Međutim, na društvenom temelju sovjetske države ekonomski· i kult<strong>ur</strong>nirazvoj mora da podriva same osnove birokratske vladavine.«Madaje tokom sledećih godina još porasla politička i administrativnamoć sovjetske birokratije, dinamika sistema ostala je ista.Trocki je 1937, odgovarajući na argumenat koji je i danas omiljenu objašnjavanju jedne »nove klase«, to jest da birokratija nijesamo parazit, budući da »poseduje državu kao neko privatno vlasništvo«,a da je sama država vlasnik privrede (ljudi i stvari), pisao: »Janikad nisam tvrdio da je sovjetska birokratija jednaka birokratiji apsolutnemonarhije ili birokratiji liberalnog kapitalizma. Etatizovanaekonomija stvara za birokratiju jednu sasvim novu situaciju i otvaranove mogućnosti - napretka kao i opadanja ... Mnogo je veća analogijaizmeđu sovjetske i fašističke birokratije ... Fašistička birokratijatakođe postupa sa državom kao sa svojim vlasništvom. Ona namećeozbiljna ograničenja privatnom kapitalu i često izaziva njegovo gunđanje.Kao logičan argument možemo da kažemo: ako bi fašističkabirokratija uspela da sve više nametne svoju disciplinu i svoje restrikcijekapitalistima bez efektivnog otpora s njihove strane, ta bi sebirokratija mogla postepeno pretvoriti u novu vladajuću 'klasu', apsolutnoanalognu sovjetskoj birokratiji. Fašistička država, međutiin,pripada birokratiji samo na izvestan način. To su upravo one trimale reči koje drug C. namerno zaboravlja. Ali one imaju svoj značaj.Čak su i presudne. Ako Hitler pokušava da prisvoji državu, anjenim posredstvom i privatnu svojinu, i to totalno, a ne samo naizvestan način, on će se sudariti sa žestokim otporom kapitalista, štobi otvorilo velike revolucionarne mogućnosti radnicima. Postoje,međutim, ultra1evičari koji na fašističku, birokratiju primenjuju rezonovanješto ga C. primenjuje na sovjetsku birokratiju ... Niko nikadnije porekao-naročito u slučaju nekog produženog svetskog procesaraspadanja - mogućnost resta<strong>ur</strong>acije neke posedničke klase, proistekleiz birokratije. Sadašnji društveni položaj birokratije, koja, posredstvomdržave, 'na izvestan način' u svojim rukama drži proizvodnesnage izvanredno je značajna polazna tačka za taj preo<strong>br</strong>ažaj.Radi se, međutim, o jednoj istorijskoj mogućnosti, a ne o nekoj gotovojčinjenici. ..« (»Jošjedn
daje taj fašistički 'antikapitalizam' u stanju da stigne i do eksproprijacijeb<strong>ur</strong>žoazije potpuno je pogrešno. 'Delimične' mere etatističkeintervencije i nacionalizacije razlikuju se od planirane državne. eko-. nomije upravo onoliko koliko se reforme razlikuju od revolucije.Mussolini i Hitler samo 'koordiniraju' interese posednika (vlasnika)i 'regulišu' kapitalističku ekonomiju, a to, uostalom, čine naročito <strong>ur</strong>atne svrhe. Oligarhija Kremlja je nešto više: ona ima mogućnost daupravlja ekonomijom kao jednim telom samo zato što je ruska radničkaklasa ostvarila najveći istorijski preokret u svojinskim odnosima.Tu razliku ne treba izgubiti iz vida.« .»Ali čak i kada bismo se složili da će staljinizam i fašizam, dolazećisa suprotnih polova, možda jednog dana dospeti do iste vrsteizrabljivačkog društva ('birokratskog kolektivizma! - po Rizzijevojterminologiji), to još ne bi izvuklo čovečanstvo iz ćorsokaka. Krizakapitalističkog sistema ne proističe samo iz reakcionarne uloge privatnogvlasništva nego i iz ne manje reakcionarne uloge nacionalnedržave. Pa i kada bi razni fašistički režimi uspeli da kod sebe zaveduneki sistem planske privrede, i onda bi se, ne računajući u krajnjojliniji neizbežne revolucionarne pokrete proletarijata koje nikakavplan ne može predvideti, nastavila i čak zaoštrila borba izmedu totalitarnihdržava za svetsku dominaciju. Ratovi bi progutali plodoveplanske ekonomije i uništili temelje civilizacije.«Sada možemo da se pozabavimo i argumentacijom samog Rizzija.Evo kako on (u delu La B<strong>ur</strong>eaucratisation du monde, 1939, str.251) rezimira svoju teoriju o »birokratskom kolektivizmu«:»Država postaje patron i ekonomski upravljač posredstvom jednenove povlašćene klase kojoj će društvo morati, tokom jednognovog poglavlja istorije, da plaća troškove tog upravljanja. Cilj tenove vladajuće klase nije, medutim, beskonačna akumulacija individualnogbogatstva; ona se zadovoljava do<strong>br</strong>im platama, srećnim životom,i sledi ekonomski program da 'služi publici' organizujućiproizvodnju, ne u smislu neke špekulacije, nego s izvesnom tendencijomapsolutnog povećavanja same proizvodnje, bez kapitalističkihračuna. Jedan deo etatističke proizvodnje može i mora da bude deficitaran;važno je medutim da proizvodnja raste i da u svojoj celinibude aktivna.