12.07.2015 Views

Vuletić, Ljiljana (ur.) Marksizam u svetu br. 3-5

Vuletić, Ljiljana (ur.) Marksizam u svetu br. 3-5

Vuletić, Ljiljana (ur.) Marksizam u svetu br. 3-5

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

neka nova vladajuća klasa.Paillet tvrdi da su dva faktora doprinela preo<strong>br</strong>ažaju stare unovu radničku klasu: postojanje samo jednog poslodavca i sveprisutninadzor nad svim radnicima. Pošto je birokratija organiZovana udržavi jedini poslodavac, ona je ta koja nameće svoje uslove radnojsnazi. Dodela i promena poslova, kao i određivanje stope najamninaviše nisu prepušteni slučajnostima radnog mesta •. Radnik nije u položajuda bira ovaj a ne onaj posao, da se pogađa oko cene rada ili daštrajkuje. On je predmet zatvorske discipline na poslu a ako ikadbude izbačen s posla gubi i stan. On će imati muke da nade novo zaposlenjejer će njegovi radni papiri i potvrde govoriti protiv njega.On je potpuno bespomoćan u sukobu s birokrati jom; kad jednomdospe na crnu listu, njegova osuda je potpuna; niko ga neće zaposlitii neće više imati gde da živi. On ne može slobodno da se kreće iz jednogu drugi grad bez unutrašnjeg pasoša. Nadzor nad njegovim postupcimaide od radnog mesta do mesta stanovanja, njegovog izboraprijatelja i načina korišćenja slobodnog vremena. on je vezan za svojposao, a za državu kad je van radnog mesta~ Poput srednjovekovnogkmeta vezanog za svog zemljoposednika, subjekt rada pripada birokratiji.Ili odredenije, Paillet, primećuje: »podanik birokratije spl\iau sebi i feudalne i kapitalističke odlike klasne eksploatacije«.No i pored toga, nova radnička klasa uživa neka preimućstva uodnosu na staru. Medu njih spadaju ujednačeni dohoci, puna' zaposlenost,odnosno pravo na rad pod već iznetim uslovima, te besplatnesocijalne usluge raznih vrsta. Paillet tome dOdaje i prevazilaženjekapitalističkog načina proizvodnje i nove podsticaje"ekonomskog rasta.Ali da li je, čak i uz ova preimućstva, sovjetskim radnicima bD­Ije danas nego pre revolucije?Sovjetska ekonomija je napredovala, zaključuje Paillet, ali supolitička i kult<strong>ur</strong>na nadgradnja nazadovale. Tiranija nad duhom i telomnikada nije bila tolika u kapitalizmu, kolika je postala II sovjetskomtotalitarizmu. Od političke represije veća je samo ideološkamistifikacija. B<strong>ur</strong>žoazija se nikada nije pretvarala da radnici imajupolitičku vlast, niti da postoji radnička država; raskorak izmedu političkihideala i društvene stvarnosti nikada ranije nije dostigao takozaprepašćujuće razmere. Neki ljudi još uvek veruju da su staljinističkakrvoprolića i likvidacija stare garde stvorili uslove za prvu fazukomunizma! Paillet negira bilo kakvo celovito poboljšanje uslova s0-vjetskih radnika, pošto je do<strong>br</strong>obit ekonomskog napretka bila neutralisanakorakom nazad u ostalim domenima.Birokratska revolucija nije automatski u nacionalnom interesu,zaključuje Paillet, već je bolja ili gora od kapitalizma, zavisno odtoga šta radnici od nje naprave. On dakle voljnim činiocima i borbamaradničke klase dodeljuje zadatak poboljšanja uslova rada u novomdruštvu. Istovremeno je skeptičan u pogledu ishoda. sa stanovištaMarxovog istorijskog modela, u kojem su revolucije svake naredneklase po pravilu vodile novom sistemu eksploatacije namestostarog, komunistička budućnost