24/2000 - HFS

More documents

Recommendations

Info

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (2000), br. 24, str. 129 do 142 Turkovi}, H.: Funkcija stilisti~kih otklona nim razja{njenjima, uputama — za dodatnim signalima, znakovima — ~ija }e funkcija biti da omogu}e prikladnu orijentaciju pri pra}enju tijeka i statusa izlaganja. Ulogu takvih signala moè dobro odigrati bilo{to {to »iska- ~e iz uobi~ajenog tijeka« izlaganja, {to se izuzima u pone~emu od prevladavaju}ih zna~ajki izlaganja na danome dijelu izlaganja. Svaka o~igledan i namjeran otklon od uspostavljene rutine u danome potezu izlaganju moè pogodno sluìti kao takav signal, kao svojevrstan putokaz. Vitalno je, dakle, da se takvi signali ne percipiraju kao da pripadaju glavnome tijelu izlaganja (onome koje se uzima za glavni razlog komunikacije i onome koji tipi~no zaokuplja najve}i dio gledateljeve sredi{nje svijesti), iako jesu dijelom ukupnosti izlaganja. Ako nam u narativnom tipu izlaganja, glavninu pa`nje zaokupljaju prizorna zbivanja, svi nabrojani signali imaju stanovit »izvanprizorni« status i poprimaju stanovite izvanprizorne funkcije s refleksivnim, upu}ivala~kim (orijentacijskim) i tum~ila~kim (interpretativnim) odnosom prema glavnom (prizornom) usredoto~enju izlaganja. Oni artikuliraju dodatan odnos prema mjestima izlaganja na kojima se javljaju i prema samome tijeku glavnoga izlaganja. Ukratko: svi ti signali imaju metakomunikacijsku funkciju, oni pomaù regulaciji gledateljeva odnosa prema strukturi izlaganja i prema komunikacijskom razmjeni op}enito. 4. Metakomunikacija kao autonomni regulativni sustav Ovakve se signale ~esto tuma~i kao »dodatne«, »parazitske«, »drugotne« — tek derivativnim, bez vlastite autonomije. Me|utim, takvo je shva}anje posljedicom osobite tuma~iteljske perspektive. Kad god istraùjemo otklone sa stajali{ta »temeljnih pravilnosti« od kojih su otklonom, tada se stilizacije pokazuju kao derivativne, neautonomne, dobivaju}i legitimnost isklju~ivo od temeljnog sustava. Postoji li, me|utim, koja druga~ija perspektiva Postoji. I »parazitski sustavi« dobivaju autonomnost ako im se moè utvrditi jedinstvena funkcija i strukturne karakteristike koje su potrebne da bi se ta funkcija obavila. U svojem ~uvenom tekstu »Teorija igre i fantazije« (»Theory of Play and Fantasy«, Bateson 1973: 150-166) Gregory Bateson nudi takvu funkcionalnu perspektivu. On je u ìvotinja koje stupaju u igru uo~io op}u potrebu da signaliziraju osobit status igrala~kog pona{anja, a u ljudi da signaliziraju fantazijske i umjetni~ke »igre« (Bateson, 1973: 155). Igrala~ka pona{anja, naime, zahtijevaju korjenitu promjenu u tretmanu pona{anja koja se javljaju u sklopu igre, kao {to umjetni~ka predo~avanja pona{anja zahtijevaju korjenitu promjenu u njihovu vrednovanju. Naime, mnogi su potezi u igri nalik stvarnim potezima (napad, obrana, progon...), a mnoge situacije u umjetni~kim prikazivanjima izgledaju isto kao i situacije u ìvotu — samo je sve to u igri i u umjetni~kim prikazivanjima bez posljedica i obaveza koje takvi potezi imaju u ìvotu. Suigra~a i koristitelja umjetni~kog djela mora se zato unaprijed upozoriti na »neposljedi~ni« status takvih pokreta, na to da je po srijedi tek »neposljedi~na igra«, a ne egzekutivno pona{anje. Hrvatski filmski ljetopis 24/2000. Signali koje je Bateson imao pred o~ima sli~ni su na{im (meta)kategorijskim uputama: rije~ je o signalima koji specificiraju kategorijsku pripadnost danog poteza izlaganja ili cijelog izlaganja (danog bloka »pona{anja«). Bateson je govorio o »to je igra« signalima, tzv. uokviravala~kim (engl. framing) signalima, signalima koji daju osobit »okvir« igrala~kom pona{anja (odnosno