24/2000 - HFS

More documents

Recommendations

Info

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (2000), br. 24, str. 51 do 75 Radi} D.: Filmovi Lordana Zafranovi}a }evski, nimalo ne obja{njavaju. Koliko se dade zaklju~iti iz onog {to je predo~eno in media res — a to je kod Zafranovi}a uvijek vrlo malo — upravo }e toliko gledatelj biti upu- }en u zbivanja. Njemu je jasno da mladi}e treba baciti iz jedne u drugu situaciju, a uspostava temeljnih logi~kih veza izme|u dviju situacija, te onih unutar same situacije, za njega je uglavnom posve neva`na (ponavljam, nije ovdje rije~ se tu o funkcionalnoj modernisti~koj elipti~noj naraciji, nego naprosto o temeljnoj pripovjednoj nekompetentnosti koja modernisti~ku narativnu nesputanost koristi tek kao /jalov/ alibi za drasti~no sku~ene pripovjedne kapacitete). I pored toga {to nije jasno u kakvom su odnosu mladi}i s Reljom Ba- {i}em, napose u kakvom je odnosu Markovi} s njim (je li mu mla|i brat, prijatelj, ortak, {to li), te {to nije jasno za{to Markovi} inzistira na bijelom stolnjaku na Ba{i}evu stolu, niti za{to izbija tu~njava izme|u Ba{i}a i jednog od mladi}a (odgovor je vjerojatno u nekim dubljim metafizi~kim sferama), svejedno ta epizoda funkcionira bolje od drugih — vjerojatno zato {to Relja Ba{i}, i pogotovo njegova èna, za razliku od ve}ine ostalih likova u filmu mogu ostaviti simpati- ~an dojam, te zato {to je zanimljivo vidjeti kako }e Ba{i} uz Markovi}evu pomo} uspjeti srediti odlazak ljubavnici (pod izlikom da ide kupiti vino) i obaviti s njom brz seksualni sno- {aj; naposljetku, Ba{i} je stvarno dobar glumac i, za razliku od Antuna Nalisa u jednoj od prvih epizoda filma, dobio je dovoljan prostor da svoje umije}e uvjerljivo demonstrira. Film pri svom kraju ima i provokativan politi~ki detalj, kad lik Gorana Markovi}a sna`no ugrize za uho milicajca koji je do{ao napraviti red u gradskom autobusu {to su ga mladi}i prisvojili. Je li taj ~in preuzetno protuma~iti kao izraz protesta protiv snaga (socijalisti~kog) reda i poretka ne znam, iz jednostavnog razloga {to je tijekom cijelog filma bilo nemogu}e shvatiti kakav autor ima odnos prema svojim likovima. Gledaju}i iz cjeline njegova opusa, te{ko da moè biti pozitivan: Zafranovi} nerijetko zauzima cini~an i preziran stav prema likovima svojih filmova pa vjerojatno nije pretjerano zaklju~iti da dijelom ima i mizantropsku orijentaciju. Mladi- }i iz Nedjelje idu u red onih neprivla~nih kreatura njegovih filmova, ~ije ovakvo ili onakvo (jalovo) djelovanje promatra s hladne autorske distance, pa bi u tom kontekstu i protumilicijski ~in i cijela ta mladala~ka pobuna bili tek jo{ jedna emanacija egzistencijalnog koprcanja, posljedica slijepe sile besmislene egzistencije (‘poeti~na’ zavr{na sekvenca mo`da ipak nudi neku pozitivniju perspektivu, no na krajnju nesigurnost njezina tuma~enja ve} je ranije upozoreno). Kako je ta sila evidentno univerzalna, moglo bi to zna~iti da na nju nije imuno ni ’visokosmisleno’ socijalisti~ko dru{tvo i u tome bi bila politi~ka provokativnost Nedjelje. Bilo kako bilo, ona ne bi bila iznimna u vrijeme kad su u jugoslavenskoj, napose srpskoj kinematografiji, zabiljeèni vrlo izravni provokativni (i subverzivni) iskazi u pogledu pojedinca, dru{tva i politike. Kulturni dokumentarci i politi~ki iskorak kao polaganje temelja vlastite dru{tvene relevantnosti, 1972.