You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (<strong>2000</strong>), br. <strong>24</strong>, str. 76 do 93 Filmski repertoar<br />
^ovjek bez tijela peti je Verhoevenov<br />
»holivudski« projekt, a kako su svi<br />
prethodni donijeli pristojnu zaradu na<br />
blagajnama, od Hollow mana o~ekivalo<br />
se isto. O tome koliko je film dobar<br />
mo`da bi najmjerodavnije mogli suditi<br />
Verhoevenovi obo`avatelji koji }e vjerojatno<br />
re}i da je on i dalje dosljedan<br />
svojem na~inu re`iranja, odabiru teme,<br />
kao i glumaca. Prije svega, {teta {to se<br />
producenti nisu potrudili napraviti<br />
atraktivniji for{pan, jer je ovaj koji se<br />
prikazivao u na{im kinima, uistinu katastrofalan.<br />
Iz njega potencijalni gledatelj<br />
mo`e krivo naslutiti da je rije~ o B-<br />
filmu banalnog si`ea i istro{ene tematike.<br />
Istina je me|utim suprotna — iako<br />
Verhoeven ne pola`e mnogo na pri~u<br />
({to ne zna~i da je scenarij pisala samo<br />
jedna osoba), specijalni su efekti uistinu<br />
vrhunski, te je ve} na po~etku jasno<br />
da je rije~ o skupoj produkciji. Drugi je<br />
segment isti onaj kao i u Svemirskim<br />
vojnicima — dobro osmi{ljen, pedantno<br />
re`iran i solidno odglumljen film.<br />
Iako Verhoeven po pitanju akcijskih<br />
scena nije gnjavator poput nekih drugih<br />
holivudskih filma{a, ima dara za<br />
stvaranje napetosti, pa je i glumce (ipak<br />
ne osobito kvalitetne) nekako uspio razigrati.<br />
Taj je film, u cjelini gledano, inteligentna<br />
mje{avina SF-a, trilera i horora,<br />
pa su i akcijski prizori samim<br />
time dinami~niji i dora|eniji. Naprosto,<br />
rije~ je o tome da ih druk~ije vrednujemo<br />
u slu~aju »obi~nog« trilera, te<br />
onog koji u pozadini sadr`i horrorski<br />
dodatak.<br />
Verhoeven se u detaljniju psiholo{ku<br />
razradu svojih likova ina~e nikad nije<br />
upu{tao, pa je nema razloga tra`iti i u<br />
ovom filmu. Sve je kristalno jasno —<br />
tko, kako i koga... A sve ono izme|u<br />
upotpunjeno je specijalnim efektima i<br />
vrlo jednostavnom pri~om. Ona, me-<br />
|utim, nije tipi~no holivudska, a nije ni<br />
nova. Pri~a o nevidljivom ~ovjeku bezbroj<br />
je puta kori{tena kao motiv ili si`e<br />
u mnogim filmovima, od kojih ve}ina i<br />
nisu bili horori. No redatelja ovdje zanimaju<br />
ne{to {ire posljedice ovog neuobi~ajenog<br />
stanja. On postavlja pitanje<br />
kako bi se ~ovjek pona{ao u toj situaciji:<br />
da li bi je poku{ao iskoristiti ili bi<br />
po`elio povratak na staro. Sebastian<br />
nakon svega shva}a golem potencijal<br />
bivanja nevidljivim, a tipi~an Verhoevenov<br />
dodatak se dakako sastoji u seksualnoj<br />
interpretaciji. Naime, prva<br />
78<br />
stvar koju nevidljivi Sebastian ~ini nakon<br />
{to se neopa`en iskrade iz laboratorija,<br />
jest to da se uvu~e u krevet djevojci<br />
iz susjedne zgrade koju je prije<br />
toga promatrao, ali joj onako »tjelesan«<br />
nije mogao pri}i. Osim toga, on<br />
svoju nevidljivost odli~no koristi i za<br />
prikradanje suradnicama s kojima radi<br />
u laboratoriju, pa ~ak i svojoj biv{oj<br />
djevojci. Ni{ta novo, re}i }emo — Verhoevenove<br />
seksualne opsesije u potpunosti<br />
pro`imaju sve njegove filmove, a<br />
onima iz nizozemske faze malo nedostaje<br />
da ih klasificiramo kao porni}. U<br />
tom je smislu razumljivo {to redatelj<br />
spaja seks i nasilje (prema onoj ve} otrcanoj<br />
formuli sex&violence), te u freneti~noj<br />
zavr{nici pomahnitali Sebastian<br />
pobije gotovo ~itavu gluma~ku postavu.<br />
Ono {to gledatelj mo`e zapaziti<br />
kao suptilnu, a mo`da i nehoti~nu ironiju<br />
~ini ovaj film barem malo zanimljivijim.<br />
Naime, cijeli projekt pronalaska<br />
seruma financira ameri~ka vojska iz<br />
dobro znanih pobuda — zamislite<br />
samo kako bi to bilo imati nevidljivu<br />
