stopio se s vlastitom·nacionalnom b<strong>ur</strong>žoazijome. Valja primetiti daova povlašćena grupa o~~vata i .~. p~ole~jata ali se ne svod! nanjega. Taj deo proletartjata LenJm je tdentifikovaokao »radničkuaristokratijue kv;ilifikovanih manuelnih radnika.~ te je društvenabaza oportunizma tako u ~čkom pokretu. No; to je tek deo grupepovlašćenih kojom dominiraju birokrati i sitni birokrati - da se poslužimonašom terminologijom.Parlamentarci iz socijalističkih partija i vođi velikih sindikatane spadaju u ovu radničku aristokratiju. Oni su već iz najviših slojevaproletarijata prešli u sitnu birokratiju rada. Neki su se čak uzdiglido sindikalnih birokrata. Lenjin ovako vidi njihovo opravdanje politikeprilagođavanja b<strong>ur</strong>žoaziji pre i tokom prvog svetskog rata: »Legalnemasovne organizacije radničke klase su možda najznačajnijesvojstvo socijalističkih partija u epohi Druge internacionale... POkretanjerevolucionarnih akcija bi očito dovelo do raspada tih legalnihorganizacijae. Tako je pravo proletarijata na revoluciju prodatoza tanjir kaše. Cak i pre no što su se domogli vlasti, birokrate i sitnebirokrate Druge internacionale davali su vlastitim interesima prednostnad interesima radnika koje su predstavljali.za ovom prvom krizom marksizma, za prvim korakom u birokratizacijisocijalističkog pokreta, sledila je naredna. Trocki je 1936.godine, iz izgnanstva uputio kritiku socijalističke birokratije na vlasti.On u delu Izdana revolucija optužuje sovjetske birokrate da su,po drugi put, izdali revolucionarni pokret radnika. U poglavlju posvećenomizrođavanju boljševičke partije, on uzroke te degeneracijenalazi u Staljinovom nastojanju da, posle Lenjinove .smrti 1924,oslobodi partijski aparat kontrole običnog članstva. Staljin je bio tajkoji je istakao tezu da je centralni komitet sve, a partija ništa; onjepodržavao shvatanje da je glavna vrlina boljševika poslušnost. Takose avangarda proletarijata našla u situaciji da prima naređeI\ia od šačicepartijskih funkcionera. Partijska demokratijaje ukinuta: »Demokratskicentralizam je bio zamenjen birokratskim centralizmome.Kritika Trockog se nadovezuje na stariju analizu staljinističkebirokratije iz 1928, čiji je autor bio Christian Rakovsky. Komunistikoji misle, pisao je Rakovsky prijateljima u izgnanstvu~ pretvorenisu u poslušne mašine; birokratski aparat zamenio je i klasu i partiju.»Po mišljeI\iu Leqjina i svih nas, zadatak partijskog vodstva bio je daštiti i partiju i radničku klasu od pogubnog delovanja povl~tica, mestai pokroviteljstva onih na vlastie. Rakovsky krivi partijski aparatda nije uspeo u tom zadatku. Do 1928. rodio se jedan povlašćenisloj: »Društvena situacija komuniste koji ima automobil, dobar stan,redovni odmor i prima maksimalnu partijsku platu, razlikuje se odsituacije komuniste koji rađi u ugljenokopu i prima 50-60 rubalja~noe. U to doba su plate članova partije još uvek bile ograničenevisinom nadnice kvaliftkovanog manuelnog radnika, te Rakovskykaže da je birokratski aparat izigrao nametnuti mu plafon primanja uobliku dodatnih novčanih povlastica. Mada ta politika još uvek nijepostala izvor klasne diferencijacije, to će se u<strong>br</strong>zo dogoditi.Kako Trocki objašnjava to što zove »birokratizacijom sovjetskogrežimae? Istorijske okolnosti sovjetskog Termidora, trijumfabirokratije nad masama, on vezuje za tri osnovna uzroka: prvo, gušenjei demoralizacija revolucionarne avangarde proletarijata; drugo,zamor i razočarenje masa koje su postale ravnodušne prema zbivanjimana vrhu; treće, erozija radničke demokratije i narodne vlasti, štoje utrlo put sveopštoj lojalnosti i poslušnosti vladajućoj partiji. Rečju,radnici su subjektivno bili nespremni da preuzmu stvari u vlastiteruke. Mase nisu mogle ili nisu želele, zaključuje Trocki, da vršedržavnu vlast.Ovom objašnjenju na strani subjektivnosti, Trocki dodaje iobjektivne uslove društvene birokratizacije: »Osnov birokratske vladavineje oskudica društva u potrošnim do<strong>br</strong>ima, koja dovodi doborbe svih protiv svihe. Kad se potraga za osnovnim potrepštinamapokaže uzaludnom, očajnička borba za njih podstiče policajca da prisvojisebi pravo na