-1975. Poraz masovnog pokreta i njegovih komunisti~kih promotora u Hrvatskoj prosinca 1971., omogu}io je brzu afirmaciju Hrvatski filmski ljetopis 24/2000. novih partijskih kadrova koji su ~vrsto slijedili Titovu liniju. U okrilju stare pravovjerne garde Centralnog komiteta, na ~ije je ~elo postavljena Milka Planinc, niknulo je ambiciozno sjeme podmlatka predvo|eno Stipom [uvarom i Ivicom Ra- ~anom. Me|u mladim nadama angaìrao se i Lordan Zafranovi}, kojem je ~ini se dojadio desetogodi{nji boravak na filmskim i op}ekulturnim hrvatskim i jugoslavenskim marginama. Zafranovi} je dodu{e do 1971. stekao status majstora amaterskog filma, njegovi su amaterski, a u manjoj mjeri i profesionalnni kratkometra`ni i srednjometra`ni filmovi nagra|ivani u inozemstvu, Poslijepodne /Pu{ka/ i Predgra|e /Ibisa/ ~ak u Oberhausenu, niz godina bez premca najuglednijem festivalu kratkog i srednjometra`nog filma, me|utim na jugoslavenskoj kinematografskoj sceni Zafranovi} je bio marginalac. Objektivni bi promatra~ rekao — ni{ta stra{no s obzirom na njegovu dob (1971. napunio je 27 godina, {to je u ono vrijeme bila slu`bena granica izme|u ’omladinca’ i ’odrasle’ osobe), no samom Zafranovi}u, jama~no uvjerenom u vlastiti umjetni~ki genij, vjerojatno nije bilo svejedno {to je propustio uklju~iti se u maticu jugoslavenskog filma u njegovim najplodnijim godinama, onima izme|u 1965. i 1971. Jo{ va`nije, nije se ~inilo da mu kratkometra`ni i srednjometra`ni igrani filmovi kojima se do tad bio posvetio nude veliku perspektivu. Nesumnjivo, bio je zapaèn autor, ali ne osobito prestiàn, jo{ manje omiljen. Na uglednom Festivalu jugoslavenskog dokumentarnog i kratkometra`nog filma u Beogradu, koji je bio i svojevrsna izlu~na smotra potencijalnih potentnih cjelove~ernjih autora (tu su znatnu afirmaciju ostvarili npr. Babaja, Makavejev i Puri{a \or|evi}), njegova su ostvarenja prilikom dodjelivanja nagrada ignorirana sve do 1971. kad je s jo{ petoricom reìsera podijelio prvu nagradu za reìju (za Ave Mariju i Valcer). Osim toga, unutar kratkometra`ne (i srednjometra`ne) proizvodnje cijenjeniji su bili dokumentarni i crtani filmovi od igranih, koje se ipak (uglavnom) smatralo tek vje`bom za ’pravi’, dugometra`ni igrani film, a gotovo cjelokupan Zafranovi}ev opus do 1972. sastojao se od igranih (igrano-eksperimentalnih) radova. I tako se u izmjenjenim, postmaspokovskim politi~kim okolnostima kojima se aktivno priklonio, osokoljen i spomenutim priznanjem koje mu je napokon uru~eno na beogradskom festivalu, odlu~io na dru{tveno presti`niju filmsku djelatnost kao {to je snimanje kulturnih i povijesno-politi~kih dokumentaraca. O promijenjenoj dru{tveno-kulturnoj Zafranovi}evoj poziciji dovoljno govori da