24/2000 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 6 (2000), br. 24, str. 30 do 34 Rube{a D.: Strpljenjem do remek-djela
op}eg potopa i obavlja nu`du dr`e}i lavor nad glavom ne bi
li se za{titila od vode koja joj prodire u stan kroz sve mogu-
}e pore. Doti~ni otvor je njezina jedina {ansa za izbavljenje.
Kako se atmosfera Rupe ipak ne bi doimala tako mra~no i
tjeskobno, Tsai razbija monotoniju svojih hipnotiziraju}ih,
dugih i prokleto bolnih kadrova s ~etiri ki~aste glazbena broja
u kojima sudjeluju njegovi mokri protagonisti, uranjaju}i
u svoj oniri~ni svijet starih mjuzikla koji funkcionira kao {areni
kontrapunkt njihovoj katastrofi~noj svakodnevici.
U Rijeci je taj vodeni univerzum jo{ depresivniji. Njegov besposleni
glavni junak Xiao-Kang pojavljuje se na lokaciji na
kojoj redateljica Ann Hui (u filmu igra samu sebe) snima
svoj najnoviji film. Ona ga nagovara da odigra ulogu plutaju}eg
le{a umjesto nezgrapne lutke s kojom je ve} ponovila
jedan te isti kadar tri puta. On ne `eli odbiti njezinu ponudu
i uranja u ledenu rijeku zaga|enu otpadnim vodama. Zatim
odlazi u hotel i ~etkicom za zube poku{ava ispod tu{a
odstraniti nepodno{ljivi smrad s vlastitog tijela. Uzima ~a{u
vode i opet se vra}a pod tu{. U sobu ulazi njegova djevojka.
Ona pere ruke i odlazi u zahod. Nakon {to se pomokrila,
vra}a se u sobu i vodi ljubav s Xiao-kangom. U idu}oj sekvenci
promatramo mladi}eva oca koji le`i u mra~noj odaji
gay saune. Pridru`uje mu se nepoznati tip i miluje ga po nogama.
On se pona{a krajnje nezainteresirano. Pri tome mo-
`emo samo razotkriti obrise njihovih tijela omotanih naran-
~astim ru~nikom i rolu toaletnog papira polo`enu pored
zida. Otac izlazi iz odaje u glavnu prostoriju s bazenom i tu-
{em ispire tijelo. Vra}a se u svoj stan i priprema ru~ak. U
idu}oj sekvenci upoznajemo Xiao-Kangovu majku koja se
vra}a s posla. Ulijeva vodu u ~a{u iz vr~a koji je izvadila iz
hladnjaka i potom skida {minku. Pojavljuje se sin koji se nakon
tragi~nog kupanja u prljavoj rijeci po~inje `aliti na nepodno{ljive
bolove u vratu.
Sin, majka i otac. Tri usamljene i duboko nesretne kreature,
zauvijek zatvorene u svojim liftovima, hodnicima i mra~nim
sobama koje vje~no proki{njavaju. Naravno, roditelji su zabrinuti
zbog mladi}eve bolesti i poku{avaju u~initi sve kako
bi mu olak{ali patnju (akupunktura, masa`a, kiropraktika,
egzorcizam, injekcije). Ali bol ne prestaje. To je ona u`asna
kafkijanska bol za koju jo{ nitko nije uspio prona}i adekvatnu
terapiju. Nakon klju~nog susreta oca i sina u sauni (rije~
je o definitivno najuznemiruju}em i najbolnijem seksualnom
iskustvu ikad vi|enom na velikim ekranima), oni }e se ponovno
susresti u hotelskoj sobi. Idu}eg jutra, otac odlazi kupiti
doru~ak, nakon {to mu je budisti~ki monah telefonom
javio da je kona~no stupio u kontakt s duhovima koji su mu
rekli da se Xiao-Kang mora vratiti u Taipei i potra`iti lije~ni~ku
pomo} (ovo je jedan od rijetkih duhovitih pasa`a kojim
Tsai razbija svoje bolne i monotone kadrove). Sin potom
rastvara zavjese i soba biva okupana jutarnjom svjetlo{}u.
Njegov izlazak na balkon time definitivno odgovara finalnom
izlasku Tsaijeve heroine kroz otvor u Rupi.
Kolikogod se naslovi velemajstorskog tajvanskog trija nekima
doimlju »egzoti~no«, sudbine njihovih juanka su bile i
ostale univerzalne. Oni nas naprosto tjeraju da osje}amo
vi{e od njih. Tjeraju nas da se davimo u njihovim mra~nim
sobama kao {to se i oni dave. Tjeraju nas da uronimo u njihova
psiholo{ka stanja. Tjeraju nas da preispitujemo vlastitu
pro{lost. Pa makar je potrebno samo malo strpljenja da ih
zavolimo i shvatimo kako je rije~ o ultimativnim remek-djelima.
Uostalom, kad junak Yangova filma Yi Yi ka`e svojoj
djevojci da mu je djed govorio kako `ivimo tri put dulje otkako
je ~ovjek izmislio film, ova bi izjava mogla idealno poslu`iti
kao parafraza za tajvanski autorski trio. Otkako su se
filmu dogodili Hou, Yang i Tsai, ljubitelji pokretnih slika
`ive tri put ljep{e.
34
[angajski cvjetovi (Hou Hsiao-Hsien)
Hrvatski filmski ljetopis 24/2000.