Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (<strong>2000</strong>), br. <strong>24</strong>, str. 43 do 46 Hajdl, J.: 4. Revija filmova Europske Unije<br />
Hrvatski filmski ljetopis <strong>24</strong>/<strong>2000</strong>.<br />
Ostatak dru{tva predstavljaju ~esto nasmijana i prete`no vedra<br />
Austrijanka Jasmin (Nina Proll) iz mnogobrojne siroma{ne<br />
obitelji ~iji otac seksualno zlostavlja jednu sestru tinejd`erku,<br />
jo{ jedan Bosanac izbjeglica, zatim Rumunj izbjeglica<br />
i nekoliko mladih Austrijanaca. Svi oni tra`e, nalaze i<br />
gube ljubav, `ivotni put, sre}u i sami sebe. U svemu, prikazani<br />
doga|aji ne doimaju se izmi{ljenima i prera|enima za<br />
film, nego stvarnima i razmjerno uobi~ajenima, na film je<br />
uspje{no prenesena dramati~nost koju nose u realnosti.<br />
Ostali filmovi nisu se izri~ito bavili odrastanjima.<br />
Reviju je otvorio pomalo {mirantski francuski mje{anac filma<br />
ceste, romanse i humorne drame Djevojka na mostu (La<br />
fille sur le pont, 1999.) pedesetjednogodi{njeg Patricea Lecontea<br />
(njegovu dramu Ismijavanje imali smo prije nekoliko<br />
godina prigodu vidjeti u kinima), nominiran za Zlatni globus,<br />
dobitnik Don Kihota u Karlovym Varyma, te Cesara za<br />
glavnu mu{ku ulogu (Daniel Auteuil).<br />
Atraktivno snimljen u crno-bijeloj tehnici, iznosi neku vrst<br />
ljubavne pri~e izme|u promiskuitetne djevojke Adele (Vanessa<br />
Paradis) i sredovje~nog baca~a no`eva Gabora (Auteuil)<br />
koji se upoznaju na mostu kada ona poku{ava po~initi samoubojstvo<br />
skokom u rijeku. Adele pristane biti Gaborova<br />
poslovna partnerica, a to zna~i djevojka oko koje on u svojim<br />
nastupima zabija no`eve.<br />
Film nije te{ko gledati, no smeta osje}aj da se nekako previ-<br />
{e trudi biti neobi~an i otkva~en, te u takvu izdanju dopadljiv,<br />
{to mu je i osnovna pokreta~ka ideja. Nezgrapnim i nepromi{ljenim<br />
~ine se mije{anje poluprizemnog grotesknog<br />
humora, stripovske jednostavnosti, melodramatske kompliciranosti,<br />
misti~no telepatskih dodataka, te brojnih nategnuto<br />
neobi~nih do`ivljaja smje{tenima na razne oku ugodne lokacije.<br />
Da je izme|u ~lanova vode}eg dvojca ostvarena potrebna<br />
kemija, nedostaci bi se mo`da i mogli previdjeti, no<br />
to se nije dogodilo — svakako zbog redateljske udaljenosti,<br />
a i zbog hladnog dojma kakav ostavlja Daniel Auteuil. Vanessa<br />
Paradis je dobra, pomalo ~ak podsje}a na mla|u Jeanne<br />
Moreau. Jedini trenuci u kojima film postaje vi{e od zanatski<br />
spretne tvorevine su oni u kojima je bacanje no`eva<br />
oko tijela djevojke predstavljeno kao opsesija jakog psihofizi~kog<br />
u~inka na sudionike, kao do`ivljaj iznimne kakvo}e<br />
nalik seksu.<br />
Neusporedivo opu{teniji, {armantniji i dosjetljiviji bio je nizozemski<br />
Prijatelj na iznajmljivanje (RentFriend, <strong>2000</strong>.), {esti<br />
dugi igrani film tridesetpetogodi{njeg Eddyja Terstalla.<br />
Redatelj i jedna od glumica (Natasja Loturco) bili su nazo~ni<br />
na projekciji, te je on tom prigodom rekao da filmove snima<br />
uvijek s istom gluma~kom ekipom i to pomalo u kazali{-<br />
nom radnom stilu.<br />
Glavni lik Alfred (Marc van Uchelen) je slikar, ljubitelj Meksika,<br />
u meksi~koj umjetni~koj fazi u kojoj u `ivim bojama slika<br />
Meksikance odozgo (mali krug u velikom krugu). Njegova<br />
djevojka Moniek (Rifka Lodeizen) je scenaristica popularne<br />
sapunice u kojoj manje-vi{e opisuje vlastiti `ivot. Gledaju}i<br />
jednu epizodu Alfred sazna da ga ona vara sa svojim<br />
{efom, pa je ostavi i, da bi ne{to zaradio, postaje »prijatelj na<br />