je bio uklju~en u projekt ’od najve}eg dru{tvenog zna~aja’, ciklus filmova Umjetnost na tlu Jugoslavije, snimljen povodom znamenite istoimene izlo`be postavljene u Parizu. U produkciji zagreba~kog Adria filma, za koji je u ovom razdoblju snimio gotovo sve svoje uratke, i uz snimateljsku suradnju Tomislava Pintera, nastala je Antika (1972.; druga nagrada za reìju u Beogradu, ex equo s jo{ ~etvoricom reìsera, me|u kojima i @ivkom Nikoli}em te Goranom Paskaljevi}em), na àlost neprikazana na retrospektivi, pa se samo moè citirati mini opis iz ranije spomenute knjiìce Lordan Zafranovi}, reìser i scenarista: »Autor uz snimane anti~ke eksponate unosi vlastiti svijet i misli o propasti civilizacija na njihovom vrhuncu«. Moè se pretpostaviti, poznavaju}i prija{nje i budu}e Zafranovi}eve radove, da 57
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (2000), br. 24, str. 51 do 75 Radi} D.: Filmovi Lordana Zafranovi}a je rije~ o nestandardnom spoju ’objektivno’ dokumentarnog i subjektivno-asocijativnog filma. Poslije Antike uslijedio je i prvi povijesno-politi~ki film Zafranovi}eva opusa, kratkometra`ni dokumentarac ZA- VNOH (1973.), snimljen (kamerom Tomislava Pintera) u povodu tridesetogodi{njice te institucije, {to ponovno svjedo~i o njegovim naraslim dru{tvenim pozicijama. Zafranovi} za ono doba standardnoj temi osnivanja Zemaljskog antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Hrvatske pristupa dakako nestandardno i samouvjereno{}u ’rasnog umjetnika’ sklapa asocijativnu cjelinu dominantno sastavljenu od arhivskih fotografija (okvir filma ~ine ’pokretne slike’, dok je jezgra splet stati~nih fotografija, dakle prete`no je rije~ o tzv. fotofilmu) koje povezuje samo njemu razumljivom logikom. Iz ovog kaoti~nog niskosmislenog ostvarenja posebno se pamti svojevrsni lajtmotiv lica zgodne djevoj~ice koje se javlja u okviru filma, a onda se po neuhvatljivoj logici s vremena na vrijeme pojavi u jezgrenim dijelovima, vjerojatno nose}i neki simboli~an naboj, jasan vjerojatno samo Zafranovi- }u. Mo`da je to afirmacija nevinosti, mladosti, ljepote, ~isto- }e, vitalnosti kao ne~eg imanentnog/komplementarnog ’na- {oj borbi’, ali ~ini se da je ponajprije rije~ o tome da Zafranovi}u sama tema ZAVNOH-a zapravo i nije bila osobito poticajna pa je kroz lik zgodne djevoj~ice na{ao na~in da u film, pod firmom visokog artizma, ubaci erotski motiv (a zgodno lice djevoj~ice ranopubertetskog uzrasta svakako ima i erotske potencijale), kako bi mu osobno, kao neospornom erotofilu, ~itava stvar bila zanimljivija. Iste godine kad i ZAVNOH, Zafranovi} je iskoristio novoste~ene pozicije i ad hoc realizirao svoj drugi dugometra`ni film, Kroniku jednog zlo~ina. Kao {to je prije napomenuto, rije~ je o kompilaciji tri ranije snimljena i promovirana srednjometra`na ostvarenja, Valcera, Ave Marije i More, koja je nai{la na znatno uvaàvanje kriti~ara na Pulskom festivalu i naposljetku dobila i nagradu kritike. Bilo bi pretjerano i nekorektno zaklju~iti da Zafranovi} tu nagradu duguje svojim dobrim pozicijama