12.07.2015 Views

Vuletić, Ljiljana (ur.) Marksizam u svetu br. 3-5

Vuletić, Ljiljana (ur.) Marksizam u svetu br. 3-5

Vuletić, Ljiljana (ur.) Marksizam u svetu br. 3-5

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

stopio se s vlastitom·nacionalnom b<strong>ur</strong>žoazijome. Valja primetiti daova povlašćena grupa o~~vata i .~. p~ole~jata ali se ne svod! nanjega. Taj deo proletartjata LenJm je tdentifikovaokao »radničkuaristokratijue kv;ilifikovanih manuelnih radnika.~ te je društvenabaza oportunizma tako u ~čkom pokretu. No; to je tek deo grupepovlašćenih kojom dominiraju birokrati i sitni birokrati - da se poslužimonašom terminologijom.Parlamentarci iz socijalističkih partija i vođi velikih sindikatane spadaju u ovu radničku aristokratiju. Oni su već iz najviših slojevaproletarijata prešli u sitnu birokratiju rada. Neki su se čak uzdiglido sindikalnih birokrata. Lenjin ovako vidi njihovo opravdanje politikeprilagođavanja b<strong>ur</strong>žoaziji pre i tokom prvog svetskog rata: »Legalnemasovne organizacije radničke klase su možda najznačajnijesvojstvo socijalističkih partija u epohi Druge internacionale... POkretanjerevolucionarnih akcija bi očito dovelo do raspada tih legalnihorganizacijae. Tako je pravo proletarijata na revoluciju prodatoza tanjir kaše. Cak i pre no što su se domogli vlasti, birokrate i sitnebirokrate Druge internacionale davali su vlastitim interesima prednostnad interesima radnika koje su predstavljali.za ovom prvom krizom marksizma, za prvim korakom u birokratizacijisocijalističkog pokreta, sledila je naredna. Trocki je 1936.godine, iz izgnanstva uputio kritiku socijalističke birokratije na vlasti.On u delu Izdana revolucija optužuje sovjetske birokrate da su,po drugi put, izdali revolucionarni pokret radnika. U poglavlju posvećenomizrođavanju boljševičke partije, on uzroke te degeneracijenalazi u Staljinovom nastojanju da, posle Lenjinove .smrti 1924,oslobodi partijski aparat kontrole običnog članstva. Staljin je bio tajkoji je istakao tezu da je centralni komitet sve, a partija ništa; onjepodržavao shvatanje da je glavna vrlina boljševika poslušnost. Takose avangarda proletarijata našla u situaciji da prima naređeI\ia od šačicepartijskih funkcionera. Partijska demokratijaje ukinuta: »Demokratskicentralizam je bio zamenjen birokratskim centralizmome.Kritika Trockog se nadovezuje na stariju analizu staljinističkebirokratije iz 1928, čiji je autor bio Christian Rakovsky. Komunistikoji misle, pisao je Rakovsky prijateljima u izgnanstvu~ pretvorenisu u poslušne mašine; birokratski aparat zamenio je i klasu i partiju.»Po mišljeI\iu Leqjina i svih nas, zadatak partijskog vodstva bio je daštiti i partiju i radničku klasu od pogubnog delovanja povl~tica, mestai pokroviteljstva onih na vlastie. Rakovsky krivi partijski aparatda nije uspeo u tom zadatku. Do 1928. rodio se jedan povlašćenisloj: »Društvena situacija komuniste koji ima automobil, dobar stan,redovni odmor i prima maksimalnu partijsku platu, razlikuje se odsituacije komuniste koji rađi u ugljenokopu i prima 50-60 rubalja~noe. U to doba su plate članova partije još uvek bile ograničenevisinom nadnice kvaliftkovanog manuelnog radnika, te Rakovskykaže da je birokratski aparat izigrao nametnuti mu plafon primanja uobliku dodatnih novčanih povlastica. Mada ta politika još uvek nijepostala izvor klasne diferencijacije, to će se u<strong>br</strong>zo dogoditi.Kako Trocki objašnjava to što zove »birokratizacijom sovjetskogrežimae? Istorijske okolnosti sovjetskog Termidora, trijumfabirokratije nad masama, on vezuje za tri osnovna uzroka: prvo, gušenjei demoralizacija revolucionarne avangarde proletarijata; drugo,zamor i razočarenje masa koje su postale ravnodušne prema zbivanjimana vrhu; treće, erozija radničke demokratije i narodne vlasti, štoje utrlo put sveopštoj lojalnosti i poslušnosti vladajućoj partiji. Rečju,radnici su subjektivno bili nespremni da preuzmu stvari u vlastiteruke. Mase nisu mogle ili nisu želele, zaključuje Trocki, da vršedržavnu vlast.Ovom objašnjenju na strani subjektivnosti, Trocki dodaje iobjektivne uslove društvene birokratizacije: »Osnov birokratske vladavineje oskudica društva u potrošnim do<strong>br</strong>ima, koja dovodi doborbe svih protiv svihe. Kad se potraga za osnovnim potrepštinamapokaže uzaludnom, očajnička borba za njih podstiče policajca da prisvojisebi pravo na raspođelu dobara. Takvi su koreni birokratskihpovlastica: »Onaj ko raspođeljuje bogatstvo nikada pri tome ne zaobiđesebee. Premda je stanje sovjetske ekonomije 1936. još uvekbilo takvo da ona ni izdaleka nije podmirivala osnovne potrebe, »postaloje uobičajeno davanje znatnih povlastica manjinie. Još uveknesposobna da zadovolji osnovne potrebe stanovništva, birokratijanije oklevala da zadovolji svoju potrebu za udobnošću.Uz političku zaostalost i ekonomsko siromaštvo, Trocki u tekstu»SSSR u ratue ukazuje i na trećeg činioca: neprijateljsko imperijalističkookruženje, koje je zahtevalo da ogromni deo nacionalnogdohotka odlazi na naoružanje a ne na osnovnu potrošnju. Sve oveokolnosti objašnjavaju kako je svrgnuta carska birokratija uspelaiznova da se rodi u obličju - da se poslužimo metaforom Trockog- čudovišta s močugom u ruci.Iz Trockijevog opisa birokratizacije sovjetskog režima vidljivaje ogromna razlika između prakse komunističke partije na vlasti i vanvlasti. Do preuzimanja vlasti, vodeće položaje u partiji zauzimali sustari boljševici, koji su ograničili svoje ambicije, podržavali unutarpartijskudemokratiju i podsticali radničko samoupravljanje. Partijskimaparatom vladali su revolucionarni intelektualci, koji su pre bilisloj proletarijata nego birokratska ili sitnobirokratska klasa. Takvi subili jer su radili za radničku nadnicu.Danas su takve partije, onde gde nisu na vlasti, tek minijat<strong>ur</strong>neverzije sovjetske. Njihova autoritarna i hijerarhijska strukt<strong>ur</strong>a nedovoljnaje za formiranje njihovog birokratskog karaktera. Naprotiv,većina ih, poput boljševičke partije pre okto<strong>br</strong>a 1917, ima prol~terskeodlike. Priče o »sovjetskom zlatue i »pomoći iz Moskvee su karikat<strong>ur</strong>asumorne stvarnosti.' Autor, koji je u dva navrata - 1943-1945. i 1977-1979. - bio član Komunističke partije SAD, može posvedočitida njeni vođi sebi određuju minimalne nadnice, da žive siromašno,da njihovi <strong>br</strong>ačni drugovi moraju raditi da bi se preživelo ida dodatak na platu mogu dobiti samo u slučaju bolesti ili povrede zapokriće neophodnih troškova lečenja.236237

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!