raspođelu dobara. Takvi su koreni birokratskihpovlastica: »Onaj ko raspođeljuje bogatstvo nikada pri tome ne zaobiđesebee. Premda je stanje sovjetske ekonomije 1936. još uvekbilo takvo da ona ni izdaleka nije podmirivala osnovne potrebe, »postaloje uobičajeno davanje znatnih povlastica manjinie. Još uveknesposobna da zadovolji osnovne potrebe stanovništva, birokratijanije oklevala da zadovolji svoju potrebu za udobnošću.Uz političku zaostalost i ekonomsko siromaštvo, Trocki u tekstu»SSSR u ratue ukazuje i na trećeg činioca: neprijateljsko imperijalističkookruženje, koje je zahtevalo da ogromni deo nacionalnogdohotka odlazi na naoružanje a ne na osnovnu potrošnju. Sve oveokolnosti objašnjavaju kako je svrgnuta carska birokratija uspelaiznova da se rodi u obličju - da se poslužimo metaforom Trockog- čudovišta s močugom u ruci.Iz Trockijevog opisa birokratizacije sovjetskog režima vidljivaje ogromna razlika između prakse komunističke partije na vlasti i vanvlasti. Do preuzimanja vlasti, vodeće položaje u partiji zauzimali sustari boljševici, koji su ograničili svoje ambicije, podržavali unutarpartijskudemokratiju i podsticali radničko samoupravljanje. Partijskimaparatom vladali su revolucionarni intelektualci, koji su pre bilisloj proletarijata nego birokratska ili sitnobirokratska klasa. Takvi subili jer su radili za radničku nadnicu.Danas su takve partije, onde gde nisu na vlasti, tek minijat<strong>ur</strong>neverzije sovjetske. Njihova autoritarna i hijerarhijska strukt<strong>ur</strong>a nedovoljnaje za formiranje njihovog birokratskog karaktera. Naprotiv,većina ih, poput boljševičke partije pre okto<strong>br</strong>a 1917, ima prol~terskeodlike. Priče o »sovjetskom zlatue i »pomoći iz Moskvee su karikat<strong>ur</strong>asumorne stvarnosti.' Autor, koji je u dva navrata - 1943-1945. i 1977-1979. - bio član Komunističke partije SAD, može posvedočitida njeni vođi sebi određuju minimalne nadnice, da žive siromašno,da njihovi <strong>br</strong>ačni drugovi moraju raditi da bi se preživelo ida dodatak na platu mogu dobiti samo u slučaju bolesti ili povrede zapokriće neophodnih troškova lečenja.236237
· Do »izdaje« radničkih interesa dolazi .u~l_avnom :P.ošto o~e :partijeosvoje vlast. U tom se pogledu konUllusttcke partIJe razhlalJu od .starijih etabliranih, socijalističkih, čijaje istorija izdaje radničkih interesadovoljno duga i bez diktat<strong>ur</strong>e proletarijata«. Tim birokratizovanimsocijalističkim partijama tek predstoji ozbiljan revolucionarnitmd za osvajanje vlasti. U tome i jeste razlika između prve i dmgekrize marksizma, između prvog i drugog koraka u birokratizaciji socijalizmakao političkog pokreta.Podruštvljena proizvodnja nasuprot komunističkomprisvajanjuPošto je osvajculie vlasti od strcule avangardne partije pre političkano dmštvena revolucija, može proteći desetak i više godina dabi za političkom revolucijom usledilo uvodenje novog načina proizvodnje.U prelaznom periodu, »protivrečnost« ili nepodudamost izmedupodmštvljenih sredstava za proizvod!liu i kapitalističkog prisVčl,janjai dalje traje, ali se uporedo javlja i jedna nova »protivrečnost"- ona izmedu podmštvljenih sredstava za proizvodili u i komunističkogprisvajculja za članove vladajuće partije. Partiji trebavremena da se birokratizuje - u meduvremenu se stvara jaz izmedunjene nemoći pre dolaska na vlast i tek stečene moći da prisvaja lavovskideo ekonomskog viška vrednosti. Dve različite skale nadnicai plata naporedo u neslozi opstojavaju: jedna, koja predstavlja stamskalu birokratskih i sitnobirokratskih plata u kapitalističkom privatnomsektom; dmga, koja predstavlja novu skalu radničkih nadnicau socijalističkom javnom sektom, s izuzecima koji se uglavnomodnose na strane stmčnjake.Ova nepodudarnost ne može da potraje dugo jer je u moći konlUnističkihelita, koje su !liome i same pogođene, da je izmene. Akoje naonlŽaIli narod uzeo u svoje mke kontrolu nad platama, onda onamože i dalje biti na snazi. U svakom slučaju, ova nepodudamost izmeduvlasti i prisvajculja može se razrešiti samo na dva načina: prvo,komunizacijom proizvodilje, koja podrazumeva i socijalizaciju stmčnosti,odnosno