u Centralnom komitetu SKH, napokon film je nagra|en i na uglednom festivalu u Chicagu, me|utim i pored ~injenice da je Kronika jednog zlo~ina svojom izrazitom osebujno{}u, bez obzira na ~isto kvalitativne dosege, morala odsko~iti u konkurenciji filmova kao {to su partizanski akci}i Sutjeska i Bomba{i, dru{tveno-kriti~ka drama Predstava Hamleta u Mrdu{i Donjoj ili dru{tveno-kriti~ka melodrama @ivjeti od ljubavi, ostaje neosporno da se recepcija Lordana Zafranovi}a promijenila ne samo zbog pove}ane senzibiliziranosti za njegove filmove i uvaàvanja ustrajnosti i dosljednosti njegove specifi~ne poetike, nego i zbog njegove nimalo bezna~ajne politi~ke pozicije, koja }e u predstoje}im godinama postajati sve utjecajnija. Ovo su razdoblje Zafranovi}eva filmovanja obiljeìla jo{ dva dokumentarno-eksperimentalna ostvarenja, Rad zida grad (1974.) i San /De natura sonoris/ (1975.). Ra|eni su tako|er u subjektivisti~koj asocijativnoj maniri, a glavno im je obilje`je potpuna proizvoljnost u povezivanju razli~itih motiva. Rad zida grad (dobitnik prve nagrade za reìju na Beogradskom festivalu, ex equo s jo{ {estoricom reìsera, me|u njima i Krstom [kanatom, Batom êngi}em i @ivkom Nikoli- 58 Hrvatski filmski ljetopis 24/2000. }em) zami{ljen je kao poetski prikaz Splita, {to u Zafranovi- }evoj izvedbi zna~i nesmisleno skakanje s brodogradili{nih prizora na scene iz ljevaonice, s ljudi koji sjede za stolovima buffeta na crkvu i ~asne sestre, i tako dalje. Na isti je na~in ra|en i San, koji barem u naslovu ima alibi za drasti~no pomaknutu asocijativnu logiku, no niti to ne pomaè da se iz tvorbenog nesmisla izdigne do sugestivnosti. Okvir filma ~ine dva psa koji lutaju splitskim lokacijama, a jezgru niz, na papiru ìvopisnih, likova (stari violinist, stara ridikulica koja se obla~i pred kamerom, prostitutka koja pri~a o svojoj svakida{njici i planovima, a koju Zafranovi} znakovito montira s ~asnim sestrama posu|enima iz prethodnog filma, od kojih jedna ima sasvim ljupko lice) situiranih u predjelu Dioklecijanove pala~e. Zafranovi}eva èlja da tradicionalno ’uglednoj’ gra|i i ànru (Split, Dioklecijanova pala~a, kulturni dokumentarac, tzv. narodnooslobodila~ka borba, povijesno-politi~ki dokumentarac) pristupi iz neuobi~ajene vizure na~elno je pozitivna, me|utim njegova izvedba takva pristupa doista je inferiorna. Izgubljen u pretencioznoj nezrelosti samo sebi jasnih asocijacija, ostvario je u ovom razdoblju niz nadriumjetni~kih djela, reprezentativnih primjeraka tzv. umjetni~arenja. Cjelove~ernji igranofilmski kinoopus, 1975.-1995. Nakon studentskog debija s Nedjeljom i kompilacijskog ostvarenja Kronika jednog zlo~ina, Zafranovi} je 1975. realizirao, u produkciji Jadran filma, prvi ’pravi’ dugometra`ni igrani film Muke po Mati. Bio je to uvod u kontinuirani dugometra`ni igrani opus, jedan od najosebujnijih i najkontroverznijih u hrvatskoj i jugoslavenskoj kinematografiji, znatnim dijelom oslonjen na iskustva i tradiciju Fellinija, Viscontija, Pasolinija, Bertoluccija, od jednih bespogovorno hvaljen, od