24/2000 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (2000), br. 24, str. 40 do 42 Hajdl, J.: Tjedan suvremenog ~e{kog filma
Radnja se doga|a tijekom Drugoga svjetskoga rata, a pri~a o
mladoj i lijepoj Sudetkinji Greti koju su nacisti odabrali za
svoj program razvoja arijevske rase te je smjestili u neku vrst
internata u kojemu vrli arijevci oplo|uju arijevske djevojke.
Greta ih, me|utim, zezne, pa rodi dijete `idova Lea.
Katastrofalno lo{ film u svakom segmentu, {kolski je zoran
primjerak redateljske nesposobnosti odluke u elementarnom
pitanju: {to snimiti, a {to ne
Tek mrvicu bolji, ali tako|er u razredu katastrofe i s istim
klju~nim problemom ({to snimiti, a {to ne) bio je Za~e}e
mog mla|eg brata (Poceti meho mladsiho bratra, 2000.) pedeset{estgodi{njeg
Vladimira Drhe, nagra|en Don Kihotom
na festivalu u Pilsenu.
Pri~ica bez poente, bez {arma i bez izvedbene vje{tine smje-
{tena je izme|u dva svjetska rata u dvori{te i stanove dvori{-
ne ku}e u Pragu, gdje se vjen~aju dvoje mladih. Bez nekoga
vidljivog razloga, kao i bez vidljive strasti, mlado`enja usred
sve~anosti zbri{e kako bi potajice vodio ljubav s majkom junaka,
tada osnovno{kolca. Poslije je isto u~inio tata, a nakon
devet mjeseci rodio se mla|i brat. Sve nam to junak pri~a danas,
kao sredovje~an ~ovjek, a ostvarenje te ideje rijetko ja
kada napravljeno tako besmisleno — ve}im dijelom prikazuju
se prizori iz pro{losti, a tu i tamo prikazuje se stri~ek koji
danas stoji u tom dvori{tu i pri~a u kameru. I kada doti~ni
utjelovitelj ne bi lo{e glumio, kadrovi s njim bili bi vrlo upitni.
Za{to je on pred kamerom, kada nam njegov lik i interpretacija
ne govore ba{ ni{ta. Tekst daje podatke koje zatim
gledamo (tek na dva-tri mjesta razlikuje se od vi|enoga, ali
te{ko je procijeniti je li to posljedica namjere ili slu~aja). Potpuna
besmislica bila bi samo malo manje besmislena da je
tekst pro~itan u offu, ali bar bi se u{tedjelo na filmskom vremenu
i maltretiranju gledatelja.
Druga svijetla to~ka bio je Povratak idiota (Navrat idiota,
1999.) tridesetgodi{njeg Sa{e Gedeona. Dobitnik pet ^e{kih
lavova (re`ija, film, glazba — Vladimir Godar, scenarij —
Gedeon, sporedna `enska uloga — Anna Geislerova), Nagrade
~e{kih kriti~ara, FIPRESCI-ja, Don Kihota i zlatnog
Kingfishera u Pilsenu, Nagrade `irija na me|unarodnom
filmskom festivalu u São Paulu, Nagrade za posebni umjetni~ki
doprinos na Me|unarodnom filmskom festivalu u
Thessaloniki, te Posebne nagrade glumici Tatiani Vilhelmovoj
na Festivalu mladog isto~noeuropskog filma u Cottbusu,
utemeljen je na romanu F. M. Dostojevskoga i zanatski je superioran,
no pomalo previ{e prora~unat i hladan. Gedeon
zna kako snimiti, ima {arma, privla~ne ekscentri~nosti i sastojaka
nadrealne za~udnosti (odli~an scenografsko-kostimografsko-snimateljski
sklop do~arava namjerno neodre|eno
vrijeme radnje koje bi moglo biti i 1955. i 1999. — jedini
je nedvojbeni znak vremena pjesma Pa~ji ples), a glumci
su izvanredni. No, zbog zanatski sigurne, ali emocionalno
nesigurne re`ije zgoda do samog zavr{etka ostavlja dojam da
se jo{ uvijek zahuktava, da se jo{ uvijek priprema teren za
ne{to sjajno {to }e tek uslijediti. A nikako da uslijedi.
Pri~a Glavni lik, iznimno senzibilan, povu~en, naivan,
iskren i nesnala`ljiv mladi} Franti{ek nakon duljeg boravka
u instituciji za mentalne slu~ajeve vra}a se u malo mjesto
gdje ga o~ekuje jedna obitelj ~iji se sin, ne{to stariji od Franti{eka,
treba o`eniti Anom, a ljubuje s njezinom sestrom Olgom.
Dobre kopije i titlovi (uglavnom s videotopa) osigurali su
ugodnu tehni~ku podlogu, posjet je bio velik (od ugodno
popunjenih poslijepodnevnih do gotovo posve ispunjenih
ve~ernjih predstava), no gledanje filmova uzrokovalo je vi{e
muke nego u`itka — zar nije gotovo nevjerojatno da su ~ak
~etiri filma bila lo{a do izrazito lo{a Dobrom se stranom
mo`e proglasiti da je takav ciklus dobrodo{ao dokaz da hrvatska
kinematografija, odnosno gotovi proizvodi hrvatske
kinematografije nisu najgori na svijetu, kao {to se u Hrvatskoj
~esto i rado tvrdi.
42
Hrvatski filmski ljetopis 24/2000.