umjetnosti, fantaziji) izuzimaju}i ga iz konteksta posljedi~nog oblika pona{anja (usp. potonju analizu okvira/frames u Goffmana, 1974., a u sklopu konverzacijske analize, usp. Tannen 1993.). Bateson, u spomenutom eseju, takve signale naziva jo{ i metakomunikacijskim, jer komunikacijski upozoravaju na komunikacijski (a ne akcijski) status nastupaju}eg pona{anja. Ova odredba »metakomunikacijski«, osobito je prikladna za slu~ajeve ljudske komunikacije: za razgovorne razmjene, za »razmjenu« filmova, glazbe, likovnih djela i dr. Takvi metakategorizacijski signali ipak nisu ograni~eni samo na »neposljedi~ne« vrste pona{anja, kao {to je to igrala~ko pona{anje, nego i na »posljedi~ne« oblike pona{anja: agresivno pona{anje tako|er ima vrlo »jake« metakategorijske signale — »napast }u te«, a takve signale ima i prijateljsko, suradni~ko pona{anje (usp. McFarland 1987.; Hinde 1972.). Zapravo, »komunikacijsko pona{anje« u »neverbalnih« ìvotinja o~igledno je preteìto regulativno (usp. Turkovi} 1993.) — ono je dijelom osobite vrste pona{anja kojim se regulira druge oblike pona{anja. Batesonovi »metakomunikacijski signali« samo su jedna vrsta interakcijske regulacije pona{anja. Sad, kad se posvetimo razgovornoj razmjeni me|u ljudima (»susretima«, dodirima »lice u lice«), komunikacijske regulacije verbalnih razmjena preteìto se odvijaju uz pomo}u neverbalnih aspekata na{eg signalnog pona{anja. 6 Sama »neverbalnost« takvih signala (~injenica da oni nisu uklju~eni u verbalni sustav, u »gramatiku« jezika) jam~i im osobit status, a time ih ~ini pogodnim za »izniman« signalni poloàj u razgovornoj razmjeni. A zato {to su ponekad ukorjenjeni u (evolucijski) primalnom sustavu regulacijskog signaliziranja, ili zato {to su visoko ritualizirani, neverbalni signali imaju brì i odre|eniji regulacijski efekt (a istodoban onom verbalnom) nego {to to imaju »meta-verbalni« regulatori, i tzv. »fati~ke« intervencije (one na koje je upozoravao Jakobson, 1960.). Prema tome, kad imamo posla s razgovornom razmjenom, kad je razgovorna razmjena ono {to se mora regulirati, tada upravo ove neverbalne regulacije postaju metakomunikacijske — one reguliraju pojavu i tijek komunikacijskog pona{anja sudionika. (Batesonovi »metakomunikacijski« signali jesu zapravo komunikacijski signali koji reguliraju preteìto nekomunikacijsko pona{anje). Metakomunikacijski regulatori ~ovjekove komunikacije o~igledno imaju svoju vlastitu mjeru autonomije: oni imaju svoj vlastiti medij (preteìto razli~it od verbalnog), imaju svoju vlastit sustavni odnos s verbalnim procesom, a da pritom zadràvaju svoju funkcijsku razliku od samog verbalnog procesa. A vjerojatno oni imaju i svoju vlastitu evoluciju. 137
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (2000), br. 24, str. 129 do 142 Turkovi}, H.: Funkcija stilisti~kih otklona 5. Metakomunikacijske regulacije u dugoro~nim, zapisno temeljenim, priop}enjima Neki se aspekti metakomunikacijske regulacije razgovora — oni »uokvirava~ki« — mogu otkriti i u transsituacijskim i dugoro~nim tipovima komunikacija, onima {to se temelje na zapisima — poput pisanih tekstova, filmova, glazbenih zapisa, slika, kipova itd. (usp. Turkovi} 1993.; Turkovi} 2000: 54) Na primjer, u filmu se moè razlikovati ~etiri op}enita skupa metakomunikacijskih signala, a svaki od njih, i svi zajedno, omogu}uju komunikatorima da samu komunikaciju (komunikacijsko zbivanje, komunikacijsko pona{anje — projiciran film) razlikuju od nekomunikacijske okoline (od kinookru`ja) ili od drugovrsnih komunikacija u okolini (npr. razgovora ljudi u kinu, mogu}e reklame na video-monitorima...). Evo njihova spiska (usp. Turkovi} 1986: 30-34; Filmska encilopedija: »metakomunikacijski