drugih otpisivan kao bezvrijedan. Moè se podijeliti na dvije skupine filmova: egzistencijalno-metafizi~ko-erotske i povijesno-politi~ke. Prvu skupinu (Muke po Mati, Ujed an|ela, Haloa — praznik kurvi, Lacrimosa /Osveta je moja/, a uz odre|ene odmake mogu joj se pridruìti i ranije nastali Nedjelja i Kronika jednog zlo~ina) ~ine filmovi koji kombiniraju egzistencijalisti~ke, meditativne, metafizi~ko-eshatolo{ke elemente i poetiku mekanih porni}a, a drugu (Okupacija u 26 slika, Pad Italije, Ve~ernja zvona) ostvarenja {to tematiziraju razdoblje Drugoga svjetskog rata i koji od elemenata prethodne skupine ponajvi{e ba{tine erotske motive, no njima dominira ’prakti~na’ politi~ka problematika. Dakako, op}a Zafranovi}eva poetika estetiziranog seksa, nasilja i groteske proteè se na filmove obje skupine. Egzistencijalno-metafizi~ko-erotski filmovi Muke po Mati (1975.) Pri~a filma (koja obiljeàva po~etak scenarisiti~ke suradnje Zafranovi}a i Mirka Kova~a) prati poku{aj boksa~ke afirmacije splitskog brodogradili{nog radnika Mate (Boris Cavazza), ~ija obitelj — èna Mare (Boìdarka Frajt potpisana kao Boèna Frait Greguri}), mla|i brat Luka (@arko Radi}) i stara majka, ìvi na rodnom ognji{tu u oskudnom dalmatinskom zale|u. Radnja filma protje~e u supostavljanju i su-
Page 2 and 3:
CODEN HFLJFV Sadràj ISSN 1330-7665
Page 4 and 5:
FABIJAN [OVAGOVI] (1932.-2001.) Ivo
Page 6 and 7:
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6
Page 8 and 9: Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6
Page 28 and 29: POLEMIKE/ISPRAVCI Jo{ko Maru{i} Dvo
Page 30 and 31: Uz tekst Nikice Gili}a: Periodizaci
Page 32 and 33: KINEMATOGRAFIJE SVIJETA Dragan Rube
Page 36 and 37: FESTIVALI / PRIREDBE Diana Nenadi}
Page 44 and 45: FESTIVALI / PRIREDBE Janko Hajdl 4.
Page 48 and 49: FESTIVALI / PRIREDBE Tomislav Jagec
Page 52 and 53: U @ARI[TU Damir Radi} Filmovi Lorda
Page 98 and 99: STUDIJE I RASPRAVE UDK: 82-7:791.43
Page 108 and 109:
Page 110 and 111:
Page 112 and 113:
Page 114 and 115:
Page 116 and 117:
STUDIJE I RASPRAVE UDK: 791.43:681.
Page 118 and 119:
Page 120 and 121:
Page 122 and 123:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Igor Tomljan
Page 124 and 125:
Page 126 and 127:
Page 128 and 129:
Page 130 and 131:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Hrvoje Turko
Page 132 and 133:
Page 134 and 135:
Page 136 and 137:
Page 138 and 139:
Page 140 and 141:
Page 142 and 143:
Page 144 and 145:
FILMSKA GLAZBA UDK: 78.071:791.43(4
Page 146 and 147:
Page 148 and 149:
Page 150 and 151:
Page 152 and 153:
Page 154 and 155:
Page 156 and 157:
Page 158 and 159:
Page 160 and 161:
Page 162 and 163:
Page 164 and 165:
SUVREMENA TEORIJA U PRIJEVODU Noël
Page 166 and 167:
Page 168 and 169:
Page 170 and 171:
Page 172 and 173:
Abstracts UDC: 791.44.071.02(497.5)
Page 174 and 175:
eration, which produced a strong se
Page 176 and 177:
sitivity in the usage of mute dialo
Page 178 and 179:
O suradnicima Midhat Ajanovi} (Sara
show all

24/2000 - HFS

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?