You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (<strong>2000</strong>), br. <strong>24</strong>, str. 30 do 34 Rube{a D.: Strpljenjem do remek-djela<br />
32<br />
o`iljak na vratu. Nikad nisam smogao hrabrosti da ju pitam<br />
kako je nastao taj o`iljak jer nije voljela puno pri~ati i stalno<br />
se povla~ila u svoj melankoli~ni i kontemplativni svijet.<br />
Odakle izvire njezina endemi~na sjeta Je li to bilo zato jer je<br />
~itav `ivot morala njegovati mog te{ko bolesnog oca Nakon<br />
{to je umrla, po~eo sam rekonstruirati svoju viziju svijeta,<br />
iako sam bio problemati~ni klinac koji se vje~no uvaljivao u<br />
nekakve neda}e«. Dakle, na~in na koji autor promatra svoju<br />
majku bitno se ne razlikuje od na~ina na koji portretira svoje<br />
likove. On ih neprekidno promatra s odre|ene distance,<br />
pridodav{i im sna`nu dozu melankolije. A takva suzdr`anost<br />
mu poma`e da uhvati najminucioznije detalje u njihovim gestama.<br />
Taj je pristup nadasve evidentan u poetici njegova rafiniranog<br />
filma [angajski cvjetovi, ambijentiranom u jednom bordelu.<br />
U njemu ponovno evocira slavnu tajvansku pro{lost<br />
(rije~ je o jedinom Houovom studijskom filmu). Na~in na<br />
koji autorova kamera miluje predmete iz njegovih odaja,<br />
prate}i rafinirane geste, rituale, obi~aje i elegantne manire<br />
njegovih klijenata, budi u nama uspomene na najljep{e epizode<br />
iz romana Henryja Jamesa. Pri tome Kent Jones u svom<br />
osvrtu na Houov film ide tako daleko da nam poku{ava dokazati<br />
kako su [angajski cvjetovi koncipirani u skladu sa zakonima<br />
starokineske liu-pai estetike: ono {to je vidljivo unutar<br />
okvira rastvara se u gledateljevu umu poput cvijeta koji<br />
Yi-yi (Edward Yang)<br />
Hrvatski filmski ljetopis <strong>24</strong>/<strong>2000</strong>.<br />
se {iri izvan dosega njegovih parametara. Njegova tekstura,<br />
njegovo forsiranje emotivnih krajnosti i njegova strogo<br />
odre|ena hijerarhija (mu{karci se neprekidno kre}u u stra-<br />
`njem dijelu prostorije, dok su kurtizane smje{tene u njezinu<br />
sredi{njem dijelu) tako su kristalno jasni i precizni da se<br />
~itav njihov univerzum, kao onaj Proustov ili Jamesov, doimlje<br />
»poput neke pala~e otrgnute od vlastitih temelja koja<br />
prolazi gradom, nalik na alegorijska kola u rasko{noj povorci«,<br />
kako to slikovito opisuje Jones.<br />
Edward Yang<br />
Za razliku od Houa ~iji je melankoli~ni filmski opus mahom<br />
vezan uz pro{lost, ne ra~unaju}i na seriju hipnotiziraju}e repetitivnih<br />
pokreta koji karakteriziraju njegov prekrasan film<br />
Goodbye South, Goodbye (Zbogom jug, zbogom — rije~ je o<br />
jednom od rijetkih autorovih izleta u tajvansku kaoti~nu svakodnevicu),<br />
za~etnik tajvanskog novog vala Edward Yang<br />
mahom portretira tajvanski gornji srednji stale`; taj dominira<br />
u ve}ini njegovih filmova s urbanim temama (Pri~a iz Taipeija,<br />
Konfucijska zbrka). U njima se zrcale no}ne more jedne<br />
ekonomski napredne zemlje i pulsiraju}i ritmovi njezine<br />
metropole (u jednom prizoru svog najnovijeg filma Yi Yi inteligentno<br />
koristi svjetla semafora kao metronom). Izuzetak<br />
je Yangov vizualno elegantni, spori i elipti~no strukturirani<br />
Sun~ani ljetni dan ambijentiran u {ezdesete godine u kojem