ukidculje privatnog vlasništva nad specijalizovculimZlIculjima; i dmgo, podmštvljavanjem u skladu s načelom nagradivanjai kvaliteta i kvantiteta rada. Kao što nam je poznato, ova dmgaaltemativa je konačno preovladala u svim socijalističkim zemljama.Samo nakratko, tokom 60-ih godina su revolucioname elite u Kini ina Kubi bile u stanju da održe ili privremeno preokrenu tendencijilzamene komunističkog socijalističkim načinom raspodele za čiCUlOvepartije. Njihova nastojanja nisu uspela.Vredi reći nešto o tome kako je ovaj proces probijanja samonametnutihplafona plata počeo na Kubi. Tim plafonom koji je 1962.godine ustanovio Che Guevara, utvrdena je maksimalna plata u visiniod 450 pezosa za sve nove radnike, sem šačice najviših vladinihslužbenika. Taj plafon se održao sve do 1969, kadaje gm pi istaknutihprofesora i šefova katedri Univerziteta u Havculi uspelo da ga238I1iIII~probije. Bio sam u Havani decem<strong>br</strong>a 1968. i sećam se s kakvim samčuđeIijem slušao od mladog šefa katedre za sociologiju o planovimaskovani m da se plata rektora podigne na 600 pezosa. Novi je rektor,govorila mi je, uneo preko potrebnu dinamiku na Univerzitet i trebaga nagraditi srazmerno njegovim uslugama. zar najviša plata nijedovoljna u tu svrhu? Ne, odgovorila je, dodatna materijalna stimulacijaje neophodna da bi se i ubuduće obezbedio isti način rukovođenja.Povećanje plate bilo bi uglavnom simbol fakultetskog ugleda,jer se ionako nije imalo na šta potrošiti; još uvek nije bilo luksuznihroba, pojavile su se tek deset godina kasnije. Sinulo mi je da povećanjerektorove plate i nije baš posve bezinteresno. Ono bi moglo bitiprvi korak ka povećanju plata profesora i šefova katedri od prosečnih300 pezosa na zvanični maksimum.Šta leži iza ove promene perspektive? Partijski vođi s kojimasam razgovarao na Kubi odreda su se žalili na ,.umore i "pretrpanostposlom«. Pored profesionalnih odgovornosti, imali su još napornijedužnosti partijskih boraca. Neki su se žalili da su isceđeni beskrajnimkomitetskim radom, političkim mitinzima i zborovima koje sumorali predvoditi. Umor od borbi u planinama, zamenio je umor odkomitetskog sastančenja o planovima. Nedostatak slobodnog vremenai privatnosti, združen sa stalnom budnoŠĆu pred svesnim i nesvesnimneprijateljima revolucije, tiho su uzimali svoj danak. Pošto s<strong>ur</strong>adili više no što je njihov deo, bilo bi razumno očekivati da postavei zahtev za nekim oblikom nadoknade. Oni koji su rizikovali živote uplaninama, sada SU uništavali zdravlje suočeni s ogromnim zahtevimavremena. Zašto bi profesiona1ci-vanpartijci, morali su se zapitati,bili jedini koji uživaju materijalne povlastice? Suočena s nejednakimplatama za jednak rad, s jednom skalom plata za partijske aktiviste idrugom za ,.podmićene« pripadnike nekadašnje inteligencije, ne čudito što se revolucionarna avangarda počela demoralisati. Ovo slabljenjemorala partijskih aktivista krajem 6O-ih je samo začetak onogašto objašnjava promenu naglaska od moralnih ka materijalnim stimulacijama70-ih godina.Svemu tome valja dodati i opštu političku ravnodušnost kubanskihmasa. Zbog raširene neodgovornosti u štednji vode i struje, oveusluge, koje su bile besplatne 6O-ih godina, vraćene su 70-ih socijalističkomsektoru. Kubanski radnici tek treba da preuzmu inicijativu ukontroli birokratskih plata. Dok se to ne dogodi, postojeće kontrolekoje je ustanovila partijska elita samo elita može ukloniti. Iako suKomiteti za od<strong>br</strong>anu revolucije najbolji pokazatelji inicijative masa,ovi organi budnosti su pre svega okrenuti potencijalnim i stVarnimkontrarevolucionarima, i nisu prodorni elementi unutar partije. Naoružaninarod je odveć plemenit i plin poverenja u elitu revolucije;snaga revolucionarne solidarnosti i lojalnost novom režimu podstakIesu radnike da se oslanjaju na svoje vođe umesto da stvari uzmu u vlastiteruke. Ispada da se politička svest neophodna masama da bi postalesamostalna politička snaga ne može steći bodrenjem već jedinosamopomoću. Zato bi partija morala uvesti neki oblik radničkog sa-239
- Page 2 and 3:
IL-. __MARKSIZAM U SVETU, časopis
- Page 4 and 5:
Claude Lefortl·ŠTA JE BIROKRATUA?
