Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
FESTIVALI / PRIREDBE<br />
Janko Hajdl<br />
4. Revija filmova Europske Unije<br />
Zagreb, 9.-15. XI. <strong>2000</strong>.<br />
Nakon ^eha u zagreba~ku je Kinoteku stiglo 13 ~lanova Europske<br />
unije, u doma}oj organizaciji Motovun Film Festivala<br />
i Zagreb filma. Repertoar je bio kvalitetan i raznolik, te je<br />
pru`io zgodan podsjetnik na neke od odlika sedme umjetnosti<br />
kao {to su — prirodnost, nekli{ejiziranost, svje`ina i brojnost<br />
izra`ajnih mogu}nosti, {to pod utjecajem tako sna`ne<br />
nazo~nosti Hollywooda u kinima, na televiziji, videu i DVDu,<br />
pomalo zaboravljaju i oni koji se trude i vole pratiti neholivudsku<br />
proizvodnju.<br />
Prikazana je, dakle skupina od 13 razli~itih samostalnih filmova<br />
iz razli~itih zemalja koje su radili razli~iti autori, izabrani<br />
po tko zna kakvom klju~u. I s tim na umu, jedna se tematska<br />
crta gotovo nametnula: prikaz odrastanja i sazrijevanja<br />
sredi{nja je preokupacija ~ak pet filmova (Lovac na {takore,<br />
Tvrdo kuhano jaje, Princ iz snova, Rosie, Sjeverno predgra|e).<br />
Uz takav sredi{nji dojam, temi je mogu}e dodati jo{<br />
nekoliko ostvarenja — bilo da je rije~ o preobrazbama starca<br />
u Djedu, bra~nog para tridesetine{togodi{njaka u Harry,<br />
Va{ dobronamjerni prijatelj ili odraslog samca koji odlu~i<br />
pokrenuti vlastiti biznis u Prijatelju na iznajmljivanje.<br />
Kakvo}om je odsko~io talijanski predstavnik Tvrdo kuhano<br />
jaje (Ovosodo, 1997.) tre}i dugometra`ni igrani film tada<br />
tridesettrogodi{njeg Paola Virzija, nagra|en Davidom za<br />
zvuk i sporednu `ensku ulogu (Nicoletta Braschi) na Venecijanskom<br />
festivalu, te nagradom Enzo Serafin za filmsku fotografiju<br />
(Italo Petriccione), posebnom velikom nagradom<br />
`irija, Malim zlatnim lavom, te Pasinettijem za glavnu mu{-<br />
ku ulogu (Edoardo Gabriellini).<br />
[to se ti~e sadr`aja (scenarij Francesca Brunija, Furia Scarpellija<br />
i Paola Virzija) mo`e se re}i da film ne donosi ni{ta<br />
nova ni originalno. Rije~ je o poprili~no ustaljenoj pri~i o sazrijevanju,<br />
smje{tenoj prete`no na po~etak devedesetih godina,<br />
u siroma{ni predio Livorna zvan Ovosodo (Tvrdo kuhano<br />
jaje) s junakom Pierom Mansinijem, pametnim i senzibilnim<br />
de~kom koji odrasta u malom stanu uz mentalno zaostalog<br />
starijeg brata, o~evu novu (nevjen~anu) suprugu (majka<br />
je preminula) i malu sestru, dok je tata u zatvoru. Piero<br />
ima prvu osnovno{kolsku ljubav, pi{e odli~ne sastave, u~iteljica<br />
ga voli, dospije u presti`nu srednju {kolu, upozna neobi~nog<br />
najboljeg prijatelja koji mu otvori nove `ivotne vidike,<br />
zaljubi se u otmjenu djevojku koja se njime poigrava, razo~ara<br />
se u prijatelju, razo~ara se u djevojci, napusti {kolu,<br />
zaposli se u tvornici, o`eni se spomenutom prvom osnovno{kolskom<br />
ljubavi, dobije dijete.<br />
Hrvatski filmski ljetopis <strong>24</strong>/<strong>2000</strong>.<br />
Tvrdo kuhano jaje, me|utim, apsolutno osvaja dinami~nom<br />
i inteligentnom prezentacijom, rafalnim dijalozima, briljantnom<br />
glumom, nepogre{ivim redateljskim odvajanjem bitnog<br />
od nebitnog i zanimljivog od nezanimljivog, uz ukusno<br />
natapanje osje}ajima, i pregr{t »karakteristi~no talijanskih«<br />
izljeva strasti. Odmaknutost od kli{eja nije izra`ena ni u motivima,<br />
ni u razvoju pojedinih doga|aja, ni u oblikovanju<br />
cjeline, nego u odli~noj, jasnoj i uvjerljivoj karakterizaciji.<br />
Virzijevo djelo ujedinjuje najbolje filmske osobine — zabavno<br />
je i lako gledljivo, pritom prvorazredno zanatski izvedeno<br />
i pametno, {to zna~i da zadovoljava potrebe {iroke publike<br />
za zabavno{}u i proto~no{}u kao i potrebe kriti~ara za kakvo}om.<br />
Napravljen je po najjednostavnijem, ali i najte`em<br />
receptu za dobar film: opisati zanimljive likove u zanimljivim<br />
situacijama na zanimljiv na~in.<br />
Tipi~no britanskim u izvedbi i tematici mo`e se proglasiti<br />
Lovac na {takore (Ratcatcher, 1999.), prvijenac Lynne Ramsay<br />
nagra|en nagradom Douglas Hickox za re`iju, Srebrnim<br />
Hugom za re`iju na Me|unarodnom filmskom festivalu u<br />
Chicagu, nagradom najboljem redatelju debitantu na Me|unarodnom<br />
filmskom festivalu u Edinburghu, trofejom Sutherland<br />
za re`iju na Londonskom filmskom festivalu, te nagradom<br />
Georges Delerue za glazbu (Rachel Portman) na<br />
Flandrijskom me|unarodnom filmskom festivalu.<br />
Tema je opis lo{ih dru{tvenih prilika, po izvedbi surovi realizam<br />
nagla{eniji no {to je u ovoj kategoriji uobi~ajeno. Junak<br />
je osnovno{kolac James (William Eadie), ~lan siroma{ne<br />
petero~lane radni~ke obitelji u bijednoj ~etvrti Glasgowa<br />
gdje {trajkaju smetlari (sredina 70-ih godina), pa su ulice krcate<br />
sme}em. Na nikakav `ivot naviknutim stanovnicima to<br />
ne predstavlja osobit problem, djeca se rado igraju u sme}u<br />
u kojemu tu i tamo vide `ivoga ili prona|u mrtvoga {takora.<br />
Sve je ru`no, prljavo i odvratno, ljudi su primitivni i priglupi,<br />
~ak ni za one ne{to inteligentnije i senzibilnije (poput Jamesa)<br />
nema neke nade za boljitak. Naizgled ni{ta novo, i<br />
kad se dva put promisli opet ni{ta novo. Stara dobra tradicija<br />
britanskog socijalnog realizma. No, napravljena vrhunski,<br />
s velikim darom zapa`anja, i prikazivanja zapa`enog, te prvorazrednom<br />
glumom kao najve}om kvalitetom. Tko voli,<br />
u`iva.<br />
Patrice Toye (tada 31 g.) potpisuje re`iju i scenarij belgijske<br />
drame Rosie (1998.) ~iji je sredi{nji lik trinaestgodi{njakinja<br />
iz naslova. Ona `ivi s mladom majkom Irene u stan~i}u u depresivnom<br />
predgra|u Antwerpena. Protiv nesretnog djetinj-<br />
43