12.07.2015 Views

Vuletić, Ljiljana (ur.) Marksizam u svetu br. 3-5

Vuletić, Ljiljana (ur.) Marksizam u svetu br. 3-5

Vuletić, Ljiljana (ur.) Marksizam u svetu br. 3-5

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

ljenje viška vrednosti«. Marx ga poredi sa životinjom, ,.stidljivom iuzdržanom, poput nekoga ko imosi svoju sopstv~nu kožu na ~cui nema šta očekivati sem - da ga oderu«. Kada bl mogao, kapItalistabi radnikovu indivudualnu potrošnju sveo na fiziološki minimum.To što radnik uživa u onome što jede irelevantna je za svrhe posednika:,.1 potrošnja hrane ~~gleće .marve je, isto ~~, n~ faktor 'procesaproizvodnje«. Kasmje se njen teret mehanizuje, l ona postaje ,.dodatakmašini«. Posmatrana sama po sebi, mašina skraćuje radno vreme,ali ga u službi kapitala produžava. Ona, sama po sebi~ olakšavanjen teret ,.ali kada se njome služi kapital, [ona] uvećava intenzitetrada«. U službi gospodara, mehanizovana sredstva za proizvodnju,.sakate radnika pretvarajući ga u fragment čoveka ... oduzimaju i poslednjiostatak privlačnosti poslu koji obavlja, pretvarajući ga umrsku muku ...; vreme života pretvaraju u vreme rada, a ženu i decumu bacaju pod točkove golema kapitala«. Tako viđen, usud radnikovje ,.akumulirana beda, agonija muke, ropstva, neznanja, <strong>br</strong>utalnosti,mentalne degradacije«. Bio plaćen mnogo ili malo, zaključuje Marx,usud mu je bedan.Koja vrsta radnika po pravilu prodaje radnu snagu kapitalistima?Marxov odgovor nalazimo u napomeni u sedmom poglavljuprvog toma Kapitala. Koristeći podatke iz S. Laingove NationalDistress (Nacionalna nesreća), Marx ceni da je u Engleskoj početkom1840-ih godina bilo oko 11 miliona nekvalifIkovanib radnika.Na temelju preostalog <strong>br</strong>oja od 7 milona, Marx nastoji da proceni<strong>br</strong>oj kvalifIkovanih radnika. Pošto je uzeO da milion otpada na plemstvoi 1,5 na paupere, skitnice, kriminalce i prostitutke, ostala mu je<strong>br</strong>ojka tek nešto manja od Laingove procene - 4.650.000 pripadnikatakozvane srednje klase. U tuje klasiI'Laing uvrstio ne samo kvalifikovaneradnike već i ,.one koji žive od interesa na sitna ulaganja,oficire, pisce, umetnike, nastavnike i slične«. Gotovo je izvesno dakvaliflkovani radnici nisu činili više od polovine ove ,.srednje klase«,ili nešto manje od 20 % ukupne radne snage. Otud i Marxov zaključaku kojem navodi Jamesa Milla: ,.Velika klasa onih koji nemajuništa sem običnog rada da daju da bi se prehranili pretežna su većinanaroda« - i ne samo većina, nego pretežna većina.Najamni radnici tipični za kapitalizam o kojem je Marx pisaobili su klasični ,.fIzikalci«, radnici koji su kapitalistima prodavalisnagu svojih mišica. Kao što su konji vrednovani po vrednosti svojekonjske snage, i ove ljudske životinje su unajmljivane uglavnomzbog svoje radne snage. Premda Marx radnu snagu definiše kao,.agregat onih mentalnih i fizičkih sposobnosti što ih ljudsko biće posedujei koje koristi kad god proizvodi upotrebnu vrednost ma kojevrste«, mentalne sposobnosti tražene od običnog flzikalca retko sunadilazile njegovu sposobnost da shvati i izvršava naredbe, koje suneposredno poticale od kapitaliste kao gospodara.U postkapitalističkim društvima više ne postoje uslovi za preo<strong>br</strong>ažajradne snage u robu. Koji su to bili uslovi? Marx