- Page 6:
prepušta nižim krugovima staranje
- Page 10 and 11:
međutim besmislen za sve one koje
- Page 12 and 13:
no postojanje. Što se ono više af
- Page 14 and 15:
koje je vezan prirodni posrednik u
- Page 16 and 17:
zana za prirodu proizvodnje, pa ča
- Page 18 and 19:
Sorel odgovara Kautskom (u Introduc
- Page 20 and 21:
njegovog lečenja. Zato diskusija b
- Page 22 and 23:
Međutim, na društvenom temelju so
- Page 24 and 25:
vladajuća klasa ne drži državu u
- Page 26 and 27:
poljiti izvesna tendencija ka 'dege
- Page 28 and 29:
Država je, dakle, kao birokratija
- Page 30 and 31:
,iLtrane povezanosti sa celinom kon
- Page 32 and 33:
već sami biti poučeni kako da upr
- Page 34 and 35:
oupravnih zadataka, ne samo, đak:l
- Page 36 and 37:
planske privrede u ćorsokak centra
- Page 38 and 39:
tvenim položajem birokratije kao p
- Page 40 and 41:
~mog veća (26-27. jun 1950) on ka
- Page 42 and 43:
irokratija dobija onaj protivrečni
- Page 44 and 45:
eskrajno razorno delovao na politi
- Page 46 and 47:
ma sa istočnom birokrati jom i dne
- Page 48 and 49:
Staljinistička duhovna birokratija
- Page 50 and 51:
o-l-~-·'·ske kritike ,.zaostajanj
- Page 52 and 53:
opasnom duhovnom kretanju, svakoj p
- Page 54 and 55:
,nju za sredstvomja sam navodno gub
- Page 56 and 57:
njao ona podleže istim zakonima ka
- Page 58 and 59:
ne ličnosti, što naivne socijalis
- Page 60 and 61:
2Marx, The Eighteenth Brumaire of L
- Page 62 and 63:
com da novouspostavljeni oblik dru
- Page 64 and 65:
uslovima niti prosto racionalnim ra
- Page 66 and 67:
terijumi »optimalizacije« i »hum
- Page 68 and 69:
. miIdsttacijom;ilaimedase ona kara
- Page 70 and 71: stepena u kojem, kako u okviru ekon
- Page 72 and 73: !""skom administracijom, u kojoj na
- Page 74 and 75: kada uprava dozvoljava veliku slobo
- Page 76 and 77: eŽIlO javiti kao društvena nužno
- Page 78 and 79: eda nad njim nad njegovim postojanj
- Page 80 and 81: Ovo nije tipična karakteristika po
- Page 82 and 83: traju da je stepen odgovornosti naj
- Page 84 and 85: '~itt;'n€o~~U}ovorilorg~v~~m sve~
- Page 86 and 87: ,manje, a takode i sa odgovarajući
- Page 88 and 89: državnom poljoprivrednom dobru Hor
- Page 90 and 91: irokrata. Na osnovu raskoraka izme
- Page 92 and 93: . jednog jedinog radnika? Uzevši d
- Page 94 and 95: Marksistička kritika kapitalizma p
- Page 96 and 97: ključio iz kapitalističke klase.
- Page 98 and 99: Itiv birokrata na vlasti. U Sovjets
- Page 100 and 101: sistem predstavlja oblik industrijs
- Page 102 and 103: · Da bismo objasnili ovaj nesklad,
- Page 104 and 105: mogu pratiti un~trašnji sukobi u s
- Page 106 and 107: kvalifikovanog radnika, reč je o j
- Page 108 and 109: Sve argumentacije u prilog postojan
- Page 110 and 111: Ovde se javljaju bi kategorije koje
- Page 112 and 113: tencijala ekonomskog i dmštvenog n
- Page 114 and 115: tražiti nove vođe koji neće biti
- Page 116 and 117: očekivati· ista reakcija. Revoluc
- Page 118 and 119: -1L_zvoja ... zavređuje isto tako
- Page 122 and 123: moupravljanja u industriji, napored
- Page 124 and 125: t1ija, . seljak, svi se oni bore pr
- Page 126 and 127: BmLIOGRAFSKE NAPOMENEKnjige i pamfl
- Page 128 and 129: ,On New Dumocracy, u: Selected Work
- Page 130 and 131: Hinton, William, .China's World Vie
- Page 132: 5-6/88.TEORIJSKA SITUACQA U MAĐA