«»Mi se slažemo da će nova vladajuća klasa sebi odvajati dobardeo od kolača autarhijske proizvodnje; to je pravilo, to je u samojprirodi te vrste društva koje se formira. Ako birokratija ne može naopipljiv način da dokaže svoju sposobnost da podigne ekonomskinivo neposrednih proizvodača, njena je sudbina zapečaćena. Ali neračunajmo previše na humane ciljeve i na usavršavanje čoveka kojesebi postavlja i obećava nova vladajuća klasa! Ona, medutim, morada poboljša ekonomske uslove za nju vezanog stanovništva ako želida vodi glavnu reč. Njena istorijska funkcija će biti završena kada sepokaže nesposobnom da sledi taj cilj.«Rizzi zatim dodaje sledeće, što možda zvuči tačnije od ostalog:»Mi ne gajimo nikakve simpatije prema tom birokratskom društvu,ali konstatujemo njegovu istorijsku nužnost. Treba medutimjošuvek plaćati troškove jedne vladajuće klase. O tome nemamo nikakvihiluzija, a do<strong>br</strong>o je da ih nemaju ni dirigovani proizvođači: jedinoće njihov politički pritisak smanjiti ekonomski pritisak i koristiticelokupnom društvu, kao što je bio blagotvoran i proleterski sindikalnipokret, koji je kapitalističku proizvodnju terao ka sve većemusavršavanju. Mi čvrsto verujemo u budućnost jednog besklasnogdruštva, šta više, uvereni smo da će to besklasno društvo, sada u zametku,biti poslednje od društava podeljenih na klase. Vladajuća klasase na kraju sjedinjuje sa političkom, sindikalnom i tehničkom birokratijom,kojaje, u nekadašnjim društvima, svojom delatnošću zastupalainterese kapitalističkih, feudalnih i patricijskih gospodara,kao i svoje sopstvene. Poslednja vladajuća klasa u istoriji tako je blizubesklasnog društva da poriče svoje svojstvo klase i vlasnika.«Ta su dva teksta dovoljna da se sagleda suština Rizzijevih stavova(a odmah se vidi i da ihje B<strong>ur</strong>nham samo kopirao). Ali najzanimljivijije kod njega način na koji pokušava da objasni birokratijukoja, po njegovom mišljenju, nikako nije samo povlašćena i parazitskaklasa, nego je autentična izrabljivačka klasa nove vrste. U III iIV poglavlju svoje knjige (»La propriete de classe« i »L'exploatationb<strong>ur</strong>eaucratique«) on ulazi u suštinu problema.Glavni je problem (za marksiste) da saznaju na koji se način višakproizvodi i prisvaja. Feudalna i kapitalistička ekonomija imaju utom pogledu svoje karakteristike. Po Rizziju, ,.birokratski kolektivizam«takođe ima posebne karakteristike. U etatizovanom ili nacionalizovanom(a ne socijalizovanom) sistemu proizvodnje, koji postoji uSSSR, radna snaga proizvodi izvesnu prednost i izvestan višak vrednosti;u tome se svi slažu. Ali ko njima raspolaže? U kapitalizmU,to je kapitalistička- klasa. U SSSR· (a, dodaje Rizzi, i u fašističkimdržavama, ali u manjoj meri) to je birokratska klasa, jer ona, kaodržavna klasa, poseduje sredstva proizvodnje zato što ona pripadajudržavi. »Višak vrednosti prelazi u ruke nove izrabljivačke klase, ucelini« (str. 48).Birokratiji kao vlasniku nisu potrebna pravna dokumenta o vlasništvu,jer ona raspolaže mnogo jačim pravom: faktičkim posedovanjem,koje je zapravo državno: »Klasna svojina, koja u ~usiji predstavljačinjenicu, svakako ne proizlazi iz neke registracije kod beležnikaili u nekom katastru. Novoj sovjetskoj izrabljivačkoj klasi nisupotrebne te budalaštine; ona raspolaže snagom države, a to vredimnogo više od starih registara b<strong>ur</strong>žoazije.«Nijedna df!.ava, medutim, po definiciji ne može da bude socijalistička.Državno vlasništvo još nije kolektivno vlasništvo u punomsmislu te reči, kojim »svako« može jednako da raspolaže, to jest bezosnovne mere vrednosti, i samo u funkciji potreba. Država, po definicijipretpostavlja izvesna klasna ograničenja i obaveze: Ako je nestalakapitalistička klasa (kao u SSSR), kojoj vladajućoj klasi možeona da služi? Ako vlada proletarijat, on više nema neprijatelja. Ali4243
- Page 2 and 3: IL-. __MARKSIZAM U SVETU, časopis
- Page 4 and 5: Claude Lefortl·ŠTA JE BIROKRATUA?