vojsku... No Sebastian nakon transformacije<br />
nigdje izri~ito ne spominje svoje<br />
planove ili mo} koje bi mogao iskoristiti<br />
— on se nevidljivo{}u koristi u<br />
naizgled mnogo bezbolnije svrhe; namjera<br />
mu je neopazice se uvu}i u `ensku<br />
postelju!<br />
Hrvatski filmski ljetopis <strong>24</strong>/<strong>2000</strong>.<br />
Verhoeven dakle balansira izme|u tri<br />
`anra koja su pro`eta seksualnim aluzijama,<br />
a u podlozi imaju arhetipski motiv<br />
koji je bio zanimljiv i davno prije<br />
nego {to je postojala filmska umjetnost.<br />
Nevidljivost, naime, spada u arhetipske<br />
fantazme gotovo svih ljudi, a uva`avaju}i<br />
tu ~injenicu redatelj je na sve ~etiri<br />
karte igrao otvoreno i sigurno, ni{ta ne<br />
riskiraju}i. Kratko re~eno, svega ima<br />
dovoljno — i akcije i seksualnosti, i<br />
specijalnih efekata, i horora i trilera.<br />
No ipak ne{to nedostaje. Konzervativniji<br />
bi gledatelj o~igledno u ovom filmu<br />
uzalud tra`io neku poruku ili nametnutu<br />
moralku. No Verhoeven ne moralizira<br />
niti mu je namjera ponuditi nekakav<br />
eti~ki svjetonazor — nije to ~inio u<br />
prethodnim filmovima, pa vjerojatno<br />
ne}e ni u idu}ima. Cilj mu je ispri~ati<br />
krajnje jednostavnu pri~u koja }e gledatelje<br />
zadovoljiti kvalitetnim specijalnim<br />
efektima, razdrmati ga uz hororske<br />
elemente, a uza sve to, uvijek }e se<br />
pojaviti i neka zgodna plavu{a. On je<br />
redatelj koji, poput jo{ jednog europskog<br />
»gastarbajtera« Rolanda Emmericha,<br />
u Hollywoodu radi komercijalne<br />
filmove, ali ipak s mnogo vi{e europskog<br />
{tiha. Netko zahtjevniji bi i ovom<br />
filmu mogao {to{ta prigovoriti, ali nu`no<br />
i priznati da je rije~ o autoru koji solidno<br />
poznaje svoj zanat. Pa tko voli,<br />
neka gleda — barem }e se za ta dva<br />
sata u mraku dvorane i sâm osje}ati nevidljivim.<br />
Ton~i Valenti}<br />
DAN ZVIJERI / EL DIA<br />
DE LA BESTIA<br />
[panjolska, 1995. — pr. Sogetel S. A., Iberoamericana<br />
Films, Claudio Gaeta, Andres Vicente Gomez,<br />
Antonio Saura. — sc. Jorge Guerricaechevarria,<br />
Alex de la Iglesia, r. Alex de la Iglesia, d. f. Flavio<br />
Martinez Labiano, mt. Teresa Font. — gl. Battista<br />
Lena, sgf. Jose Luis Arrizabalaga, Biaffra, kgf. Estibaliz<br />
Markiegi. — ul. Alex Angulo, Armando De<br />
Razza, Santiago Segura, Terele Pavez, Nathalie Sesena,<br />
Jaime Blanch, Maria Grazia Cucinotta, Gianni<br />
Ippoliti. — 103 minute. — distr. Discovery.<br />
Upravo je Alex de la Iglesia, redatelj<br />
filma Dan zvijeri, uspjeh kojeg je omogu}io<br />
[panjolcu da u Americi re`ira<br />
puno poznatije ostvarenje Perdita Durango,<br />
dobar primjer razlike izme|u<br />
dominiraju}ih filozofija stvaranja filmova<br />
u Hollywoodu i u ostatku filmskog<br />
svijeta. Naime, i Dan zvijeri i Perdita<br />
Durango filmovi su anarhoidne,<br />
nasilne, ali komi~ne tematike i ekstravagantnog<br />
stila, ali je prvi razlo`an i<br />
pametan, a drugi besmislen i glup. Kao<br />
da je de la Iglesia na putu preko Atlantika<br />
izgubio bar tre}inu mozga.<br />
Dan zvijeri, film o potrazi za Sotonom,<br />
koji bi se trebao roditi na Badnju ve~er<br />
u Madridu, ima sasvim pristojan broj<br />
mana, tipi~nih za redatelja manjkavog<br />
znanja (ili manjkave kreativnosti). Radnja<br />
ponekad gubi ritam i postaje zamorna,<br />
re`ija pojedinih scena je djelomice<br />
nesklapna, a simbolika radnje pomalo<br />
nategnuta. Ipak, vrline prevladavaju.<br />
Si`e filma ima prili~an broj likova,<br />
motiva, narativnih rukavaca i fabularnih<br />
obrata, ali ostaje do kraja dobro<br />
organiziran, razumljiv i uglavnom vrlo<br />
zanimljiv i napet. Tipi~no za ekstremni<br />
film 90-ih, sastoji se od mnogobrojnih<br />
otka~enih scena koje povi{enim retori~kim<br />
stilom do~aravaju komiku, gro-
Change language