24/2000 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (2000), br. 24, str. 3 do 15 [krabalo, I.: Fabijan [ovagovi} i film
si na ekran sebe samog kao osebujnu i iznimnu li~nost, a tek
zatim pod svojom ko`om otkriva i lik kako ga on shva}a da
je napisan. Fabijan [ovagovi} u hrvatskom filmu predstavlja
onakvu karakteristi~nu gluma~ku osobnost, kao {to su bili
Spencer Tracy, Henry Fonda ili Anthony Quinn za ameri~ki,
Max von Sydow za {vedski, Gerd Froebe za njema~ki, odnosno
Jean Gabin i Michel Simon za francuski film. Uvijek prepoznatljiv,
neponovljiv, nenadomjestiv.
Jedan se holivudski glumac u statusu zvijezde po`alio da nikada
nije dovoljno ostario da bi postao karakterni glumac.
[ovagovi} je, naprotiv, od prvih uloga pokazivao da je karakterni
glumac, stariji i zreliji od svojih stvarnih godina.
Zato prikaz njegova gluma~kog opusa na filmu valja po~eti
filmom Breza (1967.) redatelja Ante Babaje u kojem se filmografi
nalaze pred dilemom da li da njegovu ulogu Jo`e
Svetog uvrste u glavne ili epizodne uloge. Taj je film vrhunsko
ostvarenje hrvatskoga filma upravo u vrijeme »autorske
kinematografije« u drugoj polovici {ezdesetih godina, kad su
ostvarenja Babaje, Berkovi}a, Papi}a i Golika definitivno potvrdila
da se hrvatski film mo`e i mora svrstati u moderne
trendove europske filmske umjetnosti.
[ovagovi} je ostvarivao svoje briljantne uloge u filmovima
raznih redatelja, u razli~itim umjetni~kim trendovima, tako
da je on jedna od konstanti hrvatske filmske umjetnosti. Iz
sedamdesetih godina izbor za malu, reduciranu retrospektivu
pada na njegovu ulogu u filmu Novinar (1979.) Fadila
Had`i}a, taj slojevit i dojmljiv lik de{peratera u jednom razdoblju
kad se dru{tveni anga`man filma ogledao u feljtonskom
i povr{inskom bavljenju temama tog vremena.
Nijedan, ma kako sumarni pregled [ovagovi}eva doprinosa
hrvatskom filmu ne mo`e zaobi}i film Sokol ga nije volio
(1988.) ne samo stoga {to je uloga [ime Begovi}a jedna od
njegovih najmarkantnijih, nego i zato {to je preko nje i scenarijem
za taj film [ovagovi} najvi{e od{krinuo okno kroz
koje se mo`e zaviriti u intimu njegovih inspiracija i motivacija,
koje u najve}oj mjeri odre|uju kvalitetu i mjeru njegove
umjetnosti. U tom desetlje}u va`na je i njegova uloga u
Ritmu zlo~ina (1981.) Zorana Tadi}a, film koji mnogi smatraju
po~etkom jednoga novog kreativnog zaokreta u hrvatskom
filmu (nakon sterilnosti prethodnih desetak godina).
Za uvr{tavanje \uke Begovi}a (1991.) u svaki izbor [ovagovi}eve
glume nitko imalo upu}en u njegov umjetni~ki lik
ne}e tra`iti ni obja{njenje, ni isprike.
Dakako da je ~ovjek tako bogata opusa u kazali{tu i u filmu
zaslu`io najvi{e nacionalne nagrade za umjetni~ko stvaranje.
[ovo ih je i dobio. Osim nagrada na filmskim festivalima, tri
puta je dobio Nazorovu nagradu, najpresti`nije priznanje dr-
Vukovar se vra}a ku}i (B. Schmidt, 1994.)
`ave za djela u sferi umjetnosti: 1970. za film, 1982. za kazali{te,
a 1993. onu najvi{u koja se zove »za `ivotno djelo«.
Ipak, sukladno svojim shva}anjima i praksi tijekom cijele karijere,
[ovo ni ne misli jo{ zaklju~iti svoje `ivotno djelo. Ne
propu{ta nijednu priliku da svoju osobnost posudi kakvom
filmskom ili televizijskom liku s kojim nalazi neku srodnost
u iskustvu ili shva}anju `ivota. U prolje}e 1994. snimio je
neveliku epizodu u televizijskoj seriji (i budu}em filmu)
Branka Schmidta Vukovar se vra}a ku}i. Igra vukovarskog
izbjeglicu Baju, koji u jednom vlaku postavljenom na sporednom
kolosijeku male `eljezni~ke postaje skupa sa svojim
sugra|anima vegetira do `u|enog povratka u razoren i obe-
{~a{}en rodni grad. Taj Baja smislio je originalan na~in kako
da odr`i zdravlje: nabavio je putem prijatelja bocu dunavske
vode (napunjene u Budimpe{ti) prividno kao suvenir {to }e
ga podsje}ati na `ivot iz kojeg je izgnan, ali kad mu je slabo
on pomalo gucne iz te boce, uvjeren da je voda zavi~ajne rijeke
(kako god ne~ista bila) ~udotvorni lijek za sve neda}e.
Taj je lik mo`da najbolja metafora za cjelokupni umjetni~ki
opus Fabijana [ovagovi}a: kao da je cijeloga `ivota svoje
spoznaje iz djetinjstva pretvorio u vodu zahva}enu iz zavi~ajne
Kara{ice, pa ju je pijuckao gutljaj po gutljaj da utoli svoju
`e| za spoznajom o svijetu i `ivotu, do koje je on jo{ kao
mladi} odabrao tegobni, ali plodonosni put glumca. Jednog
od najve}ih u hrvatskom glumi{tu i, posebno, u hrvatskom
filmu.
(srpanj 1994.)
Hrvatski filmski ljetopis 24/2000.
15