iznajmljivanje« kojega za nekoliko sati prijateljstva (u doslovnom<br />
smislu) unajmljuju oni kojima treba prijatelj. Posao<br />
odli~no krene i Alfred se uskoro na|e na ~elu velike i<br />
uspje{ne tvrtke Rentprijatelj.<br />
Iako Terstall suvereno i ~esto pokre}e kameru i postavlja rasko{ni<br />
mizanscen, op}i je dojam minimalisti~ki, u stilu, primjerice,<br />
Akija Kaurismakija. Vjerojatno zbog {turih duhovitih<br />
dijaloga, pomalo drvene, ali dobre glume i u~estalog govora<br />
samo slikom, te suhe, ali humane ironije i ~estog pribjegavanja<br />
zabavnim dje~a~kim {tosevima interpretiranih s odmakom<br />
odraslog ~ovjeka. Ono {to ga zanima i {to uspje{no<br />
prikazuje su karakteri i odnosi, te njihovo smje{tanje u dru{-<br />
tveno-civilizacijske zadanosti, sve to radi sa zdravom znati-<br />
`eljom, {to izmi{ljenu pri~u ~ini gotovo uvjerljivom. Ideja o<br />
agenciji za iznajmljivanje prijatelja doista je sjajna — ako<br />
tako {to ve} ne postoji u stvarnom `ivotu, Terstallu bi bilo<br />
pametno da na nju polo`i autorska prava, jer ovaj bi film nekoga<br />
mogao nadahnuti da je uistinu pokrene.<br />
Nedostatak je odre|ena povr{nost, jer osim {to dra{ka i podbada,<br />
film ni jednu situaciju ne obra|uje temeljito i sa svih<br />
strana, a ostavlja osje}aj da bi mogao.<br />
Portugalski film Zlatna rijeka (O Rio do Ouro, 1998.) {ezdesetdvogodi{njeg<br />
veterana Paula Roche namijenjen je, kako se<br />
to ka`e, zahtjevnima. Umjesto da ispri~a pri~u, po{alje poruku<br />
ili komentira neku pojavu, redatelj filmska sredstva koristi<br />
kako bi stvorio osebujan do`ivljaj. Za svaku pohvalu, dakako,<br />
jer za{to s umjetno{}u filma ne raditi ono {to se ne<br />
mo`e ni jednom drugom. Nekakva strastvena ljubavna pri~a<br />
o nevjeri i smrti, dodu{e, postoji, ali prikazana je bez osobitog<br />
nastojanja da se osje}aji prenesu na gledatelja. Rochino<br />
je nastojanje bilo stvoriti jedinstvenu mje{avinu slike i zvuka<br />
s podosta oslanjanja na nadrealno, lirsko i poetsko, te najvjerojatnije<br />
i na neke portugalske legende vezane uz nadnaravno,<br />
misti~no, tajanstveno i nedoku~ivo, sve bez kli{eja i<br />
uobi~ajenih pomagala svojstvenih takvoj vrsti celuloidnih<br />
ostvarenja. U svemu, film nije sjajan, ali je autorski dosljedan,<br />
razmjerno zanimljiv i samosvojan. A to je nnogo.<br />
Ako je zbog tihe gradnje kakvo}e Sjeverno predgra|e najugodnije<br />
iznenadilo, onda je zbog tihog propadanja u dubine<br />
nekvalitete i odbojnosti najvi{e razo~arao {panjolski Djed<br />
(El abuelo, 1998.) tada pedesetrogodi{njeg veterana Josea<br />
Luisa Garcija koji iza sebe ima gomilu filmova od kojih je jedan<br />
(Novi po~etak/Volverempezar, 1982.) nagra|en Oscarom,<br />
jo{ su tri nominirana: Dvostruka predstava (Sesion continua,<br />
1984.), Zavr{en te~aj (Asignatura aprobada, 1987.) i<br />
ovaj na{ Djed koji je dobio i Goyu za najbolju mu{ku ulogu<br />
(Fernando Fernan Gomez). Utemeljen na romanu Benita Pereza<br />
Galdosa, film u napornih 150 minuta prikazuje prete`no<br />
verbalne do`ivljaje Don Rodriga de Ariste, nekad imu}-<br />
nog grofa koji se nakon duga boravka u Ju`noj Americi, gdje<br />
je spiskao ve}inu bogatstva, po~etkom 20. stolje}a vrati na<br />
svoje imanje u pitoresknom obalnom mjesta{cu La Pardina<br />
~iji ga stanovnici vi{e trpe nego vole, iako na temelju stare<br />
slave osje}aju strahopo{tovanje. Pravo razumijevanje i ljubav<br />
nalazi u dvije unuke osnovno{kolskog uzrasta, njegova ljubav<br />
dolazi u sukob s ~asti kada sazna da jedna od njih nije<br />
k}i njegova preminuloga sina, nego nekog pustolova koji je<br />
imao aferu s njegovom snahom.<br />
45
Change language