signali«, 1990.): Prostorni razgrani~iva~i. Kako je svako priop}enje (filmsko djelo) nekako prostorno locirano u komunikatorovom prostoru, klju~no je znati koji je to dio ambijenta koji pripada priop}enju a koji mu ne pripada, tj. nije priop}enjem nego nekomunikacijskim okruènjem. U svakom zapisnom priop- }enju postoje prostorni razgrani~iva}i ili proksemi~ki signali koji na to djelotvorno upu}uju. U filmu je rije~ o okviru filmske slike koji prostorno razgrani~uje polje filmske slike (filmsko polje; polje filmskog prikazivanja) od kino-okolice (realnog prostora kina)u kojoj se filmska slika projicira. (Ta se granica tipi~no sastoji od jakog svjetlosnog kontrasta i popratnog kromatskog kontrasta izme|u podru~ja filmske slike i okolnog podru~ja ekrana i kina). 7 U slu~aju pisanog teksta, poput ovog kojeg ~itate, granica izme|u pisanog teksta i bijelih margina jest takav razgrani~iva~, a u slu~aju razgovorne razmjene prostorni je razgrani~iva~ osobita prostorno vezana sinkronizacija pona{anja i uzajamne pa`nje. Temporalni razgrani~iva~i. Kako postoje priop}enja koja se sekvencijski nude (tzv. sekvencijalna priop}enja), dakle vremenski su raspore|ene, za uspjeh komunikacije va`no je znati kad je zapo~elo klju~no priop}enje i kad je zavr{ilo. Zato postoje temporalni razgrani~iva~i ili kronografski signali (»okvir« izlaganja) koji signaliziraju po~etak komunikacijskog doga|aja (po~etak priop}enja) i njegov zavr{etak. U slu~aju filma, po~etak filma je obiljeèn tipi~no klju~nim svjetlosnim i zvu~nim promjenama u kinodvorani (zamra~enju kino-svjetala, uti{anju i potpunom nestajanju kino-glazbe) uz pojavu svjetlosne projekcije na ekranu kina, rutiniziranim slijedom »predigra« (reklama narednog filma, indikacijama zvu~nog sustava dvorane), i potom pojavom za{titne naslovnice distribucijskog poduze}a i proizvodne ku}e. Zavr{etak frilma najavljen je tipi~no pojavom teksta »Kraj« (»The End«), potom paljenjem svjetla u kinodvorani i, eventualno, prebacivanjem s filmske glazbe na dvoransku. Kad je u pitanju knjiga, korice knjige, kao i najavne i odjavne stranice knjige sluè kao svojevrsni temporalni razgrani~iva~i, a kad je u pitanju razgovorna situacija onda postoje pravi pona{ala~ki rituali uspostavljanja komunikacijskog dodira i usmjerenja i njegove odjave. 138 Hrvatski filmski ljetopis 24/2000. Tvarni razgrani~iv~i. Tipi~na priop}enja su tvarno ukotvljena — imaju svojeg materijalnog nositelja — svoj »medij«. Pri komunikaciji je va`no znati koji je aspekt tvarnosti s kojom smo su~eljeni priop}ajno relevantan, tj. »medijski«, a koji nije, koji pripada nekomunikacijskoj okolici, »podlozi«. Tipi~no, komunikacijski je »medij« ograni~ene tvarne vrste a nudi bogate zamjedbene doìvljaje, pa ga nije te{ko lokalizirati u okolici koja je tipi~no tvarno raznolika a zamjedbene razlike vezane su uz razli~itosti u nose}im tvarima. Na primjer, u slu~aju filma, sustavne razlike izme|u teksture prostorno ograni~ene svjetlosne refleksije (ili svjetlosne emisije s TV ekrana) i teksture platna na koje pada svjetlo, odnosno teksture zidova koji okruùju ekran moè se shvatiti kao tvarni razgrani~iva~ ili teksturalni signal koje je tvarno podru~je »filmski konstitutivno« a koje nije, odnosno koje je podru~je filmsko-relevantnih teksturnih varijacija (igra svjetlosti i sjenki u slu~aju filmske slike) a u razlici spram podru~ja filmski irelevantnih teksturnih varijacija u pozadini i okolici filmske slike. Teksturni razgrani~iva~ knjièvnog djela jest razlika teksture slovnog otiska od teksture papira na kojem je otisnuto, odnosno teksture papira od teksture pozadine na kojoj se papir nalazi. U razgovornom slu~aju teksturni je signal osobita vokalnost