- Page 6: prepušta nižim krugovima staranje
- Page 10 and 11: međutim besmislen za sve one koje
- Page 12 and 13: no postojanje. Što se ono više af
- Page 14 and 15: koje je vezan prirodni posrednik u
- Page 16 and 17: zana za prirodu proizvodnje, pa ča
- Page 18 and 19: Sorel odgovara Kautskom (u Introduc
- Page 20 and 21: njegovog lečenja. Zato diskusija b
- Page 24 and 25: vladajuća klasa ne drži državu u
- Page 26 and 27: poljiti izvesna tendencija ka 'dege
- Page 28 and 29: Država je, dakle, kao birokratija
- Page 30 and 31: ,iLtrane povezanosti sa celinom kon
- Page 32 and 33: već sami biti poučeni kako da upr
- Page 34 and 35: oupravnih zadataka, ne samo, đak:l
- Page 36 and 37: planske privrede u ćorsokak centra
- Page 38 and 39: tvenim položajem birokratije kao p
- Page 40 and 41: ~mog veća (26-27. jun 1950) on ka
- Page 42 and 43: irokratija dobija onaj protivrečni
- Page 44 and 45: eskrajno razorno delovao na politi
- Page 46 and 47: ma sa istočnom birokrati jom i dne
- Page 48 and 49: Staljinistička duhovna birokratija
- Page 50 and 51: o-l-~-·'·ske kritike ,.zaostajanj
- Page 52 and 53: opasnom duhovnom kretanju, svakoj p
- Page 54 and 55: ,nju za sredstvomja sam navodno gub
- Page 56 and 57: njao ona podleže istim zakonima ka
- Page 58 and 59: ne ličnosti, što naivne socijalis
- Page 60 and 61: 2Marx, The Eighteenth Brumaire of L
- Page 62 and 63: com da novouspostavljeni oblik dru
- Page 64 and 65: uslovima niti prosto racionalnim ra
- Page 66 and 67: terijumi »optimalizacije« i »hum
- Page 68 and 69: . miIdsttacijom;ilaimedase ona kara
- Page 70 and 71: stepena u kojem, kako u okviru ekon
- Page 72 and 73:
!""skom administracijom, u kojoj na
- Page 74 and 75:
kada uprava dozvoljava veliku slobo
- Page 76 and 77:
eŽIlO javiti kao društvena nužno
- Page 78 and 79:
eda nad njim nad njegovim postojanj
- Page 80 and 81:
Ovo nije tipična karakteristika po
- Page 82 and 83:
traju da je stepen odgovornosti naj
- Page 84 and 85:
'~itt;'n€o~~U}ovorilorg~v~~m sve~
- Page 86 and 87:
,manje, a takode i sa odgovarajući
- Page 88 and 89:
državnom poljoprivrednom dobru Hor
- Page 90 and 91:
irokrata. Na osnovu raskoraka izme
- Page 92 and 93:
. jednog jedinog radnika? Uzevši d
- Page 94 and 95:
Marksistička kritika kapitalizma p
- Page 96 and 97:
ključio iz kapitalističke klase.
- Page 98 and 99:
Itiv birokrata na vlasti. U Sovjets
- Page 100 and 101:
sistem predstavlja oblik industrijs
- Page 102 and 103:
· Da bismo objasnili ovaj nesklad,
- Page 104 and 105:
mogu pratiti un~trašnji sukobi u s
- Page 106 and 107:
kvalifikovanog radnika, reč je o j
- Page 108 and 109:
Sve argumentacije u prilog postojan
- Page 110 and 111:
Ovde se javljaju bi kategorije koje
- Page 112 and 113:
tencijala ekonomskog i dmštvenog n
- Page 114 and 115:
tražiti nove vođe koji neće biti
- Page 116 and 117:
očekivati· ista reakcija. Revoluc
- Page 118 and 119:
-1L_zvoja ... zavređuje isto tako
- Page 120 and 121:
stopio se s vlastitom·nacionalnom
- Page 122 and 123:
moupravljanja u industriji, napored
- Page 124 and 125:
t1ija, . seljak, svi se oni bore pr
- Page 126 and 127:
BmLIOGRAFSKE NAPOMENEKnjige i pamfl
- Page 128 and 129:
,On New Dumocracy, u: Selected Work
- Page 130 and 131:
Hinton, William, .China's World Vie
- Page 132:
5-6/88.TEORIJSKA SITUACQA U MAĐA