ih navodi ušestom poglavlju prvog toma Kapitala: prvo, radnik ,.mora biti slo-bodni vlasnik vlastite sposobnosti za rad, to jest vlastite osobe«; drugo,,.mora biti prinuđen da nudi na prodaju kao robu upravo tu radnusnagu koja samo u njemu živom postoji«. on mora biti dvostrukoslobodan, »da kao slobodan čovek može raspolagati svojom radnomsnagom kao robom, i da ... nema druge robe na prodaju, da mu nedostajesve što je nužno za realizaciju njegove radne snage - dakle, danema sredstava za proizvodnju«. U poglavlju pod naslovom ,.takozvanaprvobitna akumulacija«, Marx piše da opstanak. kapitalizmaovisi od ponude slobodnih radnika ,.i to u dvostrukom pogledu: daoni sami ne spadaju neposredno u sredstva za proizvodnju, kao robovi,kmetovi itd., niti da sredstva za proiZvodnju njima pripadaju, kaošto je slučaj kod samostalnog seljaka«. Pogledajmo šta svaki od ovihuslova podrazumeva.Prvo, da bi bila slobodna, radna snaga mora biti pokretna.Marx govori da se kod radne snage kao robe stalno reprodukujeodnos prodavac-kupac, i da to zahteva da »vlasnik radne snage ovuprodaje samo na 'određeni period, jer ako bi se prodavao do kraja, jednomzauvek, sebe bi kao slobodnog čoveka prodavao i pretvarao <strong>ur</strong>oba«. Stoga radnik ,.mora stalno posmatrati svoju radnu snagu kaosopstveno vlasništvo, vlastitu robu«. Da bi postao slobodni prodavacvlastite radne snage, kaže Marx, radnik mora biti emancipovan nesamo od vezanosti za zemlju, od kmetstva, već i od vezanosti zasrednjovekovne gilde po gradovima. On se ,.morao osloboditi vlasticeha, njegovih pravila o šegrtima i kalfama i ograničenja njegovihpropisa o radu ... od stega što su ih oni nametali slobodnom razvojuproizvodnje i slobodnoj eksploataciji čoveka po čoveku«.Drugo, osnov čitavog procesa kojim je radnik postao najamniradnik i onaj koji slobodno raspolaže svojom radnom snagom, biloje, nastavlja Marx, nasilno odvajanje radnika od sredstava opstanka.Eksproprijacija seljaka g<strong>ur</strong>nula ih je na tržište rada kao slobodne i»ničim vezane« proletere, a ta je rezerva radne snage doprinela konk<strong>ur</strong>encijis cehovima i, u krajnjem, potkopala njihov monopol naspecijalizovana znanja. Rezultat je bio preo<strong>br</strong>ažaj ropstva radnika:,.Napredak se sastojao u promeni oblika toga ropstva, u preo<strong>br</strong>ažajufeudalne u kapitalističku eksploataciju«.Da li je u uslovima dvadesetovekovnog socijalizma došlo dopreo<strong>br</strong>ažaja oblika ropstva? Najamnim je radnicima u postkapitalističkimdruštvima ograničena pokretljivost i dodeljeno im je delimi-:­čno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju u nacionalnom i kolektivnomvlasništvu. Oni u centralizovanim ekonomijama ne mogu slobodnomenjati posao, dok ih javno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnjuštiti od neophodnosti da svoju radnu snagu prodaju pojedincu.U tom važnom pogledu oni podsećaju na srednjovekovnekmetove koji su posedovali nešto zajedničke zemlje i istovremenoobičajnim pravom bili vezani za zemlju. U mnogo čemu drugom,oni, razume se, uživaju mnoge prednosti u odnosu na kmetove.Neki kritičari postkapitalističkog društva, među njima levi ka-:­munisti kao Amadeo Bordiga i Bruno Rizzi, zaključili su da sovjetski194195

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!