razgovora koja ga jasno odvaja od drugih zvukova okoline. Strukturalno-izlaga~ki razgrani~iva~i. Ono {to izdvaja priop- }enje od njegove okolice nisu samo ovi globalni razgrani~iva~i nego i sama osobita strukturiranost priop}enja — jer je ona tipi~no razli~ita od strukturiranosti okoli{a u kojem se priop}enje javlja i time upu}uje na ~injenicu da je posrijedi ba{ komunikacijska, a ne kakva druga~ija pojava. U slu~aju filma jedan takav strukturalni signal je oblik izreza (pravilan pravokutnik kao izdvajatelj »vidnog polja«, {to je posve razli~ito od »ìvog« vidnog polja pogleda gledatelja), takvim su pokreti to~ke promatranja (promatra~ki pomaci) koji sugeriraju pomicanje promatra~a, a sam gledatelj koji je ujedno promatra~ filmskih prizora vi{e-manje nepokretno sjedi u stolici kina (to~ka promatranja je disocirana od tijela gledatelja; usp. Turkovi} 2000: 63-65), a s tim su u vezi i monta`ni prijelazi koji podrazumijevaju skokovite promatra~ke promjene bez obzira na stati~no stanje gledatelja. I sli~no. U slu~aju knjige takvim su signalom sve sustavne razlike i poredak koji nalazimo u tisku: razlike izme|u slova, rije~i, re- ~enica, paragrafa, poredak svega toga i dr. Sav ovaj tiskarski poredak ograni~en na baratanje malim brojem otisnutih slova omogu}uje nam da prepoznajemo tekstualni zapis ~ak i onda kad smo suo~eni s posve nepoznatim pismom i jezikom. U razgovornoj komunikaciji komunikacijsku strukturu indicira fonemsko-foneti~ka i intonacijska strukturiranost govora (~ak i kad ga ne razumijemo razabiremo ga kao »govor« a ne naprosto »glasanje«). Ali, gdje je tu mjesto stilizacijama i vrsti regulacija koje smo opisali prije ovog poglavlja 6. Otkloni kao metadiskurzni signali Iako su Bateson i Goffman umjesno isticali va`nost op}enitih »uokviravaju}ih« postupaka, reguliranje komunikacije nije ograni~eno samo na apriorna razlikovanja komunikacijskog zbivanja od drugih okruùju}ih zbivanja — i sam tijek
Page 2 and 3:
CODEN HFLJFV Sadràj ISSN 1330-7665
Page 4 and 5:
FABIJAN [OVAGOVI] (1932.-2001.) Ivo
Page 6 and 7:
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6
Page 8 and 9:
Page 10 and 11:
Page 12 and 13:
Page 14 and 15:
Page 16 and 17:
Page 18 and 19:
Page 20 and 21:
Page 22 and 23:
Page 24 and 25:
Page 26 and 27:
Page 28 and 29:
POLEMIKE/ISPRAVCI Jo{ko Maru{i} Dvo
Page 30 and 31:
Uz tekst Nikice Gili}a: Periodizaci
Page 32 and 33:
KINEMATOGRAFIJE SVIJETA Dragan Rube
Page 34 and 35:
Page 36 and 37:
FESTIVALI / PRIREDBE Diana Nenadi}
Page 38 and 39:
Page 40 and 41:
Page 42 and 43:
Page 44 and 45:
FESTIVALI / PRIREDBE Janko Hajdl 4.
Page 46 and 47:
Page 48 and 49:
FESTIVALI / PRIREDBE Tomislav Jagec
Page 50 and 51:
Page 52 and 53:
U @ARI[TU Damir Radi} Filmovi Lorda
Page 54 and 55:
Page 56 and 57:
Page 58 and 59:
Page 60 and 61:
Page 62 and 63:
Page 64 and 65:
Page 66 and 67:
Page 68 and 69:
Page 70 and 71:
Page 72 and 73:
Page 74 and 75:
Page 76 and 77:
Page 78 and 79:
Page 80 and 81:
Page 82 and 83:
Page 84 and 85:
Page 86 and 87:
Page 88 and 89: Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6
Page 98 and 99: STUDIJE I RASPRAVE UDK: 82-7:791.43
Page 116 and 117: STUDIJE I RASPRAVE UDK: 791.43:681.
Page 122 and 123: STUDIJE I ISTRA@IVANJA Igor Tomljan
Page 130 and 131: STUDIJE I ISTRA@IVANJA Hrvoje Turko
Page 144 and 145: FILMSKA GLAZBA UDK: 78.071:791.43(4
Page 164 and 165: SUVREMENA TEORIJA U PRIJEVODU Noël
Page 172 and 173: Abstracts UDC: 791.44.071.02(497.5)
Page 174 and 175: eration, which produced a strong se
Page 176 and 177: sitivity in the usage of mute dialo
Page 178 and 179: O suradnicima Midhat Ajanovi} (Sara
show all

24/2000 - HFS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?