predstavlja jedva verovatni prekid uistorijskom ritmu smene dmštava. Upravo na temelju Marxovogistorijskog metoda, pre smo navedeni da predvidimo radanje birokratskogno kommlističkog dmštva iz krila kapitalizma. Radnici,zaključuje Paillet, treba da se odupm tom kretanju.Paillet, očito, najviše duguje tekstu Milovana Dilasa Nova klasa.Onje od Đilasa preuzeo tezu o kult<strong>ur</strong>nom i političkom nazadovanjupod birokratijom. »Pogrešno bi bilo nlisliti da su drugi oblicidiskriminacije - rasne, kastinske, nacionalne - gori od ideološkediskrinlinacije«, kaže Đilas u odeljku »Tiranija nad duhom«. Ispiranjemozga je tek najočevidniji primer. Nema domena disk<strong>ur</strong>sa niunletnosti koji bi bio van domašaja dijalektičkog materijalizma, sovjetskogpogleda na svet. On ne trpi nikakvih supamika; ideološki jeisključiv i netolerantan; lUemu pripada zasluga za cenzum i ideološk<strong>ur</strong>epresiju u SSSR. Monopol političke vlasti partije je, isto tako,sveobuhvatan, piše Đilas, da seže i do sudova. Praktično nema načinada se dobije zadovoljenje. Gde su sudija i tužilac članovi partije,gradaninje bespomoćan pred licem partijske države. Izbori su farsa,tvrdi on u poglavlju "Partijska država«, isto što i trka s jednim konjem.Disidente neprekidno nadzire tajna policija; partija za<strong>br</strong>ruuujepolitičke frakcije i, pod izgovorom »demokratskog centralizma« za<strong>br</strong>anjujelmutrašlUu demokratiju kao i pravo na opoziciju.Đilas ide i dalje od uopštcnc optužbe novog poretka: on pokušavada dokaže njegov ekonomski nazadak. U odeljku pod naslovom»Dogmatizam u ekonomiji«, tvrdi da sovjetska ekononlija, »nijeosnov, već odraz razvoja samog režima od revolucioname diktat<strong>ur</strong>edo reakcionarnog despotizma«. Modema telmologija je u latentnomsukobu s prinudnim oblicima rada, s novom udvoričkom radničkomklasom koja je zamenila stam. Novi sistem »vodi niskom kvalitetuproizvoda, padu stvarne produktivnosti i tehnološkog napretka i kvarenjufa<strong>br</strong>ičkih postrojeI1ja«. Deceniju po uspostavljanju komunističkevlasti u Jugoslaviji, Đilas je, na osnovu zvaničnih statistika,tvrdio da je životni standard plavih okovratnika još uvek niži negopre dmgog svetskog rata. I pored centralizovanog planirruua, »kommlističkaekononlija je možda najrasipničkija ... u istoriji ljudskogdruštva«. Istovremeno su centralni planeri naglasak stavljali na obimproizvodnje bez obzira na troškove, dok je njihov ekonomski najreakcionarnijinapor bio usmercn na autarkiju, uz potpuno prene<strong>br</strong>egavruuemedlUlarodne podele rada. Komunističke zemlje ne samo da suproizvodile neke robe nekoliko puta skuplje no igde dmgde, nego s<strong>ur</strong>azvijale nove industrije kad je svetsko tržište bilo prezasićeno baštim robama.Đilas zaključ1Ue daje tendencija unifikacije svetske proizvodnjeqsnovna tendencija našeg doba i ključni uslov ekonomskog rasta.Cak i Komunistički manifest slavi kapitalizam zbog razvoja svetskogtržišta koje sve narode, po cenu opstanka, primorava da prihvateb<strong>ur</strong>žoaski način proizvodnje. Potpuno suprotno, donlinacija noveklase »stvara izolovani politički i ekonomski sistem, koji onemogućavaujedinjavanje sveta ... [i] uzrokuje slabljenje nacionalnih po-218219

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!