspjelo provedena. Fragmentarne natruhe dobro sugeriraju likove, stanja i odnose, svi potrebni motivi fino se provla~e kroz film i imaju svoj raison d’être, a posebno je uspjelo povezivanje dviju glavnih fabularnih linija, ~iji su nosioci Tomislav i njegov brat, kroz intrigantnu vezu Tomislava i Rose koja se za~ela dok je on jo{ bio dje~ak i do{ao ju prositi u bratovo ime. Usto je i najuè reìjska izvedba — oblikovanje prizora, gdje je, kako je prilikom opisa ranijih njegovih filmova konstatirano, Zafranovi} i ina~e imao sjajnih trenutaka, na visokoj razini. Spomenuta Tomislavova pro{nja Rose jako je dobro rije{ena — sva se sastoji iz igre njihovih pogleda i osmijeha (Tomislava kao dje~aka vrlo dobro glumi Kristijan Ugrina), a na nju se uspjelo nastavlja vrsno reìran prizor hercegova~kog plesa Tomislava i njegova brata, zapravo poskakivanja uz narodnu glazbu, gdje se odli~no stapaju izmjena pogleda izme|u bra}e, glazba i zvukovi poskakivanja. Vrlo je dobra i eroti~na uvertira u prvi, minhen{ki seksualni odnos Tomislava i Meyre, kad u tami sobe njih dvoje govore jedno (da on mora oti}i), a rade drugo (svla~e se i spremaju za 70 Hrvatski filmski ljetopis 24/2000. seks), a dojmljiv je i suptilan prizor u kojem Tomislav i Matko u svom minhen{kom stanu, uz prigu{enu svjetlost, u zagasitoj melankoli~noj atmosferi slu{aju {panjolskog kamarada Juana, izbjeglog pred Francom, kako prebire gitaru i pjeva tu`nu {panjolsku pjesmu. U kontekst filma dobro su se uklopile i neke ’ja~e’, tradicionalno zafranovi}evske situacije, poput sekvence vjen~anja Tomislava i Meyre s ekspresivnom pojavom ’vojskovo|e’ Kvaternika koji }e mladencima pompozno poru~iti »plodite se i mnoìte«. Odmah se nadovezuje trejdmarkovski Zafranovi}ev ekscentri~ni progroteskni iskorak, kad se neki pijani patuljak na vojskovo|ine rije- ~i nadoveè entuzijasti~nim povicima »jebite se, jebite se« i po~ne zadizati Meyrinu vjen~anu haljinu, razotkrivaju}i joj poèljna bedra. Tomislav stoji pored Meyre, ali u zafranovi- }evskom stilu, suprotno svakoj psiholo{koj logici, uop}e ne reagira (kao ni nitko drugi me|u prisutnima), ~ime prizor dobiva dodatnu za~udnu kakvo}u, ali zapravo i sugerira da Meyra Tomislavu nije toliko va`na, {to }e se kasnije u filmu na stanovit na~in i potvrditi. Pamtljiva je i sekvenca sa silovitim, grubim seksualnim sno{ajem Tomislava, koji je u to vrijeme ilegalno boravio u Zagrebu, i Meyre (»to me boli« uspije izre}i dok ju Tomislav stoje~ki penetrira) u kabini savskog kupali{ta, iza kojeg slijedi Meyrin ulazak u Savu i traumati~an susret s le{evima koji su rijekom doplutali iz, pre{utno se podrazumjeva, Jasenovca. Nositelji pozitivnih emocija u filmu najtopliji su likovi koje je Zafranovi} ikad kreirao — Tomislavov brat i Rose, ali svoj ne{to druga~iji obol daje i lik Meyre. Brat je miran i povu- ~en ~ovjek koji izbjegava svaki sukob, ~ak pretjerano pasivan, ~ovjek koji se vjen~ao ènom koja mu je ìvotna ljubav, a uslijed svoje niskoerotske prirode o~ito nikad nije bio ozbiljnije zainteresiran ni za jednu drugu, napose ne na seksualan na~in. Kao takav potpuna je suprotnost energi~nom, vitalnom i erotofilnom Tomislavu koji sanja kako }e revolucijom promijeniti svijet. Odnos me|u bra}om uslo`njuje se dje~a~kom Tomislavovom zaljubljeno{}u u bratovu nevjestu, koju Tomislav ve} kao dje~ak fascinira, a me|usobna naklonost seksualno }e se realizirati petnaestak godina poslije kad }e Tomislav, u bratovu odsustvu, njegovati bolesnu Rose, a brisanje njezina znoja prouzrokovanog vru}icom prerast }e u vo|enje ljubavi, ~iji }e plod biti dijete za koje neplodni Tomislavov brat u svojoj naivnosti i dobro}udnosti nikad ne}e shvatiti da nije njegovo. Ovaj je neobi~an ljubavni trokut izuzetno dirljiv, a emocionalno{}u mu se pridruùje i ljubavni odnos Tomislava i Meyre (zanimljivo je da }e dvije godine poslije u Haloi — prazniku kurvi lik Nede Arneri} imati isto ime glume}i Zagrep~anku udanu za Nijemca, a Meyra iz Ve~ernjih zvona najve}im }e dijelom rata, dok je Tomislav u zatvoru i kasnije na prisilnom radu u Njema~koj, tako|er biti u vezi s Nijemcem), znatno eroti~nije i neusporedivo seksualnije orijentiran. Odnos Tomislava i Meyre od prvog je trenutka ~isti erotski odnos, li{en intelektualne srodnosti njegovih dionika; uostalom, Tomislav opisuje Meyru svom partijskom sudrugu Matku (pouzdani Mustafa Nadarevi}) kao osobu koja je »politi~ki malo ograni~ena, ali ima dobre grudi« (ad lib). [tovi{e, Meyra je ne samo »politi~ki ograni- ~ena« — {to zna~i da je ’tipi~no ènsko’ koje za politiku ni najmanje ne mari, ali zato uìva u modi i provodima — nego
Page 2 and 3:
CODEN HFLJFV Sadràj ISSN 1330-7665
Page 4 and 5:
FABIJAN [OVAGOVI] (1932.-2001.) Ivo
Page 6 and 7:
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6
Page 8 and 9:
Page 10 and 11:
Page 12 and 13:
Page 14 and 15:
Page 16 and 17:
Page 18 and 19:
Page 20 and 21: Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6
Page 28 and 29: POLEMIKE/ISPRAVCI Jo{ko Maru{i} Dvo
Page 30 and 31: Uz tekst Nikice Gili}a: Periodizaci
Page 32 and 33: KINEMATOGRAFIJE SVIJETA Dragan Rube
Page 36 and 37: FESTIVALI / PRIREDBE Diana Nenadi}
Page 44 and 45: FESTIVALI / PRIREDBE Janko Hajdl 4.
Page 48 and 49: FESTIVALI / PRIREDBE Tomislav Jagec
Page 52 and 53: U @ARI[TU Damir Radi} Filmovi Lorda
Page 98 and 99: STUDIJE I RASPRAVE UDK: 82-7:791.43
Page 116 and 117: STUDIJE I RASPRAVE UDK: 791.43:681.
Page 120 and 121:
Page 122 and 123:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Igor Tomljan
Page 124 and 125:
Page 126 and 127:
Page 128 and 129:
Page 130 and 131:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Hrvoje Turko
Page 132 and 133:
Page 134 and 135:
Page 136 and 137:
Page 138 and 139:
Page 140 and 141:
Page 142 and 143:
Page 144 and 145:
FILMSKA GLAZBA UDK: 78.071:791.43(4
Page 146 and 147:
Page 148 and 149:
Page 150 and 151:
Page 152 and 153:
Page 154 and 155:
Page 156 and 157:
Page 158 and 159:
Page 160 and 161:
Page 162 and 163:
Page 164 and 165:
SUVREMENA TEORIJA U PRIJEVODU Noël
Page 166 and 167:
Page 168 and 169:
Page 170 and 171:
Page 172 and 173:
Abstracts UDC: 791.44.071.02(497.5)
Page 174 and 175:
eration, which produced a strong se
Page 176 and 177:
sitivity in the usage of mute dialo
Page 178 and 179:
O suradnicima Midhat Ajanovi} (Sara
show